Peškafondo- tradicionalni alat za odličan lignjolov

11 min read

PRM / Broj 6 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2014.

To radimo tako da zabacimo sistem u mrak i pustimo da nam izađe najlona ili upredenice do graničnika i tu čekamo. Često lignja sve zaustavi ili jako potegne, te je potrebna samo lagana kontrica i lignja je za čas u barci. Ovo je odlična taktika lova jer na taj način peškafondo i skosavica pretražuju cijeli vodeni stupac…

Piše: Marin Hlobik

Sezona liganja je krenula i mnogi se ribolovci okreću lovu ove krakate poslastice. Čak i ljudi koji ne prakticiraju ribolov previše vole lignjolov, a kako bi rekao moj prijatelj Vlado: -„Poslije lignjolova najdraži oblik ribolova mi je opet lignjolov“. Svuda možemo vidjeti barke, barčice, a i velika plovila kako love lignje. No najpitoreskniji prizor je 1.10 kada se u lignje može ići i pomoću umjetnog svjetla, to jest ferala, svako malo se na moru vidi grupica svjetala, na svim brakovima, u svim uvalama i slično. Svi skosaju i love lignje, netko za svoje nepce, a netko, poput mene za nepca nekih drugih riba posebno zubaca kojemu je lignja posebna poslastica. Moram priznati da je ova sezona krenula jako dobro, istu informaciju čujem i iz drugih mjesta duž jadranske obale. Stoga pravo je vrijeme da krenemo u lignjolov. Ovaj sam tekst posvetio peškafondu, tradicionalnoj olovnoj varalici koja se koristi od pamtivjeka, a i dalje je jedna od najlovnijih varalica za lignjolov, te ću se malo posvetiti vječitim pitanjima gdje, kada i kako uloviti lignju.

Što je to peškafondo?

Peškafondo je kako sam već spomenuo najstarija varalica za lignjolov koja svoj oblik nije mjenjala do danas, osim u nekim sitnicama. Radi se o olovu koje ajmo reći ima oblik ribice te se na kraju nalazi krunica od igala, popularno rozeta. Zbilja jednostavna varalica zar ne? Davno sam vidio lignjolovca koji ih sam izrađuje no na njih ne stavlja nikakvu presvlaku nego lovi njima dok su onako sjajni. Kada oksid napravi svoje i olovo potamni jednostavno sa nožićem ostruže taj tamni sloj tako da peškafondo opet zasjaji te dalje lovi, i to veoma uspješno. Ipak većina je ribolovaca omotavala svoje peškafonde sa bijelim ribarskim koncem ili komadom bijele tkanine, ali i sa sušenom kožom ribe pauka ili pak brancina, ribolovci su uvijek bili inovativni kada su lignje u pitanju. Danas malo lignjolovaca proizvodi svoje peškafonde jer jednostavno nema potrebu, na tržištu postoji mali milion raznih modela peškafonda koji su zbilja dobri i lovni. Svakako bih izdvojio DTD peškafonde koji su veoma lovni, a postoje modeli i veličine, to jest težine koje će zadovoljiti sve lignjolovce. Osobno sam sve modele isprobao no izdvojio bih pet modela bez kojih niti ne pomišljam ići u lignjolov. To su sve redom DTD modeli:

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Debela španjolka- Peškafondo u kojeg imam najviše povjerenja, ako na njega neće onda na ništa drugo neće. Zbilja je lovan pogotovo u dekoru „red“ tj. crveni. Proizvodi se u četiri dekora i težinama od 20 do 120 grama. Rozeta je izrazito oštra i čvrsta ali ne previše tako da ukoliko zapnemo negdje u zadjev ipak spasimo koji peškafondo.

Glavoč glow- Peškafondo koji se odlično pokazao za oblačnih dana i u kasni sumrak ili kada je more izrazito mutno što je u jesen česta pojava. Proizvodi se u težinama od 10 do 150 grama. Izrazito je lovan i rado ga koristim. Oblik tijela mu je dosta uzak te ne stvara veliki otpor pri skosanju i isto tako brzo tone što je odlična prednost kod tehnike ribolova bacanje peškafonda o kojoj ču nešto kasnije.

Lignjić- Peškafondo u obliku lignjice, jer je kod lignji kanibalizam sasvim normalna stvar, stoga i ovaj oblik ima smisla. Vjerujte mi na riječ jedan od najlovnijih peškafonda kojeg sam ikad koristio. Najbolje mi se je pokazao dekor white-red, inače se proizvodi u tri boje i težinama od 10 do 150 grama. Zanimljivost kod ovog peškafonda je ta da ne tone pravocrtno prema dnu nego malo vrluda, poput ranjene ribice ili lignjice što je odlična prednost no o tome nešto kasnije.

Meka papalina- Vrhunski peškafondo, velike lovnosti. Proizvodi se u pet dekora, no osobno preferiram crveni i zeleni, te u gramažama od 20 do 140 grama.

Flash gavun- Ovo je peškafondo odlične lovnosti i mnogima lignjolovcima koje poznajem prvi izbor. Proizvodi se u četiri dekora od kojih bi opet izdvojio crveni i zeleni te težinama od 10 do 150 grama.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Pribor i sistem za lov peškafondom

Većina lignjolovaca za ribolov peškafondom koristi tunju iz ruke, i to je veoma dobar, ekonomičan pribor. Problem nastaje kada lovimo na velikim dubinama, preko trideset metara i kada su morske struje jake što nam uvelike otežava lignjolov. Stoga mlađe generacije lignjolovaca koriste štapove u tu svrhu. Bez obzira kakav pribor koristite sistem je uvijek isti, a i taktika odnosno tehnika lova.

Ukoliko se odlučite za ribolov iz ruke, treba vam motavilo, 50-ak metara najlona debljine od 0.40 do 0.60 mm trostruka vrtilica, kopčica, peškafondo i skosavica. Znači sistem na koji osobno lovim se sastoji od jednog peškafonda na kraju sistema i jedne skosavice iznad peškafonda na razdaljini od pola metra. Treba pripaziti kod odabira najlona za ribolov iz ruke, nije poželjno da najlon bude previše istezljiv što bi nam stvaralo probleme tokom lignjolova jer bi nam umanjio osjećaj i jačinu kontre, ali niti prekrut da nam se ne bi mrsio tokom lignjolova. Zadnje što nam treba je zapetljan najlon dok lignje rade. Preporučio bih deblje najlone na plićim terenima dok je na dubljim bolje koristiti tanje najlone zbog morske struje koja nam radi ”trbuh” na najlonu. Znači, na motovilo zavežemo i namotamo najlon te na kraju vežemo trostruku vrtilicu koja na srednjem kraku ima kopčicu, na donji krak vežemo komad najlona iste debljine, dužine 50 cm te na kraju vežemo željeni peškafondo i alat je spreman za lignjolov.

Ribolov štapom je nešto moderniji pristup koji se starijim ribolovcima nikako ne sviđa ali svakako ima svoje prednosti. Loveći štapom ne moramo strahovati od mršenja najlona, manje lignji nam pada sa rozeta peškafonda i skosavica zbog amortizacije štapa. Isto tako smo i brži, a i morska struja nam toliko ne smeta ma koliko jaka bila. Iako na tržištu postoji mnogo modela štapova predviđenih za lignjolov od raznih proizvođača, savršeno će poslužiti i spin štapovi dužine 2.10-2.40 mt sa montiranom rolom veličine 4000 te namotanom upredenicom 16-20 libri nosivosti. Imajte na umu da upredenica nema istezljivost , što je prednost kod lova na velikim dubinama i kada je morska struja jaka, no kod kontre i izvlačenja lignje nam je ta neistezljivost mana stoga treba fino podesiti kočnicu. Iz tog razloga ja na kraju upredenice vežem komad najlona debljine 0.30-0.35 mm dužine 2 metra koji mi služi kao amortizer. Na kraju tog komada najlon vežem jednu vrtilicu te na nju komad najlona, fluorokarbon nije potreban, iste debljine, dužine 1 metar. Na kraju tog najlona vežem peškafondo a na 50 cm iznad peškafonda vežem dropper loop na koji stavljam kopčicu na koju kasnije montiram skosavicu. I eto naš štap je spreman za lignjolov.

Gdje u lignjolov

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

U ovom jesenskom djelu godine lignje lagano prilaze obali ali pošto se još mnogo sitne plave ribe nalazi po udaljenijim brakovima i veliki dio lignji se zadržava ovdje radi ishrane. Stoga je najbolje malo istraživati po udaljenijim dubljim brakovima koje možemo pronaći na nautičkim kartama ili kartama u GPS uređaju. Od velike pomoći nam je i ehosonder pomoću kojeg tražimo jata ribe, jer ukoliko nema ribe na sonderu tu nema ni lignji. Osobno sada najviše volim loviti na dubinama od 30 do 18 metara dubine, no ja lovim u Istri, može biti da se lignje drugdje na Jadranu zadržavaju na drugim dubinama, zbog razlike u temperaturi, konfiguraciji dna i slično. Ono što sam primijetio je da lignje vole mjesta gdje je teren šaren i svakako mora imati malo algi poput posidonije ili slično jer lignje jako vole loviti iznad takvih terena. Isto tako su dobri i istureni rtovi i rubovi otoka dok ćemo u uvalama ćemo loviti u hladnije doba godine. Bitno je istraživati, i tamo gdje vidite da drugi love i vi se približite, na taj način čete vidjeti kako drugi love i kojom taktikom.

Kada u lignjolov

Ovo je jednostavno, sumrak i zora su svakako najbolja vremena, te noć kada lovimo uz pomoć ferala, dok je dnevni lignjolov rezerviran za neko hladnije vrijeme u prosincu i siječnju. Svakako sumrak je najbolji period, a čim se smrači palimo feral i nastavljamo lov. Naravno na moru, to jest na poziciji na kojoj mislimo loviti je najbolje biti sat vremena prije sumraka tako da shvatimo gdje se riba zadržava, a time i lignje. Što se tiče vremenskih uvjeta najbolje je lagano jugo dok se i po svim ostalim vjetrovima da loviti. Najgore je pak kada puše istočnjak, iz nekog razloga su lignje veoma neaktivne i nevoljko napadaju peškafondo ili skosavicu. Primijetio sam da za vrijeme plime lignje vole biti na nešto plićim pozicijama dok su za vrijeme oseke na dubljim pozicijama. Loveći pod feralom možemo loviti cijelu noć no ipak najbolje se lovi u prvih sat-dva poslije sumraka te na prvoj promjeni morske struje. Mjesec , to jest njegov stadij ima ogromnu važnost u lignjolovu, stoga svakako treba tome pridodati dosta pažnje prije odlaska u lignjolov, da bi pravilno odabrali poziciju na kojoj mislimo loviti. U Rovinju bi rekli da se lignje love najbolje od ”kvarte do kvarte”, znači od prve četvrti do zadnje četvrti. No idemo redom, od mlađka do prve četvrti lignje solidno rade, kako se puni mjesec sve su aktivnije, a čak se love i veći primjerci. Na samu četvrt nastupaju fele kada nema morske struje, stoga je najbolje za kvarte loviti na mjestima gdje je morska struja inače jaka i onemogućava nam kvalitetan lignjolov. Isto tako za punog mjeseca i mlađka su struje prejake stoga bi trebalo potražiti poziciju gdje nas struje toliko ne smetaju. Od punog mjeseca do zadnje četvrti je lignjolov još uvijek dobar dok od zadnje četvrti do mlađka je najgori period za lignjolov, gdje ne možemo očekivati neke posebne ulove. Zašto je to tako, ne znam ali tako je i ja sam se već i navikao.

Taktika lova

Često viđam prijatelje kako mašu i mašu na jednom mjestu i žale se da ne love ništa. E pa da bi lovili lignje sa peškafondom i ulovili treba se malo i potruditi. Ajmo ovako, kada dođemo na poziciju još je dan zar ne. Tada lignje treba tražiti u dubokom, tako da se treba namjestiti sa barkom, pazeći na smjer vjetra i struje da nas lagano nosi prema plićem terenu. Tamo gdje ulovimo prvu lignju treba se iznova vračati na to mjesto jer gdje jedna lignja tu ih ima još. Na mjestu gdje imamo neko događanje zadržavamo se maksimalno 20 min, te ukoliko nema ulova premještamo se. Nema smisla mahati na jednoj poziciji dva sata, bolje je tražiti aktivne lignje. Tu bi nam svakako od velike pomoći bio sonder da pratimo dubinu i tražimo jata riba, a isto tako i GPS tako da se možemo vratiti po istom tragu kuda smo već prošli. Više lignjolov ne izgleda tako jednostavno zar ne? Moram priznati da prije ja nisam prakticirao lov peškafondom, zbog zadjeva, ali i nisam baš vjerovao ovom starom alatu. No činjenica je da se od ukupno ulovljenih liganja barem 80% ulovi na peškafondo, a ne na skosavicu. Zato je bitno kada prvi put spustimo peškafondo do dna podiči ga barem metar i tako loviti, jer ionako lignje nisu na dnu. Naravno kako idemo dublje treba peškafondo spuštati ili dizati ako idemo u pliće. Nemojte samo na istoj dubini mahati.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Nekada lignje mogu biti i uzdignute od dna tako da treba pretraživati cijeli vodeni stupac. I sada kad se potpuno smrači bacamo sidro i palimo feral. Sada opet treba spustiti peškafondo do dna, uzdignuti ga barem metar i tu skosati. U ovom slučaju dobro je označiti na najlonu odnosno upredenici do kuda možemo puštati peškafondo da tone. To nam je od velike pomoći jer kada lovimo na zabacivanje znamo da nam peškafondo neće zapeti. To radimo tako da zabacimo sistem u mrak i pustimo da nam izađe najlona ili upredenice do graničnika i tu čekamo. Često lignja sve zaustavi ili jako potegne, te je potrebna samo lagana kontrica i lignja je za čas u barci. Ovo je odlična taktika lova jer na taj način peškafondo i skosavica pretražuju cijeli vodeni stupac. Za tu mi se taktiku odličnim pokazao peškafondo lignjić u normalnim uvjetima, a ukoliko ima struje tada mi je bolji Glavoč glow. Znači moramo biti aktivni, treba i pod barkom probavati malo iznad dna i lagano svako malo dignuti cijeli sistem za metar, pa kad dođemo do pola vode opet sve spustimo i iznova krenemo. Nekad ne treba niti skosati, lignja napadne peškafondo kada je potpuno miran. A nekad samo nevoljko pipkaju no i u tom ih se slučaju daju zeznuti. Dobra caka je i naglo povući par metara i stati, lignja u toj pauzi zna često udariti, no ukoliko se to ne dogodi, tada spustimo opet sve do dna. U puno slučajeva peškafondo ne stigne do dna, a lignja ga već napadne ili ako ne onda kada peškafondo stigne do dna odnosno metar od dna. Svakako treba svašta probavati i ukoliko ne ide, mjenjati peškafondo i skosavice. I na kraju samo da napomenem da lignje treba izvlačiti ravnomjerno bez zastajanja i popuštanja.

Mislim da je to to, sada pravac po peškafonde pa na more.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2021 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana