PRM / Broj 10 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2015.

Piše: Pero Ugarković

Jedno od najčešćih pitanja koje me je potaknulo da napišem ovaj tekst je ono: -„Je li gof bijela ili plava riba?“ Za početak moram napisati da nećete dobiti točan odgovor zato što odgovor ne postoji. Prije nego odgovorim na pitanje o gofu moram dati odgovor na to što je to plava riba. Odgovor je ustvari jednostavan ali nedorečen i nikada neće biti strogo definiran na način da ribe možemo striktno podijeliti u plave i bijele. Plava riba je zbog pogodnosti izmišljen pojam kojim se razlikuju ribe koje imaju visoku razinu ulja odnosno omega 3 masnih kiselina u mesu, od bijelih riba koje imaju nisku razinu, odnosno najviše ulja kod bijelih riba je u jetri i koristit će ga ovisno o situaciji. Razlikovanje plave i bijele ribe za bilo kakve ribolovne podjele je možda i nepotrebno jer jedina važnost te podijele je nutricionistička, no čak i tu dolazimo do problema raščlambe nekih vrsta jer te vrste imaju srednje vrijednosti. Lako ćemo kazati da je srdela plava riba jer ima gotovo uvijek preko dva grama ulja u mesu (na sto grama), ona je ekstremni primjer, no što ćemo s onim vrstama koje ne samo da variraju ovisno o zrelosti već i o načinu pripreme. Zbog svih tih promjenjivih faktora ne može se donijeti zaključak kojim se neka riba proglašava plavom zbog razine omega 3 masnih kiselina. Ribe poput tune imaju više masnih kiselina u svome mesu od recimo neke tipično bijele ribe poput kirnje, ali različitom pripremom poput konzerviranja možemo u potpunosti eliminirati znatnu dozu masnih kiselina u mesu, što znači da ako jedemo bijelu ribu na gradele i tunu u konzervi (za koju će i na pakiranju možda pisati da je plava riba) više ćemo masnih kiselina dobiti od bijele ribe.

Morski stupac

Pošto sam već napisao da podjela na plavu i bijelu ribu nema nikakvog smisla osim u nutricionizmu, činjenica je da ona postoji, čak i u zakonodavstvu i stručnim literaturama gdje se ta podjela vuče iz tradicije. Malom plavom ribom smatraju se vrste iz obitelji Clupeidaev (srdela, inćun, itd.) te šaruni, skuše, lokarde i iglice. U krupnu plavu ribu svrstane su ostale ribe obitelji Scombridae (tuna, palamida, luc, skuša itd.) te gof, lica, iglun i lampuga. Za pretpostaviti je da je ova podjela nastala zbog načina lova, ali i života ovih vrsta koje nisu vezane za morsko dno, odnosno žive u plavome stupcu. Zbog takve prirode možda bi logično bilo da su neke vrste evolucijski morale promijeniti strukturu mesa, tj. zbog stalnog pokreta ribama su potrebni prilagođeniji izvori energije (mast sadržava duplo više energije od ugljikohidrata a ujedno je i manje gustoće od vode pa riba troši manje energije dok pliva u visokom morskom stupcu). Treba dodati da je jedna od nutricionistički „najplavijih“ ribljih porodica ona brzovodna riječna Salmonidae u koju spadaju lososi i pastrve. Ako pogledamo način života tih riba vidjet ćemo da one nikad ne staju plivati.

Ovakva podjela je sasvim logična, međutim, svi koji smo duže u moru svjedoci smo toga da se gofovi često odmaraju na morskom dnu. Ponekad legnu tijekom noći ili dana, a ponekad se umire i puste ribama i kozicama da ih očiste od nametnika. To ribe iz ranije navedenih porodica nikada neće napraviti. U takvoj situaciji gof se ponašao kao i veći broj „bijelih riba“ poput recimo brancina. To naravno nije sve, jer u gornjem sloju mora, neovisno o morskom dnu, mogu živjeti i mnoge ribe poput bukava i gavuna, a tim se slojem često koriste i neke vrste koje se malo manje zadržavaju na dnu, poput giri, ušata i cipala. Uglavnom, shvatili ste, povući crtu i kazati da su ribe plave zbog načina života u plavome je besmisleno jer stotine ribljih vrsta žive na stotinu različitih kombinacija i načina.

Tradicija

Kod nas lov na sitnu plavu ribu ima dugu tradiciju, stoljećima je ta riba bila najvažniji izvor zdrave prehrane lokalnom stanovništvu. Slane srdele i inćuni još uvijek su važan dio prehrane mediteranskog puka. Koliko su u Hrvatskoj sitne plave ribe kroz povijest bile važne dovoljno govori podatak da danas Palagruža pripada Republici Hrvatskoj upravo iz razloga što je tamo bilo bogato lovište srdele i inćuna, toliko bogato da su se Komižani nadmetali tko će prvi stići do tog otoka udaljenog 72 milje. No nije samo Komiža profitirala od sitne plave ribe, njihovi tadašnji upravitelji Hvarani izgradili su bogati grad upravo izvozom ove usoljene ribe u Italiju. Naša djeca tijekom školovanja moraju pročitati djela renesansnih autora s tog otoka samo zato što su u 15. stoljeću imali dovoljno novca od izvoza da su mogli ulagati u umjetnost.

Mala plava riba je i dalje najvažnija grana ribarstva u RH sa preko 80% težinskog udjela ukupnog ulova. Zbog toga se na plavu ribu u ministarstvu troši najviše resursa. Osim za konzumaciju ona je bitna i za održavanje još jedne važne industrije u Hrvatskoj, a to je uzgoj tune jer se mala plava riba koristi kao hrana za tune. Dakle, ako uzmemo u obzir da je i tuna plava riba, a o važnosti te vrste ne trebamo trošiti dodatne riječi, onda postaje jasno zašto taj izraz čujemo toliko često i zašto se stalno pitamo spada li i gof u plavu ribu.

Omega 3

Određene riblje vrste (plave) imaju više vitamina A i D te naravno izražajniji postotak omega 3 masnih kiselina zbog čega su hranjivije od bijele (pridnene) ribe. Meso bijelih riba je nutricionistički jako slično mesu domaćih životinja, ne postoji preporučena količina koju trebamo unijeti što nije slučaj s plavom ribom zbog nagomilavanja polutanata u mastima. Velike ribe poput tune, igluna i morskih pasa, koje su na višim trofičkim razinama, gomilaju toksine poput žive pa zbog toga za te vrste vrijede stroža pravila. Razina unosa žive ne bi smjela prelaziti 0.1 mikrogram po kilogramu težine čovjeka, ili, u laičkom prijevodu, ako ste pojeli 20 deka velike tune ili igluna radije taj tjedan ne jedite ponovo te vrste riba. Osim ostalih polutanata, omega 3 u većoj količini djeluje na smanjenje zgrušavanja krvi, zato ju se ne preporuča uzimati za vrijeme uzimanja tableta koje razrjeđuju krv, poput aspirina. Preporučljiva doza za ljude kreće se od 250 do 1000 miligrama tjedno, što znači otprilike dva obroka „plave“ ribe u jednom tjednu. Prednosti konzumacije „plave“ ribe prepoznate su u mnogim zdravstvenim faktorima. Poznato je smanjenje vjerojatnosti oboljenja od određenih vrsta raka, jačanje imuno sustava, poboljšan razvoj određenih mentalnih i kognitivnih funkcija, najviše se preporuča za vrijeme trudnoće i dojenja. Postoji još puno prednosti redovite konzumacije plave ribe, ali dugo bi trebalo za nabrojati. Niti ljudi niti ribe ne mogu u svom organizmu sintetizirati omega 3 masne kiseline već ju dobivaju hraneći se fitoplanktonom ili organizmima koji se hrane planktonom koji je primarni proizvođač. Svi morski organizmi, bilo izravno ili lančano, u sebe unose omegu 3. Koliko će ribe u sebe unijeti i na koji će ju način u sebi zadržati ovisi o jako puno faktora (doba godine, reproduktivni ciklus, način života, itd.). Spada li onda gof u plavu ribu? Odgovor je „nažalost“ takav da je puno manje plava od srdele i tune pa ga se može konzumirati i više od dva obroka tjedno, no on i dalje sadrži više omege 3 nego većina pridnenih riba. Ukoliko ga želite zvati plavom ribom, možete, pogotovo zbog načina života i korištenja istih ribolovnih alata kao i prilikom lova na tune i palamide, ali nutricionistički nema potrebe nazivati gofa plavom ribom. Na kraju je najvažnije ponoviti ono što treba zapamtiti, a to je da treba jesti što više svježe ribe, a one koje prirodno sadržavaju najvišu dozu omege 3 poput riba iz obitelji Scombridae i Clupeidae jesti do dva puta tjedno.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana