JADRANSKI INCHIKU
9 min readPR / Broj 47 / Veljača / 2012.
Da bismo postigli dobre rezultate u ribolovu sa Inchiku varalicom najvažnije je da pokušamo shvatiti kako je ona izrađena i kako funkcionira u vodi…
Piše: Antonio Varcasia
S talijanskog preveo Marin Hlobik
Nakon neodlučnog početka i na našem plavom Jadranu je nastala prava ”Inchiku manija”, tehnika za koju nisu toliko potrebni mišići kao kod Vertical jigginga već umijeće vođenja naše varalice. Iako se u početku smatralo da je ova tehnika predviđena za lov malih i srednje velikih riba ispostavilo se da je pravi joker s kojim možemo uloviti gotovo sve predatore koji obitavaju na našim terenima. Nisu samo pagri, zubaci i gofovi opčinjeni šarmom dobro vođenog gumenog glavonošca pri dnu ili u nekom drugom stupcu mora već i krupna plava riba pa čak i rijetke ribe koje obitavaju na dnu, poput mača srebrnjaka, okana i zubaca krunaša. No zbog ovih vrsta koje sam nabrojao morali smo malo modificirati tehniku koja je stigla iz Zemlje izlazećeg sunca, jer lovimo većim varalicama i cilj su nam krupniji ulovi ali da tehnika i dalje zadrži originalnost. Ova ”heavy filozofija” je odlična i mnogi su ovom tehnikom odlično lovili na mjestima na kojima se puno tuklo teškim metalnim jigovima kada oni više nisu davali zadovoljavajuće rezultate. Pokušajmo u ovom tekstu shvatiti koje preinake moramo učiniti kod ove tehnike da bismo mogli uloviti večinu predatora koji dođu na spoj s već famoznim šarenim glavonošcem.
Inchiku jednako dobro lovi plavu ribu u propadanju kao i sve predatore koji se zadržavaju uz dno poput ove kirnje
Štap za Inchiku
I u ovoj tehnici štap mora biti jak s velikom rezervom snage no mora imati dobru vršnu akciju tj. vrh mora biti mekan da bismo mogli kvalitetno voditi i jigati s našom varalicom. Veoma važna karakteristika štapa je njegova snaga koja je kod ovih štapova izražena u kilogramima ili librama. Najboljim su se pokazali štapovi između 5 i 7 kg jačine i od 6 do 6.4 stopa duljine s kojima možemo bacati varalice do 170 gr težine. Prema tome, možemo zaključiti da poneki štapovi za light jigging mogu odlično poslužiti u ovoj tehnici. Upotreba štapova ove jačine je ključna kod drila velikih riba i kada moramo nekada ribu siliti, pogotovo na kamenitim terenim, gdje ribe pokušavaju naći spas među stijenama prekidajući tako naš predvez. Upotreba štapova navedenih jačina omogućava upotrebu udica jače (deblje) konstrukcije gdje nam je potrebna jača kontra da bismo udicu zaboli u tvrdo tkivo u ustima kao što je to slučaj recimo kod zubaca.
Rola za Inchiku
Bez imalo sumnje mogu reći da je za ovu tehniku najbolji odabir bacački multiplikator. Ova nam rola omogućava potpunu kontrolu mamca tijekom svih faza ribolova, a najveća je prednost kod spuštanja mamca. Na špulu role ćemo namotati upredenicu od 20 do 30 libri na koju ćemo vezati komad fluorocarbona koji mora biti dugačak minimalno dvije dužine štapa i minimalne debljine 0.50 mm. Uglavnom se koristi fluorocarbon a ne klasičan najlon jer fluorocarbon ima veću otpornost na abraziju i manje je vidljiv u vodi. Moramo imati na umu da taj predvez treba svako toliko zamijeniti (ne zbog broja izvučenih riba već zbog toga što gubi svoja svojstva nakon što je neko vrijeme izložen suncu i morskoj vodi). Inače se ne preporuča upotreba čeličnih sajli čak niti ako se nalazimo i lovimo na terenu na kojem obitavaju ribe s opako oštrim zubima, poput mača srebrnjaka, jer svaka riba u biti napada gumenog glavonošca na našem Inchiku. Ukoliko se nađemo na terenu na kojem ima mačeva i shvatimo da nam ova vrsta napada varalicu najbolje je malo brže i energičnije jigati tako da riba ima šansu za griz samo na ”repu” varalice te ih na taj način spriječitai da progutaju cijelu našu varalicu. Iako bi korištenje sajlice bilo možda jednostavnije rješenje, iskustva s ”terena” nam ukazuju da njenim korištenjem imamo puno manji broj grizeva te svi ribolovci zbog toga koriste soluciju koju sam prije naveo.
Sav sitan pribor koji vam je potreban: Inchiku varalice, udice (najbolje već rigane assist hook), razne boje lignjica i fluorocarbon za predveze 
U ribolov je dobro ponijeti i pean te hvataljku za ribe, Inchiku rado napadaju i pauci te ostale morske bodljikave nemani kojih se treba čuvati
U ”normalnim” situacijama ribolova, kada lovimo ribe srednje veličine, poželjno je koristiti kopčicu pomoću koje ćemo biti u mogučnosti brzo mijenjati svoje varalice. Na tržištu postoje kopče raznih veličina i nosivosti te s obzirom na dimenzije upredenice, predveza i opterećenja koje mora izdržati moj savjet je da ne koristite kopče ispod 30 libri nosivosti.
Čvorovi i spojevi
Čvor za spajanje upredenice i fluorocarbonskog predveza koji je pokazao iznimnu nosivost i teško ćemo ga vidjeti da popusti čak i u ekstremno teškim borbama je Tony Pena čvor. Ovaj čvor ima mnoge prednosti na svojoj strani, osim velike nosivosti, ne pati od abrazije pri prolasku kroz vodilice što znači da ga ne moramo iznova vezati u svakom ribolovu. Svakako je prije svakog ribolova poželjno provjeriti čvor da bismo izbjegli neugodna iznenađenja. Za spoj predveza i kopče postoje mnogi čvorovi no u našem slučaju preporučio bih Improved Clinch Knot. Ovaj čvor je veoma jednostavan za vezanje i brzo se veže no najveća mu je prednost nosivost od 95% maksimalne nosivosti našeg predveza.
Oslić je riba koja se drži u jatima nad muljevitim dnom i Inchiku rado napada u propadanju ili u podizanju
Inchiku
Tabinja je na dubokim brakovima čest ulov ovom tehnikom
Da bismo postigli dobre rezultate u ribolovu sa Inchiku varalicom najvažnije je da pokušamo shvatiti kako je ona izrađena i kako funkcionira u vodi. Inchiku je izrađen iz dva dijela i svaki dio ima svoju odeđenu ulogu. Suknjica (glavonožac) je spojen s metalnim dijelom (ili olovnim) pomoću svojevrsne kopče koja se najčešće nalazi u suknjici, a u nekim slučajevima i u metalnom dijelu. Inchiku je naoružan s dvije udice jednake veličine no danas su mnogi proizvođači shvatili da se varalica odlično ponaša s jednom većom udicom u glavi gumenog glavonošca i manjom među krakovima istog. Funkcija metalnog dijela je da privuče ribu prilikom tonjenja svojim odbljeskom, a da li će upiti ono malo sunčevih zraka koje se probiju u dubinu ovisi o dekoru. Isto tako, metalni dio mora biti vodič našoj suknjici prenoseći joj naše poteze štapom i ono što je najbitnije – svojom formom omogućava nama ribolovcima da lovimo u svakoj situaciji na moru. Na primjer, ukoliko nije prisutna jaka morska struja, najbolje je koristiti Inchiku velike hidrodinamičke forme s težištem na repu. Dva modela koja bih preporučio su Yo-zuri Taguri i Molix Kiku. Ukoliko je morska struja srednje jaka ili jaka možemo koristiti Inchiku nešto zdepastijeg oblika na kojem je težina jednako raspoređena cijelim profilom te zbog toga pri tonjenju zamamno njiše s boka na bok. U ovom slučaju bih preporučio Shimano Bottom Ship i Hots Blue Fin. Što se tiče dekora tu nema preciznih indikacija i pravila po kojima bismo se mogli ravnati. Ono što je sigurno je to da često mijenjanje dekora najprije donosi rezultate. Jedini savjet koji imam je da, ukoliko lovite na dubini većoj od 50 metara, najbolje je koristiti suknjice fluorescetnih boja, dok, ukoliko lovimo po sunčanom danu na plićim terenima, najbolje se pokazao lov s holografskim metalnim dijelovima koji svojim odbljeskom privlače ribu i s većih daljina.
Tehnika ribolova
Ljepota ove tehnike je ta da čim spustimo našu varalicu u more lov počinje, zbilja, naš Inchiku može biti napadnut u svakom trenutku, da li u propadanju, kada dodirne dno ili kada ga zaustavimo u struji na pola vode ili na par metara od dna. Za vrijeme našeg ribolova ehosonder ima jako važnu ulogu jer će nas upravo on obavijestiti na kojoj dubini lovimo, na kakvom dnu i gdje se nalaze ribe ne bismo li im ponudili svoju varalicu.
Ovaj ribolov bez kvalitetnog sonara je vrlo teško izvesti – Lowrance HDS7 vrlo jasno pokazuje konture dna i jata riba iznad njega
Ribolov u propadanju
Inchiku varalicu vodimo razičitim pokretima ovisno u kojem se vodenom stupcu varalica nalazi, stoga krenimo otpočetka, to jest, od trenutka kada pustimo našu varalicu da tone prema dnu što bi bio lov u propadanju. Nećete vjerovati ali u ovom slučaju se događa više od 35% grizeva stoga obratimo pozornost na što sve treba pripaziti da bismo dobro lovili u propadanju. Kao prvo, štap moramo držati nisko, to jest vrh, štapa treba gledati prema površini vode jer si moramo ostaviti dovoljno prostora za kontru kod griza ribe. Ukoliko koristimo stacionarnu rolu moramo našu upredenicu propuštati kroz prste one ruke s kojom namotavamo rolu, te ukoliko neki gladni predator napadne našu varalicu moramo brzo prebaciti preklopnik role, snažno kontrirati te započeti dril i izvlačenje ulova. Znam da vam se ova akcija čini posebno kompliciranom, no vjerujte mi na riječ, lakše je to izvesti nego reći ili napisati. Sve se mijenja i pojednostavnjuje ukoliko koristimo multiplikator (casting reel). U ovom slučaju jednostavno palcem pritisnutim (lagano) na špulu role pratimo propadanje varalice i ukoliko dođe do griza jače pritisnemo palcem špulu ili zategnemo kočnicu i kontriramo ribi te dril može početi.
Krupni arbuni ne mogu odoljeti zavodljivim pokretima lignjice i njenih krakova 
Plešući na dnu
Tehnika kojom lovimo predatore koji se drže u neposrednoj blizini dna naziva se ”Slow Jerking” ili da prevedemo na hrvatski sporo jerkanje. Ime objašnjava kako se tehnika izvodi, kada smo dotaknuli dno s našom varalicom podignemo ju s nekoliko namotaja role i par laganih udaraca vrhom štapa (jerk) prateći štapom kretnje Inchikua dok ga podižemo, a kada ga spuštamo svakih dva tri udarca štapom namotamo par puta rolu. Sve se to, kako sam rekao, izvodi veoma polako i kada odignemo naš Inchiku otprilike 15-tak metara od dna ponovo ga puštamo do dna te krećemo ispočetka. Kada podižemo štap imajte na umu da ne prelazimo kut od 80% u odnosu na površinu mora jer ukoliko podignemo štap višlje i u tom trenutku imamo griz tada bismo kod kontre veoma riskirali da nam štap pukne. Ovu bismo tehniku mogli još nazvati Semi-Long Slow Jerk i moram priznati da je veoma lovna kada se radi o predatorima koji se ne odvajaju previše od dna, poput kirnji, zubaca i pagara.
Multiplikatori u ovoj tehnici imaju veliku prednost pred stacionarnim rolama jer se kretanje varalice može savršeno kontrolirati i dok ona tone
Short fast jerk
U slučaju da nam naš ehosonder pokaže mrlje na pola vode ili podosta odvojene od dna možemo zaključiti da se radi o pelagičnim brzim predatorima koji se hrane u cijelom vodenom stupcu. Da bismo ulovili ove predatore najbolje je izvoditi tehniku Short Fast Jerk, znači, brzo povlačenje i konstatnim udarcima vrha štapa (jerkanjem) recimo svaki put kada potegnete vrhom štapa prema gore ili dolje učinite pola namotaja ručicom role. Ova je tehnika izrazito lovna za sve pelagične predatore, poput palamide, lampuge i manjih tunica koje se drže u jatu. Isto tako je veoma lovna kada se nađemo na mjestu gdje obitavaju mačevi srebrnjaci, a često je i altenativa za slow jerk kada su u pitanju zubaci.
Ovisno o dubini i ciljanoj lovini koriste se različite težine i oblici Inchiku varalica 
Kombinacijom ovih triju tehnika koje sam nabrojao sigurno i sami shvaćate da Inchiku odlično lovi sve vrste predatora u cijelom stupcu vode te je zbog toga ova tehnika sve popularnija zbog svoje nevjerojatne lovnosti. Dat ću vam još jedan savjet, kada lovite s Inchikuom dobro je svako toliko na tvrđem terenu kucnuti s metalnim dijelom varalice po dnu, zbilja privlači ribu i može biti naš as u rukavu.
Kada se nađemo na jako stjenovitom terenu prepunom rupa i isturenih špiceva a morska struja nije prejaka, najbolje se plovilom držati što vertikalnije iznad mjesta, ako treba i uz pomoć motora da bismo spriječili kvačenje i gubitak varalice. Isto tako, na taj način najbolje osjetimo udarce i griz ribe a omogućava nam i bolju kontru te manji postotak izgubljene ribe zbog loše penetracije udice.
