PODVODNJAČKA ABECEDA

PR / Broj 26 / Svibanj / 2010.

Dugi niz godina lov po rupama predstavljao je dominantnu tehniku podvodnog ribolova. Ipak, promjene u navikama ponašanja mnogih ribljih vrsta uvelike su potisnule takav način lova. To naravno ne znači da je kratka puška izgubila svoju namjenu, jer iskusni će podvodni ribolovac itekako dobro znati iskoristiti sve njezine mogućnosti…

Napisao: Petar Prkić
Snimio: Petar Prkić, Božo Vukičević (Otvoreno more)

• 

Ponovo se približavamo ljetu, najuzbudljivijem dijelu ribolovne sezone. Za one iskusnije, to je poziv u lov na zubace, kirnje, gofove i drugu atraktivnu lovinu. Ostali će također uživati u čarima podmorja. Ljeto je prava prilika da svi koji se tek namjeravaju upustiti u istraživanje morskih dubina prošire svoje skromne podvodnjačke horizonte. Prve korake najbolje je učiniti u lovu po rupama. Radi se o “abecedi” podvodnog ribolova, pa vjerojatno nema podvodnog ribolovca koji svoja prva iskustva nije stekao u nadmudrivanju sa hobotnicom, lumbrakom ili vranom. Upravo ta prva saznanja o ponašanju riba i podmorskom svijetu bit će dobra podloga za daljnji razvoj i usvajanje drugih spoznaja o podvodnom ribolovu.

Osjećaj za rupu

• 

Za razliku od nekih drugih tehnika, u lovu po rupama podvodni ribolovac ne čeka da lovina priđe njemu, već sam nastoji pronaći plijen. Upravo je zbog toga pronalazak tzv. prave rupe i prilaz takvom skrovištu najvažnija faza u lovu ovom tehnikom. Svaki početnik sigurno se zapitao kako na terenu prepunom odvaljenog kamenja, rupa i procijepa pronaći onaj pravi – u kojem se krije riba. Jednostavan odgovor u biti ne postoji. Osjećaj za rupu i instinkt koji ga u takvim situacijama vodi svaki podvodni ribolovac razvija samo dugogodišnjom praksom. Pored toga, ronilac mora iskazati i zavidnu izdržljivost i upornost u pretraživanju velikog broja potencijalnih ribljih skrovišta. To mogu biti kamene ploče, kore, rupe i procijepi u obali i na podmorskim zidovima. Ponekad je gotovo nevjerojatno na kojim je mjestima moguće pronaći ribu. Jednom pronađena skrovišta male su tajne podvodnih ribolovaca koje se ljubomorno čuvaju. U njima se najčešće lovi tipična riba od rupe, poput šarga, škarpine, kavale, kirnje, murine, ugora, a ponekad i druge riblje vrste kojima rupa nije prirodni habitat.

Izlovljene šargere

Lov pretraživanjem rupa i procijepa dugi je niz godina bila dominantna tehnika podvodnog ribolova. Ništa drugačije nije ni u natjecateljskom podvodnom ribolovu. Ipak, promjene u navikama ponašanja mnogih ribljih vrsta znatno su promijenile situaciju, pa su lovci prisiljeni neprestano prilagođavati svoj način ribolova. Naime, posljednjih godina nije rijetkost da neke od spomenutih ribljih vrsta susretnemo u njima neuobičajenom staništu. Umjesto da sigurnost traže u rupama, mirno lebde visoko od morskog dna, daleko izvan dometa puške, što nikako ne možemo pripisati njihovom tipičnom ponašanju. Sve to jasno govori kako je došlo do evidentnih promjena u navikama ponašanja pojedinih vrsta. Najočitiji primjer možemo pronaći kod šarga. Stariji se podvodni ribolovci danas sa nostalgijom prisjećaju dana kad su doslovce natjeravali šarge da se zabiju u neki procijep, u kojem bi ih tad lako ulovili. Dovoljno je bilo na distanci pratiti nekog manjeg šarga koji bi ih gotovo uvijek doveo do prave šargere. Danas se šarag rijetko zabija pod stijenu ili u rupu, u kojoj će biti laka meta. Prizori procijepa prepunih šaraga za mnoge ribolovce u današnje vrijeme spadaju u domenu znanstvene fantastike. Također ne smijemo zaboraviti ni ponašanje ribe koja je već upoznala opasnost podvodne puške. Jednom ranjena riba teško se vraća u napadnuto skrovište. Pri tome često odvlači i ostatak jata, koje u narednim posjetima ronilaca hitro napušta nekad sigurno skrovište.

• 

Pažljivo pretraživanje

• 

Iako je dobar dio priobalnih terena osiromašen pretjeranim izlovom i najezdom ribolovaca svih vrsta, još uvijek ima izdašnih pošta na kojima se može ostvariti lijep ulov. Jedina razlika je što lovci moraju uložiti sve veći napor u pretraživanje terena. Na mjestima gdje je dobra vidljivost i pliće more, dobre pozicije i prisutnost ribe moguće je uočiti već sa površine. Vjerojatnije je da će ipak biti potrebno raditi česte podrone iznad morskog dna ili poneku čeku, koja će otkriti prisutnost potencijalne lovine. Ponekad će ronilac i u fazi izrona uočiti neki detalj koji nije mogao vidjeti pretražujući samo dno. Kad jednom pronađe takvo skrovište, podvodni ribolovac mora pažljivo odrediti taktiku koju će primijeniti u nastavku akcije. Iako ga ne vidi, riba koja se nalazi u rupi osjeća njegovu prisutnost. Okrilje skrovišta u kojem se nalazi pruža joj osjećaj sigurnosti, pa ju je na taj način i lakše iznenaditi. Vrlo često pojedini primjerci jata radoznalo proviruju i izlaze ispred rupe, kao da provjeravaju da li opasnost još uvijek vreba. Za iskusnog lovca je to povoljan trenutak da kratkom čekom u blizini rupe ulovi poneku ribu. Naime, vrlo je važno da preostale ribe u rupi zadrže osjećaj sigurnosti, kako bi se i ubuduće vraćale toj poziciji.

Vertikalan prilaz

Rupi ne valja prići direktno, izlažući najveću površinu tijela pogledima ionako uznemirene ribe. Najbolji način je oprezno prići sa strane ili odozgo, oprezno provirujući glavom. Potrebno je to učiniti sa što manje buke. Zbog toga su od iznimne važnosti kretnje ribolovca, koji u tim trenucima mora biti izuzetno koncentriran. Nesmotren udarac perajama ili nekog dijela opreme, natjerao bi ribu da se skloni u najdublje skrovište svoje rupe. U posljednjoj fazi prilaska rupi pušku valja držati ispred sebe ili u visini ramena, spremnu na eventualnu brzu reakciju. Ribu u rupi je, protivno mnogim mišljenjima, uglavnom lako vidjeti i bez uporabe podvodne lampe. Dovoljno je da se oči nakratko priviknu na mračnu unutrašnjost skrovišta, pa da se silueta nekog šarga ili bjelina kavalina donjeg dijela usta jasno da prepoznati. U tim trenucima valja reagirati odmjereno, kako bismo bili sigurni da će upućeni hitac odsjesti na pravo mjesto. Ribu tad treba brzo izvući van rupe, kako ne bi uznemiravala ostatak skupine. Svaki loš pogodak i ranjena riba samo će znatno umanjiti učinak u slijedećem zaronu. Trebate li ipak posvijetliti u rupu, učinite to vanjskim dijelom snopa svjetlosti kako ne biste pretjerano uznemirili plijen. Ne zaboravite da se u rupu prvo uvlači puška i tek onda lampa. Samo tako ćete biti spremni na pravovremenu reakciju i hitac.

• 

Iznenadne situacije

Ukoliko se dogodi da u lovu sa velikom puškom naletite na dobar komad u rupi, situacija ipak nije bezizlazna. Odapinjanje strelice u tom slučaju bit će moguće samo ako pušku usmjerimo u pravcu lovine, držeći ruku uz tijelo, tako da puška stoji paralelno sa ramenom. Vrh strijele nalazit će se u blizini glave, a pritisak na okidač nećete izvesti kažiprstom već palcem. Posebno je interesantna i tehnika legendarnog Španjolca, Josea Amenguala. Naime, tijekom video-demonstracije lova po rupama, Amengual je pokazao način odapinjanja strijele u situaciji kad se većom laštikačom želi pogoditi manji plijen, poput hobotnice ili škarpine. Kako bi izbjegao mogućnost da nepotrebno ošteti strijelu uslijed velike siline udarca na maloj udaljenosti, obuhvatio je slobodnom rukom gume u blizini glave puške, usporavajući njihovo djelovanje prilikom odapinjanja. Iako na prvi pogled riskantna tehnika, u praksi je lako primjenjiva i praktična. Nije potrebno naglašavati kako se ovaj manevar izvodi samo u kombinaciji sa strijelom bez kukica, kako ne bismo nepotrebno ozlijedili ruku.

• 

Kratka puška

Svaka tehnika lova zahtijeva prilagođenu opremu, pa tako i lov po rupama. To se ponajviše da osjetiti prilikom izbora podvodne puške. Krenete li u pretraživanje rupa i procjepa najčešće će vam trebati modeli manjih dimenzija. No čini se da su kratke puške posljednjih godina pomalo nepravedno zapostavljene. U današnjoj masovnoj upotrebi robusne i snažne podvodne artiljerije mnogi zaboravljaju da u rukama iskusnog lovca one mogu biti čak i ubojitije. Jednostavno rečeno, za neke riblje vrste lov po rupama i dobra kratka puška još su uvijek najbolji lijek. Pri tome treba razlikovati laštikače i puške na komprimirani zrak. Ako ste ljubitelj pušaka sa elastičnim gumama, najčešće se radi o modelima od 50 do 90 cm dužine. To ne znači da se ne možete služiti i dugim laštikačama. Ipak, u specifičnim uvjetima lova po rupama, gdje treba na malom prostoru brzo i spretno reagirati, duge laštikače imaju podosta nedostataka. Pored dužine, nije isto ni kakvu lovinu očekujete. Upravo o tom parametru ovisi da li će biti opremljene sa gumama od 16, 17.5 ili 20 mm debljine. Za manje ribe, poput šarga, kavale, škarpine ili tabinje, bit će vam dovoljne i tanje gume. Situacija se znatno mijenja ako ste na terenu koji obiluje kirnjama. Tu vam dodatna snaga sigurno neće biti naodmet.

Učinkovite osti

• 

Prema vlastitom izboru moguće je koristiti klasičnu strijelu ili osti. Posljednjih godina posebno je popularna uporaba četverozubih ostiju, namijenjenih upravo laštikačama. Time se domišljato doskočilo nedostacima klasične strijele. Kao prvo, površina pogotka se povećala, tako da je moguće instinktivnije gađanje, bez prevelikog nišanjenja. Osim toga, riba sa ostiju teže ispada, što lovcu omogućava da plijen zadrži i pri nekim riskantnijim pogocima. Koliko puta vam se dogodilo da pogodite ribu koja nakon toga zamuti cijelu rupu, onemogućavajući daljnji lov. U zagrljaju četverozuba toga nema, jer riba se nakon pogotka trenutačno smiri.

Pretjeran izlov

Na izdašnim poštama posebno je važno ne pretjerivati sa izlovom. Ukoliko ribolovac ima selektivan pristup i u narednim će posjetima toj lokaciji moći ostvariti dobre rezultate. U suprotnom, riba će u širokom luku zaobilaziti takve terene, a to je, dugoročno gledajući, veći gubitak. Mnoge od ribljih vrsta već su duži niz godina doslovno protjerane iz priobalnog pojasa, kojemu su prirodno orijentirane. U prilog tome ide i činjenica kako veliki dio krivice ide na dušu mnogobrojnim krivolovcima, koji noću takve terene iz komercijalnih razloga sistematski pustoše. Nakon takvih desperadosa, za prave sportske podvodne ribolovce ne ostaje mnogo. Mnogobrojne šargere, nekad pune života, danas su beživotni simboli jednog vremena koje je nepovratno ostalo za nama. U takvim se rupama i procijepima riba sad rijetko zadržava, a na prvi manji znak opasnosti gotovo panično bježi, nastojeći pronaći sigurnost u skrovištima koje kriju duboke pozicije nedostupne podvodnim ribolovcima.

• 

Snažne komprimirke

Prednost laštikača u odnosu na komprimirke je bolja pokretljivost zbog manjeg volumena tijela puške i elegantnija strijela, koja prilikom pogotka manje oštećuje lovinu. Ne smijemo zaboraviti kako puške na zrak koriste i masivnije strijele od 7 ili 8 mm promjera, zbog čega imaju nemjerljivo snažniji udarac. Komprimirke imaju i prednosti. Manji modeli, npr. dužine 50 cm, omogućit će da pušku uvučemo u uski procijep, u kojem bi to bilo nemoguće i sa najmanjom laštikačom. Većina lovaca komprimirke opremljene snažnim peterozubom koristi u lovu na ugora ili murinu. U takvim situacija kvalitetna zračna puška je bez premca. Ako je riječ o komprimirkama, najčešće se koriste modeli do 75 cm dužine, sa ugrađenim regulatorom brzine. Sasvim jednostavnim manevrom lako je povećati ili smanjiti snagu puške, te se u trenutku prilagoditi zahtjevima situacije. To posebno dolazi do izražaja u trenucima kad prilikom pretraživanja rupa iznenada naletimo na veći primjerak kirnje, ugora ili neke druge ribe. Jedan pokret palca bit će dovoljan da dobijemo potrebnu snagu i za najveće primjerke.

• 

Od ostale opreme možete koristiti sve što inače koristite u ljetnom lovu. Za lov po rupama na velikim dubinama dobro će vam doći glatko odijelo i karbonske peraje. Lovite li u akvatoriju pučinskih otoka, gdje ćete sigurno imati bliski susret sa ponekom kirnjom, uporaba mulinela sa 30-50 metra konopa može biti od velike koristi. Od drugih pomagala dobro je imati kuku i izvlakač za strijele.