Ribolov mesnim crvima na moru

PR / Broj 14 / Svibanj / 2009.

Kao što sam naslov kaže, u ovome ću se tekstu pozabaviti ribolovom na moru sa mesnim crvićem kao mamcem. Na Jadranskoj obali, pa tako i u Rovinju, mesnog crvića nazivamo ,,bigattino,, što je ustvari talijansko ime, a prve susrete sa ovim mamcem imali smo gledajući naše susjede -ribolovce Talijane. Oni su nam zapravo i pokazali kako koristiti ovaj nevjerojatan mamac u ribolovu na moru. Tako su bigatttini postali sve češći mamac domaćih ribolovaca. Do nedavno je postojao problem nabavke bigattina (na moru, a pogotovo u Rovinju), ali danas ih prodaje sve više trgovina i cijena im je veoma pristupačna.

Piše: Marin Hlobik

Prednosti i mane bigatina

Kao i kod svakog drugog mamca i oko bigattina su se lomila koplja da li je zbilja tako dobar mamac kao što ga mnogi promoviraju, ili je to običan reklamni trik? Po mom iskustvu, to je fenomenalan mamac, ali se i u tu moramo pridržavati nekih određenih pravila igre, hoću reći, ribolova. Isto tako i velika većina ribolovaca koji su ga probali, potvrdit će da su bigattini odličan mamac, a u nekim uvjetima su nezamjenjivi. Naravno da neki ribolovci smatraju da bigattini nisu toliko lovni, a ima i onih koji smatraju da bigattini štete ribi i da ih se ne bi trebalo koristiti na moru, tvrdeći čak da je zbog njihove štetnosti u Italiji ribolov sa obale sa ovim mamcem zabranjen. Ovu sam tvrdnju provjerio kod talijanskih ribolovaca i istina je da je zabranjeno loviti sa bigattinima na ponekim mjestima i to isključivo na plažama, ali zbog higijenskih i estetskih razloga, a ne zbog njihove štetnosti, kako pojedinci tvrde.

A sada da objasnim kako postupati sa bigattinima i koje su mu prednosti u ribolovu. Bigattini su mamac koji koristim isključivo u ribolovu sa obale, nažalost, još se nisam posvetio ribolovu iz plovila sa ovim mamcem. Najbolja ribolovna tehnika za ribolov bigattinima je bolognese tehnika ili, kako ja volim reći, ultrafini flakseraj. Što se tiče ribljih vrsta koje rado konzumiraju bigattine, to su okrunjene glave, poput brancina, orade i ostale kvalitetne bijele ribe (sparidi) poput fratra, pica, ovčice i šarga. Bigattine još rado uzimaju i površinske ribe kao što su ušata (očada) i šuri (šaruni), a to su ribe koje se drže u jatima, stoga ukoliko naiđete na jedno takvo jato očada ili šura, ribolov će biti i više nego zanimljiv, pogotovo jer su to borbene ribe i dril kakvog većeg primjerka očade ili šura na tankom najlonu pruža odličnu borbu i diže adrenalin. Rekli smo da je velika prednost ovoga mamca što je neodoljiv isključivo kvalitetnoj ribi, iako, moram priznati, ni sam ne znam što to riba vidi u tom malom crviću? Za oradu, fratra, pica, ovčicu i šarga mogu reći da se i inače hrane crvima i ostalim beskralježnjacima, ali što je sa brancinom, očadom ili šurom, koji su čisti predatori? Smatram da ove ribe znatiželja navede da pojedu crviće koji se tako lijepo migolje, a još su pritom i bogati bjelančevinama, što ribe navede da se doslovce ,,navuku,, na bigattine. Još jedna velika prednost ovoga mamca je ta da ribe, kao što su bukva (boba) i salpa, ne vole bigattine i veoma rijetko ćete ove ribe uloviti u ribolovu sa bigattinima, što nije slučaj kod ostalih mamaca, kada ove ribe ribolov pretvaraju u jednu veliku frustraciju, jer zbog svojih sitnih i oštrih zubi pregrizaju sve vaše tanke predveze.

Jedina mana koju bismo pripisali bigattinima jest ta što ga možemo koristiti isključivo sa finim priborom, pritom mislim na najlone malih debljina i male udice. Ovo možda navodi neke od vas na zaključak da se bigattinima lovi isključivo sitna riba, ali, uvjeravam vas, da to nije tako. Osobno sam lovio fratre, piceve, šarge i očade težine od pola kilograma, pa i teže, a orade i do kilogram težine. Pošto biggatine najčešće koristim za ribolov brancina, ulovio sam puno primjeraka od pola kilograma, pa sve do dva kilograma težine, što nikako nisu male ribe, a znam i za ulovljenog brancina težine preko sedam kilograma i to na bolognese štap, sa predvezom debljine 0.12. Naravno da se ulovi i sitnija riba, sve je to sastavni dio ribolova sa bigattinima, dok male, nedorasle primjerke vratimo neozlijeđene u more. Na terenima gdje riba nije naučila konzumirati bigattine, moramo nešto intenzivnije hraniti mjesto ili, kako mi u Rovinju kažemo, ,,brumati,, Ako želite, možete ovo uzeti kao manu bigattina, ali niti u jednom ribolovu ne možemo očekivati neke izdašne ulove, ukoliko mjesto nije prihranjeno.

Kako odabrati mjesto ribolova i kada loviti

Sada, kada se vrijeme napokon proljepšalo i temperatura mora polako ali sigurno raste, ribe se vraćaju u priobalje. Naravno, prvo stižu sitne ribe, poput gavuna, salpica i sličnih, a za njima stignu i ostale ribe, poput piceva, fratra, šarga, orada itd. I naravno, predatori dolaze u potragu za hranom. Sada se ribolov odvija na nevelikim dubinama, od dva do šest metara dubine. Na ovakvim je mjestima brancin prisutan preko cijeloga dana i ganja sitnu ribu, dok se prisutnost jata očada ili šura primijeti tek u sumrak ili kada padne noć. Ribolov se može vršiti danju i noću, ali noćni ribolovi daju više rezultata. Ukoliko mislimo loviti danju, potrebno je loviti nešto dalje od obale (otprilike 15 do 30 m), da ne bismo uplašili oprezne ribe poput brancina ili očade. Idealno bi bilo da su meteorološke prilike malo lošije ukoliko lovimo danju, jer malo juga i lagana kiša dovoljno zamuti more, pa ribi popusti opreznost, te uzima mamce bez razmišljanja. Stoga, ukoliko prognoza kaže da će biti juga, ne treba ostati kod kuće, nego otići na poziciju koju smo odabrali i loviti jer ovakva (ne)vremena mogu biti pravi hranidbeni okidač za ribu. Ukoliko se odlučimo za noćni ribolov, meteorološke nam prilike nisu važne, no i ovdje je bolje da imamo malo juga i da je more nešto mutnije. Što se tiče noćnog ribolova, osobno najviše volim loviti na osvijetljenim molovima, kakvih ima po cijelom Jadranu. To ne znači da ne možemo loviti na mjestima gdje nema osvjetljenja, no tada bi trebalo loviti u noćima sa barem malo mjesečine. Ukoliko možete loviti na osvijetljenim pozicijama, pogledajte malo u vodu i bit će vam trenutno jasno zašto ja osobno najviše lovim baš na ovakvim pozicijama. Ispod tog umjetnog svjetla nalazi se noću puno sitne ribe, kozica i nekih čudnih račića i crva koji plivaju površinom. Ne moram vam ni reći da za svom tom hranom dolaze i ostale ribe i predatori. Jedino na što moramo pripaziti je to da nam na ovakvim mjestima pri ribolovu sjena ne pada u vodu i da ne stvaramo preveliku buku, dok je sistem sa mamcem najbolje prezentirati na prijelazu iz tamnog dijela mora u osvijetljeni dio.

Pribor i taktika ribolova bigatinima

Kako sam prethodno naveo, u ovom ribolovu koristim bolognese štapove dužine od pet do sedam metara i do 15 grama nosivosti. Što se rola tiče, preporučio bih manje modele na čije kaleme stane stotinjak metara najlona debljine 0.20 milimetara. Nije naodmet da role imaju borbenu kočnicu, jer tada puno jednostavnije i brže kontroliramo bjegove ribe. Što se najlona tiče, za glavni najlon na kalemu je najbolje koristiti najlone debljine od 0.16 do 0.18 milimetara. Najlon mora biti vrhunske kvalitete pošto se radi o malim promjerima, a najbolje je koristiti neke od renomiranih proizvođača. Za predveze isto tako koristimo vrhunske najlone, ali tanje. Osobno koristim najlone od 0.10 do 0.14 milimetara debljine. Ukoliko smo u mogućnosti, najbolje je za predveze koristiti fluorokarbone iste debljine, jer znajte da nam ovi predvezi na moru uvijek donesu ribu više. Kod udica na bih previše duljio, najvažnije je da udica bude od nešto tanje žice i dužeg vrata, kako bismo lijepo nanizali bigattine (tri do pet komada) i da pri nabadanju oni ostanu živi. Veličina udice koju smatram da je najbolje koristiti jest od veličine 16 do veličine 10. Kao i kod sve ribolovne opreme i udice proizvode razni proizvođači i na vama je da odaberete kojoj ćete od mnogih renomiranih firmi pokloniti povjerenje. Ja vam mogu toplo preporučiti udice Gamakatsu A1-hard, koje su veoma oštre i izrađene od veoma tanke žice, te djeluju jako slabo i krhko, no posao odrađuju savršeno. Što se plovaka tiče, osobno koristim fiksne plovke od tri do pet grama nosivosti ili klizne lagane waglere 2+2 grama. Plovak ili wagler opterećujem sa jednom torpillom i ispod nje logaritamski složim kuglice olova. Morate voditi računa da plovak morate jako dobro izbalansirati, kako brancin ne bi osjetio otpor i ispljunuo mamac . Fiksne plovke koristim u slučajevima kada je more dosta uzburkano i puše vjetar, dok klizne plovke koristim kada lovim na većim dubinama i kada je more mirno i bez vjetra. Ne moram ni napominjati da, ukoliko prakticiramo noćni ribolov, plovci moraju imati mogućnost montiranja svijetleće ampule.

Hranjenje – pelete, hrana, kruh…

Osim samim crvima, dobro mi se pokazalo brumanje mjesta peletama na bazi ribljeg brašna. Najbolje pelete su svakako one kojima se u ribogojilištima hrane brancini. No iako su relativno jeftine (10 kn/kg), dosta se teško nabavljaju. Praćkanje peleta ne potakne ribu odmah na hranjenje, nego njihovo polagano otapanje na mjestu ribolova dugo drži sitnu ribu, pa se tu uvijek motaju i brancini. Osim toga, dobre sam rezultate imao hraneći starim razmrvljenim kruhom, a ako mu još dodate sir i riblje brašno ribolov može biti fantastičan. Sir se može nabaviti u Interlandu u Varaždinu, a riblje brašno koje koristim je u stvari mljevena peleta, iako na kontinentu svaki ribički dućan drži riblje brašno kao komponentu za boile.

A sada nekoliko riječi o samoj taktici ribolova, koja je u principu vrlo jednostavna. Recimo da dolazite na mjesto koje je osvijetljeno i ugledate brancine kako na pola dubine ili na samoj površini vode ganjaju male ribice. Mnogi ovdje griješe i plovak namjeste na dubinu od jednog metra, te zabace među jato brancina. Ovo je velika greška, a to znam jer sam i sam tako griješio. Najbolje je u takvoj situaciji ne prilaziti moru da ne preplašite ribu, nego se u miru pripremiti. Rekao sam da je najbolje sistem sa mamcem prezentirati na granici svijetla i mraka (u moru dakako). Sada moramo znati kuda ide struja ili kurenat da bismo precizno hranili mjesto na kojem ćemo loviti. To ćemo saznati tako što ćemo baciti desetak bigattina u more i gledati u kojem će ih smjeru struja nositi. Ukoliko struja nosi prema plovku, morate praćkati bigattine prije plovka, ili, ukoliko nosi od plovka prema nama, treba praćkati iza plovka. Dubina na kojoj ćemo tražiti brancina je na metar iznad dna jer je tu manje oprezan nego na samoj površini ili na pola dubine vode. Na toj dubini možemo očekivati i druge ribe koje sam prethodno naveo (fratre, piceve, šarge i ostale sparide) . Ukoliko mamac plasiramo na pola dubine ili pliće, najčešće lovimo očadu i šura, te je na vama sa kojom ćete se vrstom pozabaviti. Prethodno sam naveo da se riba mora naviknuti na bigattine, stoga ih je potrebno učestalo praćkati dok ne dođe do prvih grizeva. Osobno sam po ribolovu trošio između 300 i 500 grama bigattina, s tim da u prvom ribolovu na mjestu koje izaberem ispraćkam kilogram crvića.

To bi bilo to, a sada je na vama da se okušate u ultrafinom flakseraju sa bigattinima, gdje je svaka riba prava adrenalinska injekcija !!

Ribolov seljenjem
Osim stacionarnog ribolova na jednome mjestu, odlično mi se pokazao i aktivni ribolov, u kojemu se stalno selim. Ovaj način je vrlo učinkovit kada lovim velike očade (ušate). Naime one su vrlo brze ribe čije je jato neprekidno u pokretu. Vrlo često, već nakon par praćki crvića, more zavrije od njihovog lupanja po površini. Svaki zabac tada je griz i riba. Plovak se obično ne stigne uspraviti, a već nestaje. No nakon samo par ulovljenih očada, praćakanje po površini prestaje i jato nestane. Upornim praćkanjem obično ih je nemoguće vratiti. U takvim uvjetima je bolje prošetati po rivi i naći novo osvijetljeno mjesto, praćnuti par praćki crva i uloviti par riba. Na ovaj način često se love velike očade, mnogo veće nego na mjestima gdje konstantno više dana hranite, jer se tamo navuku deseci manjih riba, koje jedva čekaju da mamac padne u vodu, dok se velike drže postrance, ne hraneći se tako agresivno.