Uvala Svetog Nikole

PR / Broj 53 / Kolovoz / 2012.

Tekst i foto: Ivan Pamuković

Kad dva sata nadjevaš ješku, zabacuješ tunju, skidaš ribe s udica, spremaš ih u čuvaricu i tu i tamo raspetljavaš trodimenzionalni goblen u koji se pretvorio najlon, a usput ne uloviš niti jednu ribu već tu čast prepustiš svojoj boljoj polovici, možeš li takav ribolov proglasiti zabavnim? Vjerojatno bi većina ribiča odgovorila negativno, ali stvari se moraju gledati u širem kontekstu. Recimo sa stanovišta da su u ta dva sata grizle bugve, a to nikako nisu ribe zbog kojih bi se „uzbuđivao“. Mojoj je supruzi predstavljalo strahoviti gušt da na male udice, naješkane malim komadima crva, i to onima od repa, vadi po dvije odjedanput. Ja sam pričekao da sunce potpuno zađe, a onda zabacio malo konkretnije komade crva, na konkretnijim udicama, očekujući oradu ili fratra. Iako sam znao da je za oradu prerano, na ovoj se lokaciji puno bolje lovi u rujnu i listopadu, a volo zabačena tunja spremno je čekala. Ni tu večer, a ni onu tjedan dana kasnije, po pristojnoj mjesečini, kraljica se nije oglasila. Zato su se bugvama, fratrima i šparima pridružile ušate, šaruni i skuše (baš one, ne lokarde). Sve u svemu, u dva topla ljetna predvečerja ulovilo se 4 kg ribe. Nije za gradela, ali za dvije dobre juhe i za pofrigati. A lokacija je savršena za one koji ne vole „planinaririti“ po priobalnim hridima, već automobil imati doslovno iza leđa.

Naime, u Uvalu Sv. Nikole se dolazi nakon petminutne vožnje po vrlo pristojnom makadamskom putu, a kad ste kod mora na izbor vam ostaje želite li automobil ostaviti na proširenju uz mol ili se s njime dovesti do samog svjetionika kao što ja obično napravim. Ono petminutne se odnosi na Jezera na Murteru gdje pedesetak metara iza ulaska u mjesto ciljate putokaz s desne strane na kojemu su obilježene i druge uvale i plaže. Ne može se pogriješiti ni pod točkom razno. Osim već spomenutih ribljih vrsta u proljeće se odlično love cipli i pauci (na filete srdele), a na punti do koje treba propješačiti desetak minuta ima orada, fratara, šaraga, a čak i zubataca i pagara. Sa samog se mola lovi tehnikom a volo, bilo da prakticirate tunju ili lagani špinerski štap. Naime, ispod samog mola je nekih pet metara dubine, a ona sporo pada prema izlasku iz uvale tako da najbolje rezultate postiže ješka koja polako propada kroz more i tako „doziva“ sve ribe iz okolice. Dno je pjeskovito, prošarano kojim kamenom i rijetkim busenima posidonije. Tako je sve do petnaestak metara od mola, a onima koji žele zabaciti štapove, sa postavom na dnu za oradu, preporučam dvominutni uspon po vododerini s desne strane uvale kako bi iz ptičje perspektive snimili raspored trave i pijeska. S lijeve strane uvale, prema bivšoj solionici ribe i crkvi su potopljeno sidro s lancem i nekoliko starih vrša tako da je najbolja pozicija za „čeku“ od sredine mola prema korijenu. Nažalost, u ovo doba godine tamo je obično nekoliko jahti čiji su vlasnici prokontali da u ovoj uvali nema naplate sidrenja. Iako sam iz komocije koristio crva, za lov s mola će biti dobre i srdele, dagnje (ima ih u Jezerima na molu gradske plaže) ili rakovi samci.

Ime po crkvici

Uvala se nekad zvala Murtar, sve dok u XVI. Stoljeću tamo nije izgrađena crkvica posvećena Sv. Nikoli, zaštitniku pomoraca. Nedavno je obnovljena, za razliku od prilično zapuštene zgrade u kojoj se nekad solila riba. Sjećam se posjeta toj uvali prije tridesetak godina kada je cipala bilo da se od njih nije vidjelo dno, ali miris mora nije baš mamio na kupanje. Danas je more kristalno čisto, a u jedinoj stambenoj zgradi u uvali se nalazi nekoliko apartmana. Idealno za one koje žele mir, tišinu, čisto more i razne vrste ribolova, maltene s kućnog praga.

Njih se za desetak minuta može prikupiti cijela hrpa, a da pri tome uopće ne morate smočiti glavu. Naime, ima ih po kamenju između dva molića u unutrašnjosti uvale. Pripazite na vlasulje kojih ima isto toliko. Ako ne i više. Ulovljenu je ribu najbolje držati u mreži čuvarici s druge strane mola. I zbog toga da ne plaši drugu ribu pljuskanjem, a pogotovo jer tako ostaje živa do završetka ribolova. Mojoj se supruzi nije dopalo to što sam bugve očistio žive, ali joj se sutradan ujutro jako dopao njihov okus. Jer i ta je, ponekad nepravedno prezrena riba, izuzetno ukusna ako se očisti dok još maše repićem. Za kraj treba spomenuti kako uvala obiluje hobotnicama, ali malim, pa ih treba neoštećene vraćati u more.

Punta iznenađenja

Nadolazeća jesen je idealno vrijeme za posjet punti na kojoj ćete, ukoliko se posloži pravi dan, doživjeti adrenalinske šokove zbog veličine riba koje će vam napasti ješku. Naime, tu se teren već nekoliko metara od obale ruši do nekih četrdesetak metatara dubine preko nekoliko stepenica. Lovi se na dva načina. Prvi je da preronite teren i vidite gdje se može zabaciti klasičan postav na dnu, a drugi je malo neuobičajen. Lovi se sa jednim štapom na čijem je kraju metarski predvez i desetgramsko klizno olovo. Zabacuje se na stepenicu, a kurenat će polako napraviti svoje, sve dok olovo ne naleti na neku prepreku valjajući se po dnu. Tada treba spustiti vrh štapa prema dolje i biti spreman na brzu kontru kad opali riba. A opaliti može veliki arbun, orada, šarag, fratar, ali i brancin ukoliko je komad crva dovoljno velik, a more malo mutnije. Zubaca se čeka na postavu sa živim knezom koju ćete na pravo mjesto odnijeti plivajući. U sumrak je najbolje pokupiti stvari i s punte se preseliti na mol, pogotovo u noćima s mjesečinom.