Inchiku – druga sezona

PRM / Broj 13 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2016.

Prošlo je točno godinu dana otkad sam pisao prvi tekst o tehnici lova inchikuom odnosnom našom verzijom tog mamca i tehnike. Tomo i ja smo prošle i ove godine proveli po tri tjedna loveći isključivo ovom tehnikom i nekim svojim verzijama iste pa vam u ovom tekstu prenosim neka nova znanja i iskustva.

Piše: Mihovil Vudrag

• 

Prošle godine smo lovili kombinacijom inchikua i buletina, tj. našom verzijom inchikua kojeg smo napravili kombinacijom običnog olova s virblom i suknjice (hobotnice) s udicom koja se inače nalazi na originalnom inchiku-u i dvije udice iznad njega. Nakon godinu dana čitanja i traženja informacija na Internetu, ove godine smo odlučili loviti originalnim inchiku varalicama i razlika u ulovima je bila očita. Osim u razlici samog inchikua, primijenili smo drugačije tehnike vučenja, izbora mjesta i samog slaganja sistema o čemu će biti riječ u nastavku teksta.

• 

Pozicija, pozicija i pozicija ili jednostavno dobar sonar

• 

Pozicija je osnova uspjeha svakog ribolova pa tako i ovoga, s tim da je ovdje izraženija nego u većini drugih tehnikama. Zašto je izraženija? Upravo zbog toga što se radi o mikrolokacijama koje se nalaze vrlo često na preko osamdeset metara dubine i ako ne lovite na tim mjestima ovaj ribolov se pretvara u čistu lutriju odnosno sreću. Ja inače vjerujem da je sreća samo jedan mali dio u kompletnoj slici ribolova, jer kao što je jedan poznati sportaš rekao da mu se čini da što više trenira da ima više sreće. Upravo se to može primijeniti i na ribolov, jer što više lovite, pratite more, ribu, tehnike i razmišljate o onome što radite, bit ćete uspješniji.

U odnosu na prošlu godinu tj. izbor pozicija, mi smo malo proširili svoj izbor potencijalno dobrih lokacija i malo bolje naučili koristiti sonar. Prošle godine smo tražili mikrolokacije u malim uzdignućima nasred podmorskih ravnica ujednačenog dna. Iako većina ljudi ovu tehniku prakticira na brakovima, mislim da je to na većini brakova (pogotovo ucrtanim na kartama) vrlo često čista lutrija, jer su to uglavnom poprilično devastirane pozicije mrežama i raznim drugim ribolovnim alatima koje riba u novije vrijeme zaobilazi. Škrpinu koja je jedna od ciljanih lovina ovom tehnikom gotovo je nemoguće uloviti na poznatim brakovima zbog toga što su ju mrežama poprilično prorijedili. Također u sezoni brakovi su puni mreža i zubaci ih se klone. Dosad nismo uspjeli uloviti niti jednog zubaca krunaša na pozicijama na kojima se nalazila mreža, bez obzira da li se radilo o široj populaciji poznatoj ili nepoznatoj lokaciji.

Zanimljivo je to da smo ove godine lovili uglavnom zubace krunaše od ciljane lovine i samo par škrpina, a prošle godine su to uglavnom bile škrpine. Vjerojatno je to jednim dijelom zbog promjena izbora pozicija na kojima smo lovili prošle godine. Na tim malim grotama na velikim dubinama prošle godine smo jako lijepo lovili kad bismo ih našli sonarom, ali sada gotovo da nismo uspjeli uloviti nego par poštenih riba. Nakon par loših dana ribolova na pozicijama koje smo pronašli prošle godine shvatili smo da moramo nešto promijeniti ako želimo početi loviti odnosno da se moramo prilagoditi.

• 

Kao što smo tražili te male grote na dubokim morskim ravnicama, ove godine smo tražili još i promjene u tvrdoći dna odnosno pratili razliku u boji dna koju bi prikazivao sonar bez obzira da li se radi o uzvišenju ili ne i znakove ribe na tim mjestima. Kod Lowrancea žuta boja dna označava mekše dno i tu nismo lovili ribe koje smo željeli iako smo puno puta spuštali i lovili arbune. No crvena i ljubičasta boja dna je označavala pozicije na kojima smo lovili zubace krunaše i to bismo trebali tražiti. Jedino gdje smo ulovili krunaše na “žutoj” boji dna je bilo uz glavnu poziciju na kojoj smo očekivali škrpinu, a krunaši se očigledno zadržavaju uz poziciju, a ne usred samih grota. To je uvijek bilo jako blizu grota, dok bismo malo dalje redovito lovili samo arbune. Sonar je glavna oprema bez koje je ova tehnika gotovo nemoguća i zbog toga je dobar izbor i njegovo čitanje najvažnija stavka u ribolovu.

• 

• 

Lowrance HDS 7 Touch

Ja koristim Lowrance 7 Touch model i mogu reći da sam jednostavno oduševljen tim uređajem. Toliko je jednostavan za korištenje i intuitivan da svakome bez obzira na prethodno iskustvo s takvim ozbiljnijim uređajima brzo uđe pod kožu i nauči se njime koristiti. To je combo uređaj koji ima sonar, structure scan i GPS. To je vrlo bitno jer kako pratite dno isto tako morate pratiti svoju trenutnu poziciju gdje se nalazite i trag kretanja kako biste znali što ste dosada već prošli. To se možda čini ovako na prvu nepotrebno, ali kad se radi u razlici od par metara između dobre pozicije i loše vidjet ćete koliko je to bitno.

• 

Poziciju tražim tako što se vozim brzinom do 3.5 Nm i podijelim ekran uređaja na tri prozora. Prvi je karta kako bih pratio kretanje broda i trag koji sam prošao, drugi je prikaz sonara sa 50Hz sondom i treći je prikaz od 200Hz. Sa prikazom od 200Hz pratite dno koje se nalazi ispod vas i ta sonda pokazuje više detalja, dok sa 50Hz prikazom pratite šire područje s lijeve i desne strane broda. Kad vidite promjenu strukture ili samo promjenu tvrdoće dna koja je prikazana tamnijom bojom odmah označite poziciju preko GPS-a i onda kruženjem oko pozicije probajte detaljnije označiti i shvatiti o kakvoj se poziciji radi. Nažalost, do sada nisam uspio shvatiti zašto na nekim pozicijama koje se čine identične nema ribe, dok sam na drugima koje daju isti prikaz na sonaru imao odlične ribolove. Pretpostavljam da se često radilo o utjecaju plima/oseka, korentima, mjesecu i nekim drugim faktorima, ali ponekad vjerojatno jednostavno ribe nema što također ne znači da ju u nekom drugom vremenskom razdoblju tamo nećete naći. Na kraju je jedini efikasan način što više ići na more i tražiti pozicije kako biste ih imali što veći izbor, jer time povećavate vjerojatnosti dobrog ribolova.

• 

Oprema, tehnika i prezentacija

Boj ne bije svijetlo oružje, ali to oružje mora biti pouzdano i zbog toga Tomo i ja koristimo Okumine role, multiplikatore i štapove. “Fast Inchicku” je naš prvi izbor štapa za ovu tehniku jer je definitivno najbolji omjer cijene i kvalitete koja se može naći na tržištu i to onaj jači model od 90-150 g. Taj štap vam omogućava da lijepo lelujate s vašim inchikuom, a svejedno ima dovoljno snage da i najveće ribe odvoji od dna i izvuče na brod. Osim njega ja koristim i Okumin Big Squid štap, također jači model do 110 g koji je od punog fibreglassa i izuzetno mi je drag jer na malom fishermanu prilikom glisiranja po valovima ne trebate brinuti da ćete polomiti štap. Osim toga je jači od “Fast Inchicku” štapa i često ga koristim za ribolove preko devedeset metara dubine.

• 

Osim Andros multiplikatora i Okume Raw 55 role ove godine smo uvrstili i Okumu Azores 55 u naše redove. To je stvarno odlična, snažna i pouzdana rola koja može izaći na kraj i s najvećim ribama koje možete očekivati u ovom ribolovu. Kod role je bitno da, osim što mora biti snažna i pouzdana, također mora biti i lagana. To je ribolov gdje pribor držite u ruci, teški pribor vas nakon nekog vremena počinje zamarati a i nije dobar za izvođenje same tehnike koju ću opisati u nastavku.

• 

Upredenica je neizostavan dio opreme i nikako ne bih preporučio ribolov bez nje. Osim što vam daje direktan kontakt sa inchikuom, korenat manje utječe na nju (zbog manjeg promjera), preko nje osjećate nepravilnosti u dnu i tvrdoću dna što je vrlo bitno u ovom ribolovu. Ribe su često na tvrđim podlogama i nema smisla loviti daleko od prvotne pozicije. Mi to određujemo otprilike kad procijenimo da smo već dosta metara prošli po mekom terenu i onda se vraćamo natrag u centar odabrane lokacije. Koristili smo “Gosen” upredenice od 30lb i 40lb jer smo računali da bismo mogli dobiti griz kirnje ili kakvog velikog zubaca, ali se to nažalost zasad nije dogodilo. Uglavnom, preporučio bih vam upredenice od 30 lb zbog toga što korenat manje utječe na njih i jednostavnije ih je održavati pod brodom u odnosu na upredenicu od 40 lb, što se pogotovo dobro vidi na većim dubinama.

Nakon što sam vidio par videa snimljenih Water Wolf kamerama na dubinama preko osamdeset metara, odlučio sam povećati dužinu fluorocarbona iznad inchikua. U odnosu na prošlogodišnjih jedan metar, ove godine smo stavljali pet metara fluorocarbona iznad. Koristili smo Savagear fluorocarbon u dimenzijama 0.50 mm i 0.60 mm zbog toga što je najotporniji na habanje i vrlo pouzdan na čvoru. Nismo primijetili neku razliku u grizevima i stoga bih vam ipak preporučio korištenje debljeg promjera tj. 0.60 mm.

• 

• 

Upredenicu i najlon smo spajali “FG knot” čvorom, što je definitivno najbolji i najsnažniji čvor za spajanje upredenice i najlona, a pritom je jako elegantan što vam omogućuje lagano provlačenje kroz vodilice. Na kraju fluorocarbona vezali smo “TN Knot” za virblu i onda stavljali inchicku pomoću split ringa.” TN knot” koristim za vezanje udica u ribolovu tuna i to je odličan čvor za fluorocarbon na kojem ima najbolju nosivost. Izvođenje ovih čvorova možda se čini komplicirano, ali nakon što ga par puta zavežete odmah sve ide lakše. Preporučio bih vam da pogledate filmiće na You Tubeu gdje je odlično i u detalje prikazano vezanje ova dva čvora.

• 

Na početku sam se zamarao bojama inchckua i lovio samo na one koje su mi neki drugi preporučili kao favorite, ali na kraju se pokazalo da smo s onima koje smo zadnje ostavili, jer nam se nisu sviđale, najbolje lovili. Roza, plava i zlatna boja su odlične za inchicku, ali i čista srebrna je odlično lovila. Mislili smo da je to možda do dubine ili vremena u danu, tj. količini svjetla, ali mislim da je na kraju najvažnija lokacija, pravilno odabrana težina i tehnika prezentacije.

Iako se udice na inchiku-ima čine u redu, vrlo brzo se istupe i zbog toga smo ih ubrzo mijenjali. Stavljali smo Mustadove “Big Gun” udice u veličini 2 koje su stvarno izdržljive što se tiče uvjeta u moru. Vodite računa o tome da ne stavite prevelike ili preteške udice jer suknjica neće tako dobro lelujati kao s tvorničkim (koje su jako lagane) i sigurno ćete imati manje grizeva.

Inchiku odaberite prema dubinama na kojima lovite i pritom obratite pažnju da vam je varalica ispod broda i da s lakšim uvijek možete ljepše lelujati pod morem. Uglavnom smo lovili sa 120 g, a pri većim dubinama i jačim korentima smo koristili 150 g.

Moja je preporuka da inchiku uvijek vodite iz zgloba ruke lagano cupkajući po dnu ili dižući ga vertikalno uz lagano poskakivanje, a pritom si pokušajte vizualizirati kako to izgleda pod morem. Ne znam zašto, ali riba je puno bolje reagirala na lagano vođenje sa osjećajem nego na brzo i nervozno poskakivanje. To se pogotovo vidjelo na zubacima krunašima, jer kad smo ovo shvatili, puno bolje smo ih lovili. U početku bismo imali jedan do dva griza, a kasnije, kad smo primijenili ovo lagano vođenje, imali smo do dvadeset grizeva u danu.

• 

Prilikom griza također nemojte biti nagli što se tiče krunaša, jer nakon što ulovite prvih par na poziciji riba prestaje agresivno gristi i često samo lagano čupka suknjicu prije nego što se odluči napasti. Ako tada kontrirate vrlo često se dogodi da se promaši griz ili se izgubi riba prilikom drila prema površini. Probajte biti strpljivi i kad osjetite težinu ribe ili jači griz kontrirajte. Osim ovih najdraži grizevi su i kad prilikom cupkanja po dnu izgubite “vezu” sa inchikuom što znači da ga je zubatac pokupio prilikom propadanja.

• 

• 

Još jedna bitna stvar je da komadićima lignje naješkate udice na inchiku zbog toga što to definitivno povećava broj grizeva. Ne mislim da riba napadne isključivo zbog toga, već kad ga lagano gricka za suknjicu kao da ispipava o čemu se radi, osjeti miris lignje i opipom dobije dojam da se radi o živom organizmu i odluči se za napad. Probao sam loviti bez lignje na udici i rezultat je bio puno lošiji nego kad sam stavljao male komadiće. Pripazite da ne stavljate prevelike komade lignje zbog toga što ćete pogoršati rad inchickua.

Ovo je jedna stvarno zanimljiva tehnika koja vam daje razne opcije prezentacije i s kojom se love mnoge vrste riba. Mi ju prakticiramo već dvije godine i definitivno smo ove godine, kad smo lovili samo s originalnim inchickuom, za razliku od prošle (kad smo koristili olovo sa suknjicom i dvije udice iznad), lovili veće primjerke riba. Dosta smo se poboljšali, ali mislim da ima još jako puno toga za učiti u svezi ove tehnike i svake pojedine vrste riba koju se planira loviti.

Nadam se da vam je ovaj tekst pomogao kako biste i sami počeli, ali ipak najvažnije od svega je često izlaziti na more i prikupljati iskustvo. Sezona je tek počela tako da najbolji dani za ovu tehniku tek dolaze. Mirno more i vidimo se!

•