Sitnice za ugodniji boravak na brodu

7 min read

PR / Broj 43 / Listopad / 2011.

Boravak na brodu meni prvenstveno predstavlja robinzonski način života gdje se odričem svih tekovina civilizacije i odlazim u avanturu koja podrazumijeva potpuno stapanje s prirodom. Međutim, bolja polovica ne slaže se puno s time pa su mi postavljeni određeni zahtjevi uz argumente koje nisam mogao odbiti.

Piše : Željko Vinčić

Prva stvar je to da na brodu mora biti hladnih pića, tj. hladnjak mora biti u funkciji. To je kako zbog hladnih pića tako i zbog zbog čuvanja hrane i lovine. Drugo je televizija koja u dosadašnjim uvjetima nije baš savršeno funkcionirala (bolja riječ bi bila da nikako nije funkcionirala). Pa hajmo redom.

Ugradnja solarnog kolektora

Za početak računica. Na sidrištu trebamo napajati 12V trošila pa ih je korisno nabrojati i izračunati ukupnu dnevnu potrošnju. Dakle, od trošila imamo slijedeće:

  • hladnjak 60W, uključen stalno, u jednom satu radi 10 minuta. Ukupno dnevno potroši 20Ah.
  • TV 30W, pretpostavka je da će raditi 3 sata pa to ukupno izađe 7,5Ah
  • laptop 50W, sat vremena dnevno, ukupno potroši cca 4Ah
  • LED rasvjeta, 20W, tri sata dnevno daje potrošnju 5 Ah
  • ostalo (radio, sidreno svjetlo, kaljužna pumpa…) otprilike 5Ah.

To sve ukupno iznosi otprilike 40 Ah.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Računajući na 10 sunčanih sati dnevno treba nam kolektor koji će puniti strujom od 4A u prosjeku. Time dobijemo i traženu snagu, 4×12 i to iznosi 48W. To je matematika kojom smo dobili minimalnu snagu našeg kolektora u idealnim uvjetima. No, uvijek je zgodno to predimenzionirati ako ima mogućnosti. To je na ovom brodu (Janneau Merry Fisher 655) i te kako moguće pa je odluka donesena po kriteriju “montirat ću najveći koji stane s tim da mora biti minimalno 48W.

Tako sam došao do kolektora snage 80W koji se sa svojih 125 x 54 cm idealno uklopio na krov.
Još nešto o izboru kolektora. Današnja tehnologija nudi polikristalne i monokristalne module. Efikasnost im je tu negdje ali trajnost i mehanička izdržljivost je na strani monokristalnih pa je logično bilo da sam uzeo upravo takav. Polikristalnih uostalom u ponudi ima sve manje, praktično kroz neko vrijeme potpuno će nestati s tržišta.
Montaža samog kolektora nije komplicirana, potrebno je izraditi nosače po mjeri i montirati ga tako da bude vodoravan. Da je to fiksna montaža, na krovu kuće, tada bih ga postavio ukoso na južni krov ali brod je mobilan pa ćemo punu efikasnost dobiti samo ako ga postavimo vodoravno.
Nosače čvrsto povežemo vijcima na krov, a naravno ispod njih je potrebno nanijeti dosta mase za brtvljenje (Sikaflex ili slične).
Slijedeći korak je provlačenje kabela. Toplo vam preporučam dvije stvari za taj posao. Prvo, električarska sajla nezamijenljiv je alat za tu svrhu, a dok to nisam shvatio jako sam se namučio. Uz to uzmite i pomoćnika – obavezno. Jednostavno, netko treba pridržati, povući ili dodati nešto i ako nemate takvu pomoć cijeli posao bit će mučenje. Kabele treba provući tako da se ne vide nigdje inače je estetika broda narušena.
Otvor na krovu kroz koji ulaze kabeli zatvorio sam dvokomponentnom epoxi smolom tako da je spriječen ulazak vode.

Izbor regulatora punjenja

Danas u ponudi postoje dvije vrste regulatora, PWM (Pulse Width Modulation) i MPPT (Maximum Power Point Tracking). S ovim drugima dobija se bolja efikasnost jer kompletnu energiju dobivenu iz kolektora optimalno proslijeđuju u bateriju ali u trenutku kupovine nije ih bilo pa sam se zadovoljio s običnim PWM kontrolerom. Razlika je nekih 10% u korist MPPT-a ali nije bilo izbora.
Kontroler sam montirao na zid ispod table s osiguračima unutar kabine. Na njemu postoje tri para priključnih terminala. Prvi služi za priključak solarnog kolektora, drugi je za bateriju, a na treći se prikopčavaju trošila koja se direktno napajaju iz kolektora. U mom slučaju nema takvih trošila, kolektor mi služi jedino za punjenje servisne baterije (koja je u mom slučaju GEL baterija od 120 Ah). Sve vodiče treba uredno posložiti i sakriti koliko god je moguće, a izuzetno je bitno držati se redoslijeda spajanja. Naime, prilikom spajanja sustava prvo se baterija spaja na regulator pa tek onda na solarni kolektor, a prilikom odspajanja potrebno je prvo kolektor isključiti iz kruga pa tek onda bateriju. Nepridržavanje ovog redoslijeda može dovesti do izgaranja kolektora, a to baš ne bi bilo ugodno ni za oko ni za džep. Spojeve na bateriji također treba izvesti uredno, čvrsto i kvalitetno.

Testiranja i mjerenja

Mjerenje po najjačem suncu pokazalo je 4,7 A isporučenih u bateriju. U praksi to je prvih dana izgledalo tako da je potpuno ispražnjenu bateriju sa 11,7 V u tri (ne previše) sunčana dana kolektor napunio na 14,2 V. Rezultat koji me je u potpunosti zadovoljio.
Drugo testiranje obavio sam u realnim uvjetima što podrazumijeva boravak na moru, uporabu hladnjaka, TV-a i svega ostalog gore opisanog u proračunu. Sustav ni jednom nije zaštekao, tek nakon 4 dana boravka na sidru bilo je potrebno upaliti motor da malo dopuni bateriju, a to bih napravio i iz razloga da se on sam malo podmaže. Sve u svemu isplativa investicija koja je boravku na brodu donijela jednu novu pogodnost. Da ne zaboravim, cijena ovakvog sustava (kolektor, regulator, nosači, kabeli, ostale sitnice) izašla je nešto preko 1600 kuna. Potpuno isplativo.

TV instalacija

Oko TV-a zahtjevi su bili malo kompliciraniji. Prvo, antena mora dobro “loviti” signal, drugo, postoje dvije pozicije gdje će se gledati (kabina i kokpit) a treće sve mora biti izvedeno tako da se ne vide neugledni kabeli. Sve to zadalo mi je dosta muke ali na kraju sam sve uspješno riješio.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Prvo antena. Na tržištu ima puno antena koje se deklariraju kao “nautičke” no iz iskustva znam da jedino omnidirekcionalne stvarno rade svoj posao, ostale su jako osjetljive na kretanje broda i čim se on malo pomjeri to rezultira smetnjama u slici i tonu. Stoga je izbor pao Soga je izbor pao na Glomex antenu koja se inače…na jednu iz ponude koja se inače pokazala kao dobra, a uz nju dolazi i pojačalo. Jest da je malo “paprena”, košta preko 1100 kuna ali vrijedi svaku lipu. Za antenu sam također morao napraviti inox stupić na koji sam je montirao, a podmetanjem komadića plastike ispod njegove osnove doveo sam ga u potpuno uspravan položaj. Na kraju sam sav taj prostor ispod njega zapunio brtvilom (Sikaflex).

Antenski kabel treba provući držeći se pravila istih kao kod montaže solarnog kolektora, naime treba ga sakriti koliko god je moguće. Uz antenu u kompletu dolazi i odgovarajuće pojačalo signala. Njega treba montirati što je moguće bliže anteni, a u ovom slučaju montirano je ispod table s osiguračima. Pojačalu je potrebno dovesti napajanje 12V s razvodne table.
Pozicije TV prijemnika unaprijed su određene pa sam odlučio na tim mjestima napraviti priključke za napajanje i antenu. U prvoj verziji bilo je zamišljeno da vučem kabele po podu ali to mi je jako ružno pa sam se potrudio i provukao instalaciju. Na svakom mjestu gdje treba stajati TV prijemnik postavio sam auto utičnicu 12V i antenski priključak. Jest da je muka provući sve to kroz zidove ali kad se pogleda konačni efekt isplati se.
Originalni nosač montirao sam na zid kabine u pramcu tako da sam ga vijcima pričvrstio na zid a za krmu je napravljen inox nosač koji se može podešavati po visini i kutu. Krajnji rezultat je ugodan pogled na TV iz svih kutova, a istoga lako prebacim u kabinu ili na krmu, po potrebi.

Montaža sonde fishfindera

U svim ovim radovima sjetio sam se da mi je neispravna sonda fishfindera pa sam krenuo u nabavku nove. Radi se o Garmin uređaju, a originalna sonda bila je Airmar plastična, montirana kroz trup. Originalne sonde prodavač tog momenta nije imao, a i da je za njenu zamjenu trebalo bi brod vaditi iz mora što mi u tom trenutku nije bilo ni na kraj pameti. Stoga sam odlučio sondu montirati iznutra, silikonom. U tom slučaju nije mi bila potrebna originalna sonda pa sam kupio plastičnu, namijenjenu za montažu na krmeno zrcalo. Pored toga što je kompatibilna s mojim uređajem uz to je osjetno jeftinija. Poziciju sonde potrebno je pažljivo odabrati. Ovo plovilo rađeno je u sandwich tehnologiji pa su sva mjesta gdje je trup dvostruki nepogodna za montažu. Na kraju sam otkrio da je puna plastika jedino blizu osi motora pa sam je tamo i montirao. Na slici desno vidi se i stara sonda, a na mjestima gdje je priključak crijeva za dovod mora lijepo je vidljiv sandwich trup pa je iz tog razloga to mjesto nepovoljno za ovakvu montažu. Na predviđeno mjesto potrebno je obilato nanijeti kvalitetnog vodootpornog silikona te sondu lagano utisnuti u njega, postaviti je u vodoravan položaj i pustiti 24 sata da se silikon stvrdne. Pri tome paziti da ni slučajno ne ostane mjehurića zraka u silikonu. Ako se to desi posao je uzaludan, sonda neće raditi.
Odmah nakon montiranja potrebno je isprobati funkcionalnost jer ako mjesto nije dobro odabrano sa svježeg silikona lako je skinuti sondu, očistiti je i montirati na neko drugo mjesto.
Kabel sonde provlači se tek drugi dan kad je silikon suh. I njega je potrebno uredno provući i sakriti kao i sve ostale.

Na kraju

Malo ulaganja i vlastitog angažiranja svakom vlasniku plovila donese veliko zadovoljstvo. Uostalom, naši brodovi su naši ljubimci, treba ih održavati i paziti stoga nek vam to ne bude teško, svaka takva sitnica doprinijet će ugodnijem boravku na pučini.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva
Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana