Prvi dio – lica i strijelka

PRM / Broj 13 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2016.

Ljudi nisu ni svjesni da naizgled beživotni, dosadni i prazni mutni plićaci kriju obilje predatora. Takvo stanište je omiljeni habitat ciplima, ali i nekim drugim vrstama koja su ne samo prirodna hrana, nego i prava poslastica velikim predatorima koji svojom masom i veličinom iznenađuju – jer nikad ne bismo pomislili da se takve ribe kriju u tako plitkom moru. Tu se najviše svojom učestalošću ali i lakomošću za mamcem ističu lica i strijelka koje je posebno uzbudljivo loviti panulom iz barke.

Napisao i snimio: Marin Huzjak

Prvu licu na panulu iz barke sam ulovio među kupačima. Početak rujna, more jako toplo, skoro bonaca, ljudi plivaju u moru. Pomislio sam da nisam normalan što živu iglicu povlačim samo dvadesetak metara od nogu plivača. A onda je udarila. Nije to bio jak udarac, nekako je obzirom na svoju veličinu nježno zgrabila iglu, ali ju je zato ponijela s dosta mase. Prva kontra je bila malo preuranjena pa sam joj izbio iglu iz usta bez da su ju udice zakvačile. Mislio sam da sam izgubio velikog brancina, ali se nakon 4-5 sekundi vratila, odlučnije uzela mamac, a ja sam bio malo pametniji i strpljiviji, dozvolio sam joj da uzme ješku, okrene se, ponese ju i proguta. Trenutak kad se zakvači lica mi je uvijek spektakularan, pa tako i prvi put. Odmah je izašla na površinu, postavila se bočno, zamahnula par puta glavom i napravila pjenu na površini, dok se veliko lopatasto tijelo presijavalo na suncu. Svaki put mi taj prizor oduzme dah, a velika većina zakvačenih lica se jednako, upravo ovako ponaša prve 3-4 sekunde. Tada sam lovio na ručnu panulu za zubaca, za najplići lov, gdje sam ispustio u more samo pola panule i brže vozio kako bih ju odigao što više od dna. Ubrzo sam kreirao ručnu panulu samo za lice, danas redovito lovim i sa štapom, ne samo na ručnu. Međutim, meni je puno draža borba na ruke, to je pravi adrenalinski ples s podivljalom ribom, pa ću najprije opisati takvu panulu.

Velike ribetine

Pri izradi panule treba najprije posložiti temeljne postavke ovog specifičnog lova, pa prema tome kreirati panulu. Prvenstveno, imamo posla nerijetko s ogromnim ribetinama od preko 20 kilograma, a već lice od 7-8 kg su iznimno jaki i izdržljivi borci, pa svi elementi u sistemu moraju biti jaki i izdržljivi. Drugo, lica se u pravilu lovi u plitkom moru ili pri površini, pa ovom sistemu uglavnom ne treba posebnih i teških otežanja. Koncept panule je takav da na debeloj (jakoj) struni povlačite živu ješku za sobom brzinom od 2-4 čvora po terenu na kojem ju očekujete. Moja ručna panula ima na motovilu namotano preko 200 metara osnovnog najlona debljine 1,2 mm. Možda je predimenzionirano, ali ovaj najlon se ne mrsi i jako lijepo leži u ruci kod borbe s velikim ribama. Zadnjih 50 metara najlona je omeđeno jakim, velikim i kvalitetnim Sasame zogulinima (vrtilicama) sa svake strane. Tih 50 metara je lovni dio osnove koji je prilikom panulanja uvijek u moru. Na njemu imam i četiri do pet malih olovnica od 3 grama. Ovo otežanje služi da se ješka ipak malo potopi ispod površine, da bude predatorima bolje vidljiva, ali i da ju galebovi ne napadaju. Da, galebovi često napadaju, ubijaju i skidaju iglice koje povlačite panulom na samoj površini. Na kraj osnove (preko vrtilice) vezujem nekoliko metara leadera predveza i 5-10 metara monofilamenta 0,80 mm. Slijedi manja ali jaka kopča na koju kvačim cca 3 metra terminala predveza, završnog dijela. E sad je veliko pitanje debljina predveza. Imamo posla sa užasno jakim ribama koje ponekad lako pokidaju i strunu snage 80 libri. Tako da bi po tom pitanju trebalo stavljati što deblji predvez. S druge strane, na mnogim terenima su se lice „opametile“ pa više ne žele uzimati ješku nadivenu na debeli predvez. Jednostavno su se izlovile one lakome i pohlepne jedinke, a ostale su one koje su po svojoj prirodi oprezne, koje dalje na potomstvo prenose takve „gene za oprez“. Tamo gdje ima dosta velikih lica, pa konkurencija među njima čini svoje (ne smiju puno birati i izvolijevati) preporučio bih fluorocarbonski predvez debljine 0,70 – 0,80 mm. Kad sam ih krenuo loviti grizle su mi i na predvez debljine 1,20 mm. Međutim, svake godine su sve opreznije, tako da ih sada znam tražiti sa FC predvezom debljine 0,60 mm. Ovo je opasno kod lova na ruku, treba zakvačenoj lici dosta popuštati i amortizirati udarce kako ovakav za nju relativno tanak predvez ne bi pukao. Kod lova štapom, kod kojeg pravilno podešena kočnica odrađuje svoje, može se koristiti i tanji predvez, ali treba strpljenja za izmoriti veliku licu. Izgled predveza (postava udica) ovisi o ješki s kojom lovite. Meni je iglica (ne samo živa, nego i mrtva) najbolja ješka za lov lice. Ovisno o veličini igle, stavljam dvije do čak četiri udice koje su na predvezu vezane u nizu jedna iza druge na razmacima od 10-15 centimetara. Na male iglice stavljam samo dvije udice, tako da jednu (kliznu, „nosivu“) kvačim kroz kljun, od ispod prema gore, tako da prođe kroz oba kraka kljuna. Druga, zadnja udica ide lagano pod kožu od ispod, u blizini repa. Ta udica na kraju predveza je fiksno vezana (logično), ali ona naprijed udica na predvezu koja ide u kljun je klizna, tako da možemo klizanjem podesiti da se struna predveza lijepo nategne uz tijelo iglice, točno prema duljini, i da to sve izgleda elegantno, što manje upadljivo, a da iglica pravilno izgleda i pravilno pliva prilikom povlačenja. Kliznu udicu vezujem tanjim najlonom (s jednim od čvorova za vezivanje udice) oko tijela i strune predveza. Obavezno klizna udica mora imati oko i predvez mora biti provučen kroz tu očicu, jer u borbi tanki najlon lako pukne pa klizna udica slobodno spadne do sljedeće donje fiksne udice koja u tom slučaju djeluje kao stoper.

Ruka ili štap?

Kod većih iglica imam još fiksnih udica koje kvačim po tijelu iglice jednu iza druge. Umjesto udica ponekad koristim rampine (trokuke). To je vječna dilema zato jer trokuka lakše zakvači licu, ali i s njih riba lakše ispadne, rampini lakše pucaju, itd. Kad se lica pravilno zakvači na običnu udicu, rijetko s nje ispadne. Rampine koristim Ownerove, a udice Owner 5/0 i Trokar 5/0 (klizna, jer ima odlično zavarenu očicu). Druge ješke koje su također odlične za licu su cipal, ušata i šarun. Njih nadivam na predvez s dvije udice, baš kao i malu iglicu. Ponekad iglicu za kljun ne kvačim velikom lovnom udicom, nego malom, koju tada ubacim u kljun i zakvačim kroz donji dio, iznutra prema vani. Tada je potrebno iglici zatvoriti kljun silikonskim bužirom da ga ne otvara, da se ne vrti. Lov štapom je ipak nešto ozbiljniji nego lov rukom. Ja sam zaljubljenik u lov na ruke, ništa mi ne može nadomjestiti taj neposredni kontakt preko prsta, osluškivanje kako ješka treperi, pa onaj gušt osjeta kad riba uzme ješku, pa kontra, kvačenje ribe, slušanje njezinog divljanja i amortiziranje udaraca, popuštanje najlona kroz prste kad ova silovito krene, povlačenje, itd. Međutim, tko nema dobro razvijen osjećaj, davat će loše kontre, neće znati popuštati pa će mu riba pokidati, mrsit će mu se najlon, rezat će mu prste, itd. Štap svojom savitljivošću u kombinaciji s pravilno podešenom kočnicom umara ribu baš onako kako treba. Upredenica se ne rasteže pa se može zabiti dobra kontra tako da ste sigurni da se udice duboko usidre u tvrdo tkivo u ždrijelu/ustima ribe. Nema petljanja strune oko nogu i sl. Klasični panulaški štapovi su za moj ukus potpuno promašeni. Već osrednji jigging štap će tu odraditi jako dobar posao. On se pravilno parabolično savija, umara ribu, a takvim savijanjem smanjuje (svoju efektnu duljinu) i negativnu polugu na ruci pa manje umara ribolovca. Kočnica treba biti podešena tako da dosta koči, ali da proklizava na bitno manju silu od one koja je potrebna da pukne najslabiji element u sistemu. Tako ste sigurni da nećete izgubiti ulov kad silovito krene u dubinu.

Meni je idealna kombinacija za lov lice štap Cedros Speed Jig Spin 6′ 90-200 g, s kojim uparim rolu Okuma Azores Z 90 S. Štap je relativno lagan i savitljiv, a nakon što se dovoljno savije ima strašnu snagu. Savitljivost je idealna za umaraje lice i ublažavanje njezinih udaraca. Navedena rola je jaka i beskompromisna za ovakav vid ribolova, a omjer cijene i kvalitete je odličan. Na istu rolu namotam 8-nitnu upredenicu Gosen Jigging (8 braid) od 80 lb. Ovo je višebojna uprednica kod koje je svakih novih 10 metara označeno drugom bojom, pa lako možete pratiti i brojati koliko ste strune ispustili u more. Upredenicu i 5-10 metara najlonskog leadera spajam FG čvorom čije je vezivanje prikazano na stotinama filmića na You Tube-u. To mi je najdraži čvor za spoj upredenice i najlona, vrlo je elegantan i lako prolazi kroz vodilice, a imam dojam da je i najčvršći od svih. Ovo posljednje se možda i varam, ali mi još nije pukao. Na kraj leadera stavljam mali ali jaki zogulin (vrtilicu) s kopčicom, a s druge strane kopčice ranije opisani predvez, ovisno o ješki. Kod lova štapom se mogu koristiti i tanji predvezi, recimo čak i 0,45 mm, međutim, bez obzira na laganu kočnicu, ovako tanak predvez se oštećuje prilikom borbe s ribom, napilavaju ga zubi lice, pa je to vrlo riskantno.

Način lova

Lice panulam od kasnog proljeća do sredine jeseni. U hladnijem dijelu godine ih nisam uspio dobiti, nisam siguran gdje prezimljuju. Jesu li negdje blizu, ali u dubokom, ili skroz migriraju, nije mi poznato, pa pozivam sve one koji imaju kakvih informacija o tome da nešto napišu ili da mi se jave na facebooku da malo razmijenimo iskustva. Kad se lice pojave lovim ih na plitkim, blago položenim i mutnim terenima. Najbolje su mi punte, ali ima i uvala i ravnica gdje se vole zadržavati vjerojatno zbog hrane. Lovim ih tamo gdje je dno od 2 do 15 metara dubine. Kad one rade, usudio bih se reći da je pet metara najbolja dubina. Obično se zalijeću prema površini, pa nemam posebnu potrebu spuštati ješku dublje. Na opisanoj ručnoj panuli je dovoljno onih nekoliko olovnica od 3 grama, a na štapu zakvačim malo olovo od 20 grama s gumicom na leader i to je to. Meni se kao optimalna brzina povlačenja panule pokazala brzina od 3 čvora. Ispod 2 čvora je nepotrebno sporo, ne stigne se pretražiti dosta terena, a i predator kod sporog povlačenja ima više vremena otkriti prijevaru, veća brzina lakše isprovocira ribu na griz. Nekad vučem sa 3 čvora, pa namjerno zavezem na 4 i dobijem griz. Preko 4 čvora je opasno jer se igla ponekad počne neprirodno ponašati, a i manje je vremena za pravilnu kontru. Iza sebe ispustim 40-70 metara panule u more. Lica nekad udara par metara iza samog motora, u virevima od propelera. Nakon svih ovih godina lova lice, i dalje nisam pametan kakvu joj kontru odraditi. Svake godine sve opreznije uzimaju mamac. Iako je to izuzetno snažna i agresivna riba, rekao bih da relativno nježno uzima mamac s obzirom na opisane karakteristike. Ona obično iglicu uzme vrhom usana negdje za sredinu, a onda se okreće i polako ju počinje pakirati u usta. Nekad je samo lupa glavom, čelom, prije nego ju konkretno uzme. Ako na prvo potezanje lice odmah refleksno kontrirate, onda ćete joj izbiti iglicu iz usta jer ju ona uzima u vrh usana i okrenuta je prema vama, a udice se nemaju gdje zabiti. Međutim, događa mi se da kad joj puštam da ponese iglu, povuče ju metar pa pljune, pa opet metar pa pljune, itd. Nikako da ju konkretno uzme, bude tu kontri u prazno ili ju nosi 3-4 metra bez da ju guta. Pa na kraju odustane, a igla ostane neoštećena, živa i zdrava. Caka koja mi se pokazala dobrom je da joj na griz popuštam da nosi, ali lagano prstima kočim, ona osjeća slab otpor koji ju razjari i raspali da konkretno uzme ješku i da ju proguta. Nakon par metara takvog popuštanja treba izuzetno jako kontrirati, jer lica ima izuzetno tvrdo ždrijelo i čeljust pa se udice ne zabijaju tako lako. Zakvačenu licu pokušavam iskontrolirati vožnjom. Lica je jako brza i često vas pokušava prestići, a to dobro dođe jer se skraćuje udaljenost od ribe. Često licu od 10 kg ubacim u brod za samo dvije minute od kvačenja. Redovito bude skroz živa i neizmorena, ali igram na kartu njene neustrašivosti, jer kad ju kontrolirate brzom vožnjom ona često pokušava prestići brod ili paralelno voziti s njim, pa se možete brodom bočno približiti vrlo živoj ribi koja brzo pliva prema naprijed, i onda ju treba iznenaditi i naglo zakvačiti dugačkom oštrom kučmom (kuka, gaf), na prepad he-he. Lica vrlo često dijeli teren sa strijelkama, vrlo se slično love, pa zato o njima pišem u istom članku.

Iglica i predvez

Prve strijelke

Ova „strpljiva“ kontra s popuštanjem nekoliko metara najlona prije kontre me koštala pušione prvog griza strijelke. Oko Zadra ih nismo lovili do unatrag par godina, i nisam znao da su migrirale i kod nas na „obične terene“. Strijeka je bila riba nešto južnijeg i toplijeg mora, sjeverno bi se našla samo na posebnim terenima poput riječnih ušća. Tako sam jedno popodne bio s prijateljem Alanom na licama i brancinima. Vučemo jedinu ulovljenu iglicu toga dana i u sumrak mi riba naglo i silovito opali, a ja odmah pustim bez da je osjetila otpor. Riba je u sekundi izvukla 5 metara najlona iz ruke, nikad nisam dobio tako „brzi“ griz (osim jednom od zubaca koji je lignju skupio kao da ju je pokupio jureći šleper na autocesti). U trenutku kad sam krenuo kontrirati – kontrirao sam na moju žalost i nevjericu u prazno. Iglice nije bilo na udicama. Jednostavn oje toliko brzo i agresivno nosila i tresla iglu da je bio dovoljan i otpor slobodno klizećeg najlona da skine iglicu s predveza. Sutra u isto vrijeme 50 metara dalje opet isti griz, ali popuštam samo metar i po’ i kvačim ribu. Izlazi glava na površinu, mislim se brancin, a onda je počela iskakati. Tu sam shvatio da se radi o strijelki za koju je vaga kasnije pokazala 3 kg. Zaledio sam ju, a par dana kasnije smo ju ispekli na gradelama i svi smo se oduševili kvalitetom mesa. Dosta smo ih do danas spremili za jesti, sve su bile fenomenalne, a samo je jedna bila loša (iako vrhunski čuvana, otkrvljena i šokirana ledom, nismo otkrili razlog zašto je bila bezukusna i gotovo nejestiva). Strijelke lovim istom opremom i priborom kao i lice. Međutim, obzirom da je sklona pregrizanju, koristim deblji predvez, i to fluorocarbon Savage Gear koji je najtvrđi na tržištu pa ga najteže pregrizu. Obično koristim 0,90 mm debljinu, iako ponekad i male strijelke od kila to pregrizu, zvuči pomalo nevjerojatno, zar ne? Strijelka je „pokvarena“ riba, vrlo agresivna i često napada plijen iz obijesti. To sam primijetio pogotovo kod manjih primjeraka, imam poziciju koju izbjegavam jer drži male strijelke od 1 – 1,5 kg, koje samo jednom kratko udare iglici u rep i odgrizu ga, bez da se zakvače. Od 10 grizeva možda jednu izvučem, dok ih na ostalim lokacijama normalno lovim. Drugačije mi grizu i napadaju ješku male od velikih. Velika obično jednom kratko udari i pusti, a onda se vraća i guta plijen. Male zgrabe i vrlo brzo ponesu ješku. U oba slučaja na griz popustim, pa kad vidim da je izvuklo 2 metra onda kontriram. Dok lovim lice i strijelke već po iskustvu znam na kojem dijelu terena koja riba grize, pa u većini slučajeva i prije griza znam kakvu kontru tu treba odrađivati, ali i po načinu griza se odmah skuži koja riba udara, jer lica puno nježnije napada iglicu, a strijelka radi to vrlo agresivno i živčano. Prema tome odmah i znam da li treba više ili manje popuštati prije kontre. Lica mi bolje radi ranije popodne i sredinom popodneva, a strijelke oko zalaza sunca i u sumrak. Lica će biti malo više vani, na isturenijem i ne previše mutnom, dok strijelka voli i plitke, uvučene i jako mutne uvale. Prema tome, dok lovim, radim cijeli jedan veliki đir po velikom području koje je sazdano od punti i uvala, svako malo je točka griza za neku od ovih vrsta.

Živčana riba

Ovisi koje je doba dana i gdje želim početi, ovisno je li u tom trenutku izglednije loviti licu ili strijelku – pa prema tome i prilagodim predvez, veličinu ješke i način kontre. Strijelka se lovi i noću po mjesečini, ali uglavnom kad je brojnija populacija, rijetko se noću ulovi strijelka samica. Iako ju predstavljaju kao vrlo snažnog borca, ja ju nisam tako doživio. Mislim da nije toliko snažna koliko je živčana, trese se k’o luda. Ako joj se u startu pokaže tko je gazda, gotovo je nemoćna. Kad lovim na ruku, zakvačenu strijelku od 3 kg izvučem u brod za 15-20 sekundi. Na suhom je dosta osjetljiva, bez obzira što ju udica ne povrijedi, od trešnje na suhom joj pukne bar jedna kapilara u škrgama i brzo krepa. Znam ju odmah živu dok je još na predvezu staviti u bazen za živu ješku s izmjenom mora, nježno joj otkvačim udicu, a ona svejedno ugine najkasnije za pola sata. Uvijek iskrvari kroz puknutu kapilaru. Strijelke, kako sam ranije spomenuo, vrlo često napadaju iz obijesti i kad nisu gladne, samo osakate plijen i tako ga ostave poluživog da skonča u mukama. Često se mogu s obale vidjeti cipli s friško odgriženim repom kako mlataraju i bespomoćno „plivaju“ dok krvare iz korijena repa. Strijelka sve više masovno nastanjuje Jadran, pojavljuje se iz dana u dan na novim lokacijama gdje je nikad nije bilo. Loša je stvar što potiskuje brancina i jako loše djeluje na njegovu populaciju, a pomalo potiskuje čak i lice. No s druge strane, upotpunila je ponudu sportskog ribolova, jer osim panulom, lovi se dosta i na klasičnu postavu s kraja, a osobito različitim varijantama spinninga i poppinga. Znatiželjna je pa se relativno lako lovi u podvodnom ribolovu puškom na čeki. Panula za strijelku je zapravo konceptualno vrlo jednostavna pa svatko vrlo brzo može savladati ovu vrlo atraktivnu ribolovnu disciplinu. Ponekad se prilikom lova lice i strijelke ulove na panulu brancin i palamida, no iako je to srodan lov, za njih je potreban ipak nešto drugačiji pristup, pa o tome pišem u nekom od narednih brojeva Praktičnog ribolova.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana