Panula zubaca zimi

14 min read

PRM / Broj 15 / Siječanj / Veljača / Ožujak / 2017.

Školovani zubatac zahtijeva specijalni tretman. Prva i najvažnija točka – biti tvrdoglav i ustrajan u naumu, tvrdoglaviji od zubate beštije ispod broda…

Piše: Luka Mrvičić

Svako doba godine, gledano iz perspektive ribolovca, ima svoje čari u danima provedenim na moru. U proljeće, kada se sav živi svijet počinje buditi, more se postepeno zagrijava dok ne zakuha na ljetnim vrućinama gdje bez laganog maestrala ne bi bilo života tijekom dana. Nakon ljeta i ogromnih masa ljudi, brodova i kojekakvih čuda koje more bez pogovora trpi, dolazi vrijeme apsolutne harmonije, mira i tišine, jutarnjih magli, majica uprljanih crnilom, prstiju iskidanih od parangala te mnogo lijepe ribe na pajolima broda. Zatim, jesen, meni osobno najdraže doba godine za bilo kakvu vrstu ribolova. Tada ribu ne lovi samo onaj bez fildešpanja u ruci, kako stari kažu. I tome obilju polako dođe kraj, hladno vrijeme povlači ribu u sigurnost dubina. Sve se manje barki ujutro vidi na moru, dok ih na kraju sve bura ne prikuje za porat. Eh, upravo je to vrijeme kada čovjek iz sebe izvlači maksimum kako bi naposljetku njegov trud bio nagrađen, zima…

Samo tvrdo!

CPUE ili u“lov po jedinici vremena“ je ništa drugo negoli naš ulov ostvaren kroz neko vrijeme provedeno na moru uz određeni ribolovni napor (gušt), tehniku i taktiku. S godinama, što se mene tiče, jedinica napora je daleko prešla vrijeme utrošeno u tom određenom ribolovnom danu. To ukazuje kako je ribe manje ili jednostavno nije više tako naivna za razliku od prijašnjih godina.

Ribe je neupitno manje, no to još nije u takvoj mjeri kako CPUE pokazuje. To mogu reći čisto iz razloga što današnja tehnika daje podosta vjeran prikaz situacije. Naravno, uz nezaobilazan dio opreme kao što je fishfinder i GPS, tu veliku ulogu imaju i podvodne kamere kojima preko naših filmića dobivamo realno stanje situacije.

Naime, pošte na kojima sam u nekoliko izlaska popušio ćorak nisu bile prazne. Zapisivanje nekih elementarnih stvari kao što je datum, sat, temperatura mora, vjetar, mjesec, kurenat, dubina, pozicija, pa naposljetku položaj broda u odnosu na kurenat te specifična mikrolokacija, omogućuje kvalitetan uvid u neke, nama ribolovcima, bitne pojedinosti koje naposljetku omogućuju predviđanja i planiranja ribolova, tehnike i pozicije u odnosu na godišnje doba.

Po meni je to vrlo važna evidencija koja u većini slučajeva izvuče dan. Migracije riba su konstantne, kako iz plićeg u dublje tako i s pošte na poštu. One su najčešće povezane s promjenama temperature mora, no u zadnje vrijeme i sa velikim pritiskom ribolova na određenoj dobroj lokaciji. Ribi je potreban mir koji dobiva sa sigurnošću koju stječe boravkom na mjestu izobilja hrane i manjka nas ribolovaca. Ovo navodim iz razloga što sam primijetio da se uslijed jačeg pritiska na poštu riba prebacuje na drugu lokaciju. Razlog tome po meni je komunikacija unutar jata. Možda će nekima ovo zvučati smiješno, no svaka jedinka koja uspije pobjeći, kako mi kažemo opeče se, unosi nemir u jato te iz tog razloga cijela „ekipa“ počinje sumnjati u tu našu ješku. U to se možete uvjeriti i bez podvodnih snimaka na kojima uredno vidimo zubace kako prate ješku plivajući oko nje i studirajući naš sistem na način da prilikom panulanja dobivamo grizeve koje pripisujemo napadima kantara. No, prilikom vađenja lignje i malo boljeg pregleda shvaćamo da ju je naš dragi zubo malo gricnuo, tek toliko da se uvjeri kako taj obrok nije u redu. To je česta pojava kod velikih i iskusnih primjeraka. Međutim, kad vidite na kameri da to rade manje jedinke počinjete si postavljati pitanja: Što i kako dalje!?

Kako sam već naveo da riba treba svoj mir, ona ga iz tog razloga traži na drugom mjestu. Naš Jadran nije dovoljno velik da bi taj mir potrajao. To nam omogućuje da ribu opet lovimo na poštama gdje ih donedavno nije bilo. Taman toliko dok „galebovi“ ne navale.

Ne odustati od pošte ili naći novu?

Školovani zubo zahtijeva specijalni tretman. Prva i najvažnija točka – biti tvrdoglav i ustrajan u naumu, tvrdoglaviji od zubate beštije ispod broda! Kada ste riječ odustajanje izbacili iz vokabulara potrebno je poigrati se ribom tako da ga se doslovce isprovocira na griz. Ukoliko ste sigurni da je jato na pošti iz razloga što vam je riba pobjegla ili ste imali nesiguran napad ili ih vidite na fishfinderu ili na kameri gdje djeluju nezainteresirano, budite sigurni da će kad tad proraditi.
U ovo hladno doba godine vremenski uvjeti i tome sukladno temperatura mora određuju, tj. utječu na ponašanje ribe, intenzitet hranjenja i naposljetku sam način griza. U istom danu možete doživjeti da isto jato napada različitom žustrinom i odvažnošću. Tu veliku ulogu ima temperatura sa svojim direktnim utjecajem na aktivnost i metabolizam hladnokrvnih životinja. U prijevodu toplo i stabilno vrijeme za južine rezultira odvažnijim napadima na plićim terenima, dok se u vrijeme bure ili nakon kiše riba povlači dublje. Grizevi su opipljivi te im se iz tog razloga potrebno posvetiti na profinjeniji način. Zimi je naravno toplijih dana mnogo manje, za razliku od jeseni, pa bih se iz tog razloga malo više fokusirao na taj tip, taktiku i tehniku ribolova koji više odgovara ovom dobu godine kada zubatac iz agresivnog i munjevitog lovca prelazi u tromu ribu koja treba poseban tretman.

Pribor koji obično koristim u panulanju zubataca sastoji se od ozbiljne role poput Tice Talisman i kraćeg jednodijelnog štapa 350-400 g bacanja. Upredenica mora biti u prosjeku 60 lb i to predlažem korištenje upredenice s različito obojanim ili označenim metrima kako bismo imali bolji uvid u duljinu spuštenog sistema. Spoj upredenice i predveza do samog sistema vežem FG knotom (čvorom). Prilikom vezanja ostavljam dulji dio ostatka upredenice kako bih napravio omčicu na koju se kvači kraći predvez tanjeg promjera najlona cca 0.40mm da prilikom zapinjanja olova čuvara za dno ne ostanete bez cijelog sistema zajedno s predvezom. Duljina samog predveza, od olova čuvara pa sve do sistema s naješkanom lignjom u toplije doba godine iznosi do 12m. No, u hladnije doba i na većim dubinama za lakšu kontrolu ješke i bolji odnos sistema u odnosu na samo dno, skraćujem tu duljinu na cca 8 metara. Kraći predvez isto tako omogućuje da prije stupimo u kontakt s ribom, a to je vrlo važno za dobru kontru i probijanje čvrste čeljusti. Ipak je riječ o velikim dubinama gdje nam upredenica ionako stoji skoro pa direktno ispod krme samoga broda te je dodavanje gasa prilikom griza kako bismo zategnuli cijeli sistem vrlo važna stavka.

Uz neke sitne preinake u duljini i promjeru predveza (sa 0.80 mm na 0.70 mm) jedan od važnijih detalja je promjena promjera same upredenice. Po meni, to je zapravo najvažniji detalj uz koji, ne nužno, slijedi i zamjena štapa finijim priborom koji će vam pomoći u boljem čitanju terena i samog opipljivog griza. Promjenom promjera upredenice sa 60 lb na 40 lb smanjujete otpor mora koji deblji promjeri stvaraju prilikom panulanja. Usporedno s time smanjujete i samo otežanje olova čuvara. Takvim promjenama opreme olakšavate kontrolu panulanja tj. povlačenja ješke u zoni griza, utječete na pravovremeno reagiranje prilikom griza te naposljetku pravovremenu kontru. Uz sve to imate ugodniji ribolov čemu teži svaki sportski ribolovac.

Što se tiče samog sistema na koji montirate ješku, nije potrebno stavljati dugi fluorocarbon ili se pak zamarati promjerom iz razloga što je vidljivost općenito slabija na tim dubinama (preko 50m). Tako da korištenje klasičnih promjera od 0.80-0.90mm u duljini od 1,5m neće utjecati na konačan ishod. Ono što je važno, ako ste se odlučili za tanje promjere (0.70mm) na kojima se lignja ipak prirodnije ponaša, jest stavljanje kratkog predveza od kevlara u duljini 2/3 lignje koju povlačite ili vežete FC u duplo u duljini cijele ješke.

Kad?

Kada sam u tekstu spomenuo upornost i tvrdoglavost nikako nisam mislio da to podrazumijeva panulanje kroz cijeli dan. Ono što vam se na takav način može dogoditi jest da jutarnjim panulanjem prođete određene pošte na kojima izostane griz te ih kasnije eliminirate s popisa, a riba samo nije bila aktivna. Kako biste izbjegli otpisivanje pošti i na taj način ostajanje bez ulova, potrebno je pratiti neke stvarčice koje igraju ključnu ulogu u aktivaciji ribe i početku njihovog hranjenja.

Prva po redu „stvarčica“ koju bih malo detaljnije obradio je temperatura mora. O njoj ovisi sam živi svijet kako na kopnu tako i u moru. Ona nam govori kad će riba uzimati hranu, gdje i kakvim intenzitetom. Da bismo ju znali čitati potrebno je ponoviti nešto gradiva iz biologije.
Uzet ćemo kao model vodeni stupac od površine mora pa sve do dna. U toplijem dijelu godine nalazimo učestale varijacije temperature u tom vodenom stupcu. Svima je poznato kako je hladnija voda teža od tople te iz tog razloga ima afinitet propadanja u dublje slojeve i na taj se način miješa. Zbog tog miješanja konstantne su izmjene koncentracije kisika i hranjivih tvari duž tog stupca. Sama granica miješanja tj. naglog prijelaza iz toplijeg u hladno i obratno, naziva se termoklin. Taj termoklin se zahlađenjem mora spušta u dublje dijelove sve do nekih tridesetak metara gdje je temperatura mora stalna tijekom cijele godine. U vodenom stupcu ta konstanta proteže se do nekih četrdesetak metara. Temperature vezane za taj pojas mora imaju sitne varijacije za otprilike stupanj od sjevernog hladnijeg do južnog toplijeg dijela Jadrana, uzimajući srednji Jadran kao prosječnu temperaturu koja iznosi cca 12 stupnjeva.

Sada, vođeni spoznajom kako zubatac preferira toplije more na mjestima gdje se počinje miješati s hladnim (termoklin), možemo otprilike odrediti na kojoj će se dubini nalaziti. Tu naravno ima manevarskog prostora u toplijem dijelu godine, no dolaskom jeseni i zahlađenjem poželjno je pratiti termoklin kao neku smjernicu u određivanju lovne dubine, tj. dubine na kojoj će se riba zadržavati. Naravno, ne uzimajući to kao apsolutno pravilo. Radna dubina na kojoj panulam za jesenskog perioda do početka zime za njih tada iznosi od 28 do nekih 35 metara. U tom dijelu more je još uvijek stabilne temperature što najviše odgovara zubacu.
Onog trenutka kada se površinski sloj, nakon potpunog izjednačenja temperature duž vodenog stupca, spusti ispod navedene konstantne temperature, zubatac kreće u dublje dijelove preko 40 +m sve u cilju kako bi ponovo našao stabilnu klimu. Uzimajući to u obzir dobivamo objašnjenje zašto riba migrira i koji je razlog njene letargije.
Sve to opet dovodi do pitanja na kojoj ga točno dubini tada treba tražiti. Postoji naravno shema kako se boriti protiv takvih pitanja.

Kako ju odabrati?

Sljedeći problem je indiferentnost zubaca spram naše ješke zimi. To je povezano s njegovim stanjem hibernacije u koje ulazi tijekom tog doba godine, gdje on jednostavno nema potrebu za obilnim hranjenjem. Drugim riječima, štedi energiju.
Opet, kad tad mu ponestane energije te kreće tražiti hranu, s naglaskom na minimalno trošenje energije. Potragu i nadoknadu hrane obavlja s minimalno napora te prelazi iz predatora-lovca u sakupljača-strvinara. Kada zubatac nije toliko aktivan i više ne trči za lovinom, potrebno je panulati što sporije kako bismo održavali ješku što dulje u zoni griza i dali mu vremena za napad. Izbirljiv je, spor i lijeno-provokativan, za razliku od drugih dijelova godine u kojima aktivno lovi svoj plijen. Stvari koje utječu na dotičnog pasivnog lovca su tada vjetar, morske struje (koje naravno uvijek donose hranu) te plima i oseka kao glavni faktori koji utječu na tempo hranjenja u određenom danu. Svi navedeni faktori utječu na aktivaciju metabolizma, što je ništa drugo nego potreba za izgubljenom energijom koju dobiva hranjenjem. Iz tih razloga možemo se odlučiti kada i gdje isploviti zimi.
Uvjeti u kojima sam u pravilu bolje lovio zubaca je sunčano vrijeme, pogotovo zimi. Rijetko se dogodi napad u ranu zoru, kako je to običaj u toplijem dijelu godine. Svjetlost koja tada nastoji doći do dna služi kao prekidač na griz. Iz tog se razloga imate vremena provozati poštom i snimiti kakva je situacija na dnu kojom ćete se kretati, ovisno o dubini. Ono što ja tada tražim su naravno jata sitne ribe te nagli strmi prijelazi dubine koji zubacu služe kao „zavjetrina“ i određena sigurnost. Zatim, dublji procjepi i kanali u prolazima između dva otoka.

Ono ća puše

U sklopu toga vjetar je važan faktor, od uzroka njegovog nastanka, karakteristika i smjera puhanja. Ribe i cijeli akvatorij osjećaju sve temperaturne razlike i prema njima se raznoliko ponašaju. Ono što sam primijetio kroz određeni period godina provedenih na moru jest da prilikom početka puhanja bure zubatac dobro uzima ješku u svako doba godine, pogotovo u formiranju jake bure. Za takve ribolovne pothvate potreban je malo ozbiljniji brod čisto iz sigurnosnih razloga. Ako zimi po suncu i buru uspijete pronaći zaklon gdje možete panulati, vjerojatnost ulova je možda najviša, ako ih ima na toj određenoj lokaciji, tzv. pošti. Bura donosi porast tlaka, anticiklonu i lijepo stabilno vrijeme. Kako je već navedeno, stabilno vrijeme potiče ribu na uzimanje hrane. Tako da i to spada u popis važnih stvarčica. Osim bure dobro je i loviti prije jakog juga, kada lagano pirka. Jugo općenito djeluje stimulativno na ribu što se tiče hranjenja. Podizanjem pijeska i mulja otkriva hranu drugim ribama. Iako to nije tako na većim dubinama, riba to ipak osjeća. Ova dva vjetra sam malo pobliže objasnio iz razloga što su najčešći u ovo doba godine tj. njihove međusobne izmjene.

Misec ća svitli

Osim vjetra važnu ulogu na ponašanje ribe te na njihovo pozicioniranje spram braka i otoka imaju morske struje odnosno plima i oseka. Oni imaju važnu ulogu u morskom ekosustavu. Svojim strujama utječu na temperaturne razlike, donose kisik i hranjive tvari. Drugim riječima, kurenat osigurava i sam život.
Morske struje tj. kurente dijelimo na južni – koji struji uglavnom od juga prema sjeveru (jednako kao i kod vjetrova), a često i od jugoistoka prema sjeverozapadu zbog smjera pružanja otoka i kanala te zmorašnji – koji nastupa kada počinje oseka, masa mora se tada povlači sa sjevera prema jugu i razina mora se spušta. Struji od sjevera prema jugu (neki ga zovu i sjeverni kurent), odnosno od sjeverozapada prema jugoistoku. Iz toga mogu zaključiti da kada nastupa plima imamo južni kurenat, a kad nadolazi oseka zmorašnji.

Njihove izmjene, s naglaskom na idealne uvjete, događaju se svakih šest sati i desetak minuta te s odgodom od 30 do 40 minuta svaki naredni dan u vremenskom periodu oko mlađaka (mina) i uštapa. Što se tiče kvarti (prva i posljednja četvrt) mogućnost preciznog ravnanja nije moguća iz razloga što tada gravitacijska sila nije dovoljno jaka, tj. vrlo je slaba. Razlog tome je poništavanje privlačnih sila zbog specifičnog pozicioniranja sunca i mjeseca u odnosu na zemlju. Sve ovo utječe na slabo izražavanje plime i oseke te vrlo slab kurenat. Nekim panulašima to odgovara iz razloga što je tada lakše kvalitetno i precizno odrađivanje pošte bez utjecaja kurenta. Moja iskustva pak upućuju da je najviše akcije bilo za jakog i srednje jakog kurenta i to odmah nakon stanja od kurenta u početku nastajanja novog te pred sam vrh kada je kurenat najjači, što znači vrijeme punog mjeseca ili mine. Pozicije koje su se tada pokazale najproduktivnijim su isturene strme punte, duboki prolazi između dva otoka te usjekline ili zidovi od brakova.
Poznavanje mjesečevih mijena pomaže u određivanju promjena, trajanja i odgode navedenih faktora prema kojima ravnamo trajanje panulanja i pozicioniranje plovila u odnosu na poštu te u konačnici pravovremeno tempiranje „ure od griza“. Sve ovo nekako dovodi do zaključka da u ostvarivanju ulova nije najpametnije panulati cijeli dan do iznemoglosti pa ako se naleti na kakva gladna usta, mašala!

Pravila koja vrijede za cijeli Jadran ne postoje. Dubine na kojima lovimo zubace na sjevernom Jadranu zimi, na jugu su samo ljetni plićaci. Svaka pošta ima svoju čar u otkrivanju poklapanja uvjeta koji su potrebni kako bi riba proradila. To je mnogo detalja koje osobno ne mogu upamtiti pa ih zapisujem kako sam već prethodno naveo. S vremenom počinjete na temelju bilješki dobivati cjelokupnu sliku ponašanja ribe koju lovite u cilju predviđanja njihovih migracija, pozicioniranja i navika kao važnih faktora u ostvarivanju ulova čak i onda kada je to vrlo teško pa gotovo i nemoguće. Ulov koji se ostvari za teškog vremena, hladnoće koja grize i vjetra koji doslovce prolazi kroz kosti, ostaje zapamćen dugo vremena. Ipak je poseban osjećaj zimi uloviti cara za kojeg se tvrdi da neće jesti, a kad tamo – ipak jede.
Svima želim dobro more!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana