MOJA HOT-SPOT LOKACIJA ZA LOV ORADA
8 min readPR / Broj 40 / Srpanj / 2011.
Piše: Aleksandro Žmara
Sigurno ste se prebirući po lijepim uspomenama u svojoj glavi sjetili nečeg za što vas veže osjećaj ispunjenosti i nečeg posebnog, bilo da se radi o nekoj osobi ili lokaciji na čiji spomen vam srce zaigra onim poznatim titrajem, a licem vam se razlije smiješak od uha do uha. Jedno takvo mjesto je lokacija o kojoj ću vam sada pisati. Sve je počelo davne 2001. godine s mojim dolaskom u Šibenik. U to vrijeme o ribolovu na moru nisam znao mnogo, a slijedom mojeg znanja i rezultati su bili nikakvi. S vremenom sam shvatio da slušajući mnogobrojne isprazne priče tzv. lokalnih majstora, tonem sve dublje u glib vlastitog neznanja koji za posljedicu ima preispitivanje svega što sam o ribolovu naučio tijekom prošlih godina svog života. Ubrzo sam se našao u situaciji da sam počeo tražiti mjesta slabo posjećena od strane ribolovaca, nepristupačne lokacije do kojih se teško dolazi a koje u svojim dubinama kriju kapitalne primjerke ribe iz mojih snova. Jedan takav izlet u nepoznato doveo me sasvim slučajno na mjesto iz današnje priče. Danas kad se sjetim
svega što se tada zbilo, obuzme me neopisiv osjećaj radosti i ushićenja. Naime što se tada zbilo? Kupio sam bibije kao i nebrojeno puta prije te se dovezao lutajući u svojoj potrazi za pravim mjestom u uvalu iz priče. Čim sam došao u dno vale prvo što sam uočio bio je neopisiv mir i tišina, bilo je vrijeme pred samo svitanje, na moru ni daška vjetra, čak ni noćnog burina toliko karakterističnog za to doba godine.
Nekoliko dana prije puhala je orkanska bura neuobičajeno jaka i dugotrajna. U glavi su mi se vrzmale crne misli jer sam se sjetio svog zadnjeg debakla u ribolovu. Prohodao sam do lijevog puntina uvale i polako raspremio svoj pribor. Zabacio sam dva štapa, jedan desno u uvalu, a drugi u pravcu crkvenog tornja u Pirovcu. Skoro sam i zaspao čekajući. Iz letargije me prekine zvuk lijevog signalizatora nakon kojeg je slijedio filmski scenarij. Još dok sam izvlačio ribu s prvog štapa oglasio se drugi signalizator. Pomislih: ne možeš vjerovati, mene i kad ide – ne ide! Ubrzo sam shvatio da od ribolova na dva štapa nema ništa, te sam se zadržao na jednom. Sve ovo je počelo oko 7 sati ujutro i trajalo je sljedećih 3-4 sata. Rezultat svega je bio da sam u 11 sati ostao bez bibija i sa dvadesetak ulovljenih orada. Od toga je jedna ulovljena orada bila kapitalna, težine 5,60 kg. I danas samo prisjećajući se svega što se tada zbilo doživim delirium tremens, a svatko kome ispričam ovu priču pomisli da sam lažljiva budala. Dugi niz godina nakon tog događaja čuvao sam lokaciju u svojoj glavi skrivajući ju kao žaba noge, normalno, onakav uspjeh se više nikad nije ponovio, ali danas kad napravim presjek svih ribolovnih trenutaka koje sam proveo u uvali, dolazim do zaključka da je ovo jedina lokacija na koju bih mogao dovesti bilo kojeg gosta sa stopostotnom sigurnošću da se nećemo osramotiti lošim ulovom.
Put do vale
Put do lokacije moguć je iz dva pravca. Bez obzira da li dolazite iz pravca Šibenika ili Zadra skrećete prema otoku Murteru i vozite se sve do mjesta Tisno, gdje se odvajate na desnu cestu prema putu za kamp Jazine. Sljedeće skretanje sa asfaltnog puta na makadamsku cestu je treće skretanje desno po redu, a prepoznat ćete ga tako što na svojoj lijevoj strani ima jednu bijelu kuću prizemnicu. Kad skrenete na makadamski put vozite se po njemu sve do njegovog kraja koji se nalazi na samom početku u uvalu. Put je dosta dobar i možete se bez bojazni za svoj auto voziti cijelom njegovom dužinom Jedino možete zaraditi koju ogrebotinu od mediteranskog bilja – makije, pa ako ste osjetljivi, ostavite ga prije skretanja. Makadama je nešto više od kilometar a to se može prijeći i pješke. Kad ste stigli u uvalu dalje nastavite lijevom stranom kao što sam već prije opisao.
Naravno, ima puno preduvjeta koje treba ispuniti da bi lov na ovom mjestu bio uspješan pa krenimo redom.
Uvala je smještena nasuprot prosike odnosno pumpe prije grada Pirovca gledajući iz pravca Zadra. Ona je u biti
u sklopu Pirovačkog kanala koji ima jednu specifičnost, a to je da je u pravo godišnje doba bogat ribom, posebice oradom, dok zimi sliči na bunar. Zimi se riba naime ne zadržava u kanalu već izvan njega na otvorenom moru. Teško je sa stopostotnom sigurnošću reći kad riba napušta kanal, ali prema mojim dugogodišnjim zapažanjima, to se odvija u vremenskom periodu od sredine 10. mjeseca pa do sredine 11. mjeseca, isto tako, riba ponovo ulazi u kanal početkom 5. mjeseca ili njegovom sredinom, ostatak vremena svaki lov šparida na području kanala je gubljenje vremena s izuzetkom lova na glavonošce sipe i lignje. Znači, početak sezone lova na orade u ovoj uvali treba biti najranije početkom svibnja ili njegovom sredinom. Isto tako, sa lovom prestajemo sredinom ili krajem listopada. Ovdje treba naglasiti da je posebno dobro i izdašno vrijeme lova između 20.05. i 10.06. te sredinom i krajem 9. mjeseca. To je vrijeme kad vrlo lako možete uloviti kapitalan primjerak orade, a i sam lov će biti vrlo izdašan. Sam teren u uvali je karakterističan za sve pjeskovite lokacije.
Dno je uglavnom pjeskovito s djelomično prošaranim stijenama. Ovakav teren obiluje školjkom rovanicom i kamenicom, omiljenom hranom orada, pogotovo onih kapitalnih. Takav teren omogućuje i uporabu nešto lakšeg pribora od onog koji je uobičajen pri lovu orade, s naglaskom da ovdje treba biti iznimno oprezan, jer kao što sam već prije spomenuo, ovo je mjesto na kojem postoji velika vjerojatnost za ulovom kapitalne orade. Prosječna dubina u uvali se kreće u rasponu od 3 do 8 metara, što je i najveća dubina na kojoj sam lovio, odnosno, koju sam mogao dobaciti svojim štapovima upotrebljavajući ješku br.1 za ovaj teren, a to je bibi. Treba također naglasiti da, ukoliko nemate bibija, sasvim dobro će poslužiti i veliki morski crv. Obično koristim veće komade crva rezane na veličinu od 5-7 cm i armirane filo elasticom. Armiranje crva filo elasticom je ovdje nužno iz razloga velikog prisustva sitne ribe koju do dana današnjeg još uvijek nisam uspio identificirati odnosno uloviti. Iz tog razloga je i uporaba bibija kao primarne ješke potpuno shvatljiva. Još jedna bitna stvar koju treba naglasiti ako mislite uspješno loviti na ovoj lokaciji je daleko zabacivanje svojih sistema. Idealna lovna daljina je na nekih 80-100 metara od obale. Svatko tko je lovio s bibijem zna kako je teško to postići koristeći bibija za ješku. Ali i tome sam uspio doskočiti i to na jedan originalan način montaže bibija. Kod nas je on rijetko viđen, a foru sam pokupio naravno od Talijana. Naime, bibija koji je normalno živ prije montaže na iglu, odnosno njegovog klasičnog postavljanja, trebamo zarezati nožem na njegovoj strani suprotnoj od glave, odnosno, kod njegovog analnog otvora, zatim naglim potezom ruke treba iscijediti njegov probavni trakt, bolje rečeno, istisnuti ga iz njegovog tijela.
Žlemani bibi
Ovaj način ješkanja bibija može se raditi samo sa sasvim živim bibijima koji će se čvrsto stisnuti čim im iscjedite probavni sustav iz tijela.
Bibiji u vrhunskoj kondiciji 
Ovo je bibijeva „glava“ kroz koju usisava hranu 
Ovo je bibijev zadak prepun pijeska kojeg filtrira 
Bibija otvorite rezom na njegovom zatku 
Snažnim pokretom provucite ga između čvrsto stisnutog palca i kažiprsta 
Istisnite iz njega sav pijesak 
Bibija koji je sad tvrd poput gume montirajte pomoću igle 
Sad se s lakoćom mogu koristiti i udice veličine 4 koje orada lako proguta
Ovu radnju treba izvoditi naglim i energičnim pokretom kako bismo sačuvali što više dragocjene tekućine u bibiju, a ujedno i spriječili bibija da opusti svoj mišić u tijelu. Ako ste ovo napravili na ispravan način rezultat je upola smanjen bibi te upola tanji koji u svom tijelu nema više probavni trakt u kojem se ionako nalazi samo kesica sa filtriranim pijeskom koji ribama ionako nije zanimljiv. Posljedica ovakvog tretiranja bibija je njegovo smanjenje težine i veličine, a ujedno i postizanje efekta gume za kojeg je zaslužno stezanje mišića bibija. Montažu izvodimo na klasičan način kao i obično preko igle za montažu. Ovakav bibi se može daleko zabaciti, a njegova žilavost garantira sigurno čuvanje od nasrtaja sitnih pirana. Veličina ovakvog bibija omogućuje nam i korištenje manjih veličina udica. Moja preporuka je Sasame Super-X u veličinama od 2-4. Za postizanje daljine izbačaja od 80-100 m koristim trodijelne surf štapove težine bacanja od 100-200 g sa uporabom pravilnog otežanja. Bibija montiranog na opisani način s namotanim kvalitetnim i jakim osnovnim najlonom čija debljina ne bi smjela prelaziti 0,35 mm možete s lakoćom izbaciti i više od 100 metara. Predveze radim od tanjeg fluorocarbona prosječne debljine od 0,25-0,30 mm. Ovako tanke predveze možete bez ikakve bojazni koristiti na ovoj lokaciji jer je dno uglavnom pjeskovito s vrlo malo mogućnosti zapinjanja. Uporaba tanjih predveza je potrebna i zbog relativno male lovne dubine na kojoj riba puno opreznije uzima ješku. Zbog toga u vali često upotrebljavam neuobičajeno duge predveze dužine od 40-60 cm kako bih smanjio sumnjičavost ribe na najmanju moguću mjeru. Dobre lovne pozicije su označene na karti, a nalaze se na lijevoj strani uvale od njezinog špica, odnosno, isturene punte i protežu se sljedećih 100-tinjak metara u lijevu stranu. Desnu stranu uvale ne preporučujem za lov zbog izuzetno male dubine i mnoštva kamenih stijena na koje bismo mogli zapeti. Siguran sam da je i desna strana isto jako izdašna ribom na koju sam i sam nailazio prilikom ronjenja i obilaska lokacije, međutim mala dubina ograničava veličinu lovine na prosječne primjerke maksimalne težine do 1 kg.
Ukoliko se budete pridržavali savjeta ova lokacija bi uskoro mogla zauzeti posebno mjesto u vašem mozaiku sjećanja kao što zauzima u mom. Kad jednom dođete na ovo mjesto, shvatit ćete zašto se svaki put iznova budete vraćali na isto mjesto sa istim onim luđačkim žarom lovca koji je namirisao svoju lovinu i stoji kao zapeta puška koncentriran na lov. Želim vam puno uspjeha.
Bibi – osjetljiva ješka
Talijanski bibi osobito u ljetnim mjesecima vrlo brzo strada. Zbog njegove visoke cijene žao mi je izgubiti svakog pojedinog, osobito ako ga prethodno nisam zabacio. Ako vidite da su vam bibiji u stiropornoj kutiji (umotani u meki upijajući papir) na izmaku snaga, dobar je štos staviti ih u morsku vodu. Možete ih staviti u kantu, a isto tako i u plitko more kakve škrape. Oni se u morskoj vodi ipak malo priberu i izdrže ribolov do kraja. Najveća greška koju možete napraviti je da ih ostavite bez papira u kojeg su umotani. Naime „goli štrcajac“, kakav mu je hrvatski naziv, ispuštanjem mora iz sebe će ispustiti i kiselinu koja potiče ostale na štrcanje. A kad dehidriraju mnogo brže i umiru. Znači, upijajući papir služi da bi upio tekućinu koju oni ispuste.
