Grebeni
5 min readPR / Broj 14 / Svibanj / 2009.
Ovo otočje svojim izgledom toliko oduzima dah, da ćete jedno vrijeme samo stajati i promatrati otoke…
Piše: Pero Ugarković
Prije nekoliko godina dobio sam za posao transfer jedne jahte iz Šibenika za Kopar, u Sloveniju. Morao sam proći veliki dio obale da bih došao do cilja, i to obale koju baš nisam imao prilike do tada obilaziti, a to je područje otvorenoga mora, od Zadra do Pule. Najupečatljiviji vizualni dojam ostavilo mi je otočje Grebeni. Morao sam se vratiti tamo kad – tad i pogledati što se nalazi ispod morske površine, naravno, sa puškom.
Prošle godine sam konačno i otišao sa prijateljem koji ima gumenjak u jednom mjestu kraj Zadra. Moram priznati da sam se prije toga raspitivao kod nekih ribolovaca koji su tamo često ronili i rekli su da same Grebene izbjegavaju, jer je teren lošiji nego što izgleda (iznad površine), a u blizini su i mnogo bolji tereni na otocima, koji se nalaze u okolici. Nije me to obeshrabrilo jer otoci jednostavno mame svojim izgledom. Kada smo bacili sidro, pogledao sam u dno i primijetio da će biti upravo onako kako su mi sugerirali poznanici. Iako obala otoka naglo raste, u moru nije slična situacija, nakon nekoliko metara dubine, dno postaje ravno i počinju nepregledna polja posidonije. Takva je situacija oko sva tri otoka i jasno je da se ovdje mora loviti tzv. leteća riba koja slučajno prolazi ili tražiti pokoji skriveni kamen u dubini koji oko sebe drži ribu. Naravno i šuljanje uz obalu bi mogla biti dobra opcija, pa sam odabrao tu soluciju za početak. Dan nije bio pogodan za šuljanje jer je oseka bila od ranog jutra, ali vidljivo je da se na ovakvom terenu lako mogu pronaći orade u samom kraju. Vidio sam tu i tamo poneku oradu, no jednostavno nije bio dan kada im možete prići. Prije nego počnem pretraživati dublje područje, treba obići punte jer oko njih će najprije biti riba. Otoci se nalaze jako blizu jedan drugoga, pa je između njih doista plitak teren, naravno, pun posidonije. Ovdje je za vrijeme jakih morskih struja teren idealan za plitku čeku. Već sam spomenuo da sam na Grebene došao po vremenski nepogodnom danu za bilo kakav oblik plićeg lova, pa sam taj teren samo promotrio u prolazu. Na obje punte se zadržavala riba, uglavnom šarzi, pici, orade i salpe. To je klasična riba ovakvih mjesta, no, nažalost, ovaj puta nisu bile dovoljno velike za gađanje, pa nisam ni dobio priliku. Punte je lako pronaći jer se otočje Grebeni poteže u smjeru istok-zapad i jasno je da će se takav greben nastaviti i u moru.
Za nastavak lova na tim podvodnim grebenima trebalo je pričekati da počne jačati morska struja, a do tada vrijeme ubiti pretraživanjem dubine sa obje strane otoka. Nakon određenog vremena pronašao sam na južnoj strani zapadnog grebena jedan veliki komad kamena. Oko njega su kružile kavale, ali ne dovoljno velike da bi me zanimale. Ispod tog kamena nalazi se još nekoliko manjih kamenja koji u sebi kriju rupe u koje su se te kavale zavukle. Nažalost, nisam ponio kratku pušku i lampadinu pa ću ovaj put preskočiti potragu za većim kavalama. Kavale na ovakvom terenu vole otići iz rupe i skrivati se u posidoniji pa je moguće da, ukoliko tamo radite čeke, vidjeti kavalu kako izlazi iz nje. Takva situacija je jako česta na grebenima. Nakon dugotrajne potrage naišao sam sa sjeverne strane zapadnog otoka na jedan kamen koji nije toliko velik, a nalazi se dosta dublje, preko 20 metara. Sigurno je pogodan za dublju čeku pa sam se dobro pripremio za zaron. Pogodio sam! Oko kamena kruže veće orade i zubaci no nikako da mi dođu na domet. Pokušao sam gađati jednog zubaca na daljinu, ali sam naravno promašio. Drugu priliku na tom mjestu više neću dobiti. Bolje se malo odmoriti na gumenjaku i nešto pojesti dok ne počne morska struja.
Greben se prema zapadu pod morem nastavlja i nekoliko puta raste i spušta se. Pratio sam greben i naišao na jedan plići dio. Kako je struja lagano jačala, tako se i riba budila, pa sam ugledao nekoliko zubataca kako kruže u daljini. No nakon pokušane čeke – još im nisam interesantan. Pokušat ću se spustiti na dublju stranu ispod njih. Dok sam se pripremao za dublju čeku, ispod mene je prošao velik gof. No prošao je brzo i nisam stigao reagirati lagano zaranjajući prema njemu. Probao sam ga dozvati velikim brojem čeka, ali uzalud. Ni traga grdosiji. Izgubio sam najmanje pola sata na uzaludnim pokušajima pa je struja već bila dovoljno jaka. Znam iz iskustva da se gof može uloviti neprestanim čekama na istome mjestu, jer sam ih tako već nekoliko uhvatio, no meni je puno draže istraživanje terena pa sam nastavio dalje pratiti greben. Desetke metara ispred mene more je pokazivalo pojačanu struju, pa je bilo jasno da se tu nalazi još jedan plići dio. Došao sam do njega i vidio da se oko dna vrte zubaci na petnaestak metara dubine. Naravno, usporedno sa mnom, ronio je i moj prijatelj, a gumenjak je bio usidren u blizini. Kad sam zaronio na čeku zubaci su mi se približili i gotovo sam odlučio pucati. Ali sva sreća nisam! Pogled na stranu (šesto čulo ronioca) otkrio mi je ogromnu siluetu. Iza mene se nalazio ogroman gof, koji je već lagano bio na odlasku, no stigao sam uputiti udarac. Kad se upuca veliki gof, najvažnija stvar na puški je mulinel, koji mora biti jako kvalitetan, nažalost, ja nisam bio te sreće i konop je stalno zapinjao, ali je prijatelj srećom bio u blizini i pucao na gofa sa svojom puškom nakon nekoliko minuta teške borbe. Neću vas „gnjaviti“ sa borbom, to neka bude tema nekog teksta o gofovima. Nakon ove jedne ribe jasno je da je izlet na grebene bio uspješan i svakako ću se ponovo vratiti. Na temelju ovog mog iskustva, znate što vam je činiti kada dođete tamo.
Otočje Grebeni, ili, kako ih još zovu, Silbanski Grebeni, nalaze se točno na pola puta između otoka Silbe i Škarde i sastoje se od tri otoka: Zapadnog, Srednjeg i Južnog Grebena. Otočje se proteže u smjeru jugoistok – sjeverozapad tj. paralelno sa kopnom. Na njima nema pogodnog mjesta za sidrenje osim za vrijeme bonace, pa je u slučaju jačeg vjetra bolje otići na neki veći otok u susjedstvu. Između otoka plitko je more, a moguće je proći i brodom. Osim otoka grebeni se nastavljaju i ispod mora sa obje strane, pogotovo sa zapadne, gdje se nastavljaju i više stotina metara, pa je na tom cijelom području moguće roniti, a pogotovo bi ovo područje trebalo biti interesantno za ribolov štapom iz brodice, kao i za panulanje.
