ZIMSKI RIBOLOV PARANGALIMA

13 min read

PRM / Broj 15 / Siječanj / Veljača / Ožujak / 2017.

Planovi su počeli dva tjedna unaprijed! Ide se na more! Što ponijeti ili bolje rečeno što ne?! Sigurnih 850 poziva od članova Grof ekipe, odbrojavaju se sitne ure do polaska… je li sve spremno?! Sve je počelo od ideje kako dolazak dvoje prijatelja iz Zagreba u malo misto kao što je Sv. Filip i Jakov treba proslaviti. Čeka ih jedna pozamašna ovčica i glavoč pločar također XXL dimenzije pečeni u grill tavi na maslacu, a kao predjelo sir iz mišine u kombinaciji s carpacciom od sinoć ulovljene plave ribe…

Piše: Luka Mrvičić

Punih želudaca i nafrizirani do daske kujemo teoriju zavjere uz čašicu muškata kojeg je Ratko ponio sa sobom kao dio opreme. Nakon što smo rekonstruirali plan po sto i pedeseti put, uspijevamo zajedno doći do zaključka da, s obzirom na lijepo vrijeme koje nas očekuje; bez jakog vjetra i nemilih valova, lignjolov i parangali spadaju u dobitnu kombinaciju prvog isplovljavanja. Eh sad, da se samo mene pitalo je li dobitna kombinacija? Smrzavanje prstiju od ledenog mora i urezivanje osnove parangala u već dobro razmočenu kožu ruku; zatim, sve to još popraćeno s finom boli u križima prisutnom zbog neprirodnog položaja prilikom vađenja parangala. Opet s druge strane, uzimajući u obzir Alkija „pentaša“ s izvanrednim vozačkim sposobnostima i uvijek vrijednog i spremnog Ratka bez kojeg bismo vjerojatno bili gladni i žedni, čovjek ovakvoj posadi ne može reći ne.

Sada kad je definirano što ćemo, kreću kombiniranja leda za jaceru, ješke za parangale, goriva za brod i nas te neke spize, pa zatim kompletiranje pribora kao točke na i.
Zimski ribolov parangalima smatram vrlo zanimljivim zbog šarolikosti ulova kojeg ostvarujem na relativno „pristojnim“ dubinama. Pod pristojnim smatram dubinu od 28 pa do cca 40-tak metara dubine. Nastojim parangale bacati, naravno, ukoliko mi teren dozvoljava u tom pojasu iz razloga što je to pojas stalne temperature mora. Ako se provozate poštama primijetit ćete da se na tim dubinama nalazi najviše oznaka ribe.
Kvarat miseca je. Kurenta ipak ima, no vrlo je slab, što će olakšati polaganje parangala. Vedro vrijeme za koje je do sada bila zaslužna bura počelo se mijenjati u laganu naoblaku koja je za sobom dovukla karakterističnu vlagu za vrijeme južine. Iako je vrijeme zime, opet je toplo. Protiv ovoga stvarno nemam što reći, jer da smo naručivali ovakvo što ne bismo pogodili tako dobro. Ako ništa drugo bit će liganja i plave ribe.

Parangale koje smo odlučili koristiti razlikuju se od klasičnih najlonskih. Teren koji nastojim pokriti na fishfinderu nalikuje na groblje. Pošta je prepuna ogromnog kamenja i stijenja s velikim procjepima u samom dnu. Riječ je o braku koji se izdiže do nekih 22 m dubine, a u najdubljim dijelovima okružuje ga pijesak u kombinaciji s muljem i pokojom većom stijenom. Dalje se nastavlja lagano spuštati do šezdesetak metara gdje je dno uglavnom čisto i ravno bez naglih prijelaza. Na takve pošte ne predlažem koristiti duge parangale iz razloga što je prilikom bacanja vrlo važno pogoditi točno rutu koju ste si zacrtali, a to je najčešće rub samog braka, tj. skala. S dugim parangalima to je gotovo nemoguće iz razloga što prilikom potapanja kurenat, ovisno o pozicioniranju barke spram braka, uvijek izbaci parangal iz zamišljene osi, što u konačnici rezultira time da se parangal nalazi ili preplitko ili preduboko. Kako bismo to spriječili potrebno je raditi kraće parangale po 15-tak udica, a ako ih ipak želite spojiti u jedan (jer vam lokacija i veličina braka tako diktira) obavezno je stavljanje olovnog utega na sam spoj dva parangala. Na taj način ćete ubrzati propadanje osnove i minimalizirati neželjeno izbacivanje parangala sa zamišljene putanje. To je vrlo važno pamtiti jer u jednom trenutku možete biti na vrhu braka, a u drugom na dubini.

Još jedna važna stavka koju treba napomenuti je smjer kurenta na pošti. S obzirom na smjer kurenta parangale bacamo uvijek niz kurenat kako bismo spriječili zaplitanje predveza oko osnove parangala i na taj način si smanjili vjerojatnost ulova.

Prije nego što krenete potapati parangale potrebno ih je smočiti kako bi polaganje bilo što bezbolnije. Skorena i suha špaga se često tijekom bacanja zamrsi. Također je važno uzeti u obzir dubinu na koju se baca te unaprijed pripremiti kavicale (plutnja na koju je namotana špaga na čijem se kraju nalazi olovo koje potapa parangal). Pripremate ih na način da otprilike odmjerite i odmotate nešto više špage od dubine na koju ćete potapati parangal te na samu plutnju vežete lažni čvor kako se špaga ne bi dalje odmatala. Ovo je važna stavka jer ako to ne napravite, parangal zajedno s udicama prilikom spuštanja olova na dno često završi omotan oko špage od kavicala. Kada ste olovo (500 g – 600 g) spustili u more potrebno je dodati gasa da što prije odmaknete parangal od te špage.
Kako sam prethodno naveo, ne koristim najlonske parangale zbog surovosti terena gdje bi takvi parangali ostali vječno položeni. Iz tog razloga koristim parangale koji za osnovu imaju špagu. Deblji promjer špage (za razliku od najlona) prilikom podizanja s većih dubina ne nanosi toliko štete rukama koje je svejedno potrebno zaštititi izolir trakom. Rukavice po meni ne dolaze u obzir iz razloga što umanjuju osjećaj koji je itekako bitan prilikom opažanja ulova i kontrole borbe.

Osim promjera špage, osnova parangala koju koristim je od 3 do 4 mm, važno je da je tonuća i da boja odgovara dnu, ako nije moguće nabaviti tamno crvenu. Već je svima poznato da ta boja spada u spektar koji se na toj dubini gubi. Ako ne znate na koju boju mislim, to je boja ribolovnih mreža, tamno crveno-smeđe.

Kratki parangali koje osobno koristim dugački su 160 m. Razmak između svakog pojedinog predveza iznosi 8 m, predvezi su dugi 1.40 m, a dio od zadnje udice pa sve do olova na kavicalu iznosi 20 m. Budući da se očekuje šarolik ulov riba s različitim jačinama čeljusti i oboružanih s mnogo zuba u mnogo redova, debljina predveza nikako ne smije biti tanja od 0.50 mm. Udice su također većih dimenzija (2/0 i 3/0), za razliku od klasičnih parangalki koje koristim. Firma Mustad se već godinama pokazuje kao broj jedan u izradi udica koje za razliku od svih ostalih ipak traju i odlično drže ribu. Još jedan razlog korištenja većih udica je veličina ješke koje stavljam na parangal za određene ciljane vrste riba. Poželjno je koristiti što širu i dublju kacu (kanta), jer, za razliku od najlonskih parangala koji su mnogo manjeg promjera te nemaju svojstvo upijanja mora, končani parangali svojim obujmom zauzimaju mnogo prostora. Vjerujem da ne želimo imati dijelove parangala svuda po brodu i samo ne u kaci. Ne smijemo zaboraviti ni važnost rupa na dnu kace končanih parangala. Naime, to more koje špaga upije u sebe s vremenom iscuri na dno kace. Tamo utaboreno i pokriveno ogromnim klupkom špage, polako ali sigurno unosi vrlo neugodan miris i vlagu u kabinu vašeg broda, naravno, ako kabina postoji.

Ješka, iće, mamac, meka…

Sada kada su neke krucijalne stvari pojašnjene, valjalo bi reći par riječi o ješki koju smo odabrali za ovu ekspediciju. U zadnji čas smo uspjeli jutro prije samog polaska dogovoriti kašetu friške srdele da nas čeka na pumpi u Biogradu. Realno se nikome od nas nije dalo ići po to sam, tako da je pala i jutarnja kavica u Biogradu i ćakula u vezi pošte koju namjeravamo obići. Čak smo uspjeli i baciti varalicu i zabaviti se s brancinima i malim licama u obližnjem portu te tako upisali par ribica prije početka ekspedicije. Sve je to bilo pomno isplanirano kako bi isplovljavanje bilo što brže i sa što manje nepotrebne opreme koja se jedva uspijeva izbjeći. Utrpavši stvari u rekordnoj brzini u brod krećemo sa isplovljavanjem oko 11 sati prijepodne. Kavica i čaj koje je Rale pripremio prije puta spremno čekaju u termosicama, ješka se po potrebi siječe i kreće lagano ješkanje parangala. Dogovor je da krećemo s muzgavcima preko dana, a predvečer se nadivaju srdele. O kvaliteti ovih dvaju ješki nema potrebe govoriti. Mušun trpi dulje vrijeme u moru (2,5 h idealno) iz razloga iznimne žilavosti. Zbog tog razloga on kreće prvi kako bismo u međuvremenu uspjeli naditi srdelu koja u ring ulazi odmah nakon što se dignu prvi parangali van. Zimi je dana vrlo malo, stoga pomno planiranje vremena spada u grupu najvažnijih stvari. Srdelu nikad ne držim dulje od 1,5 h u moru. Vrlo je mekana, čak i friška, tako da njezin vijek trajanja na dnu brzo istekne. Još jedan razlog kratkog držanja parangala u moru nije ništa drugo negoli strah od bijega ulova opako naoružanog oštrim zubima i jakim čeljustima. Unatoč toj činjenici ne koristim predebele predveze kako ne bi isključio ostale vrste također željne friške srdele i sočnog muzgavca.

Što i kako s ješkom?

Priprema muzgavca počinje s guljenjem kože te nakon toga slijedi rezanje na sitnije komade ješke. Veličina ješke ovisi o vašoj velikodušnosti. Pošto je vrijeme blagdana i Nove godine, mi smo bili stvarno velikodušni i ješkali pozamašne komade. Samo veće srdele su rezane na pola. Prilikom ješkanja muzgavaca najvažnije je da vrh udice ostane vidljiv, a što se samog dizajna tiče to ostavljam svakoj osobi da sama pusti mašti na volju. Svatko ima svoje viđenje idealno montirane ješke. Ono što je bitno je spoznaja da svaka ta udica može uloviti kapitalnog sparida, pravi komad landrovine, ugora, kovača, škarpine, tabinje i ostalih riba koje možemo pronaći na braku. Kod ješkanja srdela prva i najvažnija stvar je da su srdele friške, a druga da udicu uvijek kvačim tako da kost bude u sredini luka same udice. Uloga kosti je da drži ješku/meso prilikom potezanja slobodnih krajeva.

Alki na visini zadatka, na svom radnom mjestu (penta), dovodi nas do pošte za jedan sat i 45 minuta, koliko je trajao put. Naješkali smo parangale i popili obje termosice. Potrebna je refila! Ratko ulazi u kabinu i kreće spremati klopu kako bi se nakon potapanja moglo nešto prigrist i popit. Čovjek stvarno izgubi energije u svom ovom kaosu od priprema. A nas dva moreplovca u polu gasu prolazimo poštu kako bismo preciznije odredili rutu, snimili položaj ribe i na temelju toga lakše položili parangale. Zmorašnji lagani kurenat idealno nam je odgovarao prilikom polaganja iz razloga što brak ima izduljeni ovalni oblik sa čijeg smo sjevernog vrha i zapadne strane položili prvi te drugi dalje u nizu. Zamislite si malo veće jaje koje držite s oba kažiprsta i palca tako da se jagodice istih lagano dodiruju. E upravo tako su i naši parangali bili položeni. Nastojali smo se držati skale na nekih 32 metra dubine sa kojim manjim otklonom prema središnjem plićem dijelu braka.

Orade brakuše

Podizanje prvog parangala na kojem osim dva pregrizena predveza i odista sitnog arbuna nije ostavilo neki dojam, no to nas nije obeshrabrilo. Već na drugoj udici osjećam jake i tupe udarce glavom. Ozbiljnim pogledom dajem do znanja ekipi da se pripreme. Ratko iz kabine čupa voligu (podmetač) dok Aliki izgara za pentom. Svakim sljedećim izvučenim metrom napetost raste. Govorim pentašu da nas zavede malo dalje od parangala kako riba ne bi na raspolaganju imala mogućnost zaletavanja u brod te se na taj način oslobodila udice. Prilikom slaganja osnove u kacu udice ne kvačim na gumu, za to predviđenu, kako se riba prilikom naglog bijega ne bi iščupala s parangala. Veliki srebrni bljesak odaje kraljicu. Orada! I to kakva! Ratko odrađuje besprijekorno sačenje i prekrasna riba završava u brodu. Odsijecam predvez i nastavljamo dalje. Alki pomalo kasni u reakcijama zadivljen prizorom. U sebi pomalo nezahvalno govorim: – „Ma nije ona sama tu, bit će njih još!“ I………. bilo je. Dva para prekrasnih velikih zimskih orada nalazilo se u brodu, jedna ljepša od druge. Nekoliko pozamašnih paukova i malih ugora koji su vraćeni natrag moru zabavljalo nas je na ostalim udicama parangala.

Boduli

Uzimamo si kratko vremena diviti se ljepoti i veličini prekrasnih ženki na putu do otoka i drugih pošti. Još nije vrijeme za odmor i potrebno je jednako kvalitetno proći poziciju i snimiti situaciju kao što je bio slučaj s brakom. Još uvijek je trajao zmorašnji kurenat što nam je, za divno čudo, opet odgovaralo pošto smo odlučili parangale opet bacati sa zapadne strane, a dolazili smo sa južne špice. Vrlo brzo smo se dogovorili gdje i kako potapamo igrače druge runde. Kod otoka spajanje dva parangala ima smisla ukoliko se potapaju u velikim uvalama (koje ih ujedno i štite) kao što je bio kod nas slučaj s prvom poštom. Na spoj dva parangala zakvačio sam 200 gramsko šaransko olovo za svaki slučaj. Ipak želimo preciznost. Ovdje kurenat paralelno prati obalu otoka izuzev punti od uvala na kojima se vrtložno razbija u desnu stranu (gledajući otok od smjera sjevera) sa kružnom tendencijom vraćanju u početni smjer strujanja.
Ostala dva kraća polažemo u dvije manje uvale te smo na taj način pokrili skoro cijelu zapadnu stranu otoka. Prilikom vožnje zapazili smo dosta aktivnosti na plićem terenu od braka tako da smo odlučili bacati parangale na nekih 28 do 30 metara dubine. Već po završetku potapanja zadnjeg parangala uz brzinski čaj Alki nas vozi na početak prvog. U dobrom društvu vrijeme brzo prolazi. Sat i po vremena i krećemo u izvlačenje već dobro obučeni sa spremnim naglavnim lampama svjesni kako će nas uhvatiti noć pri dizanju zadnjih parangala. A još ako bude ribe… uf!

Kurenti, kvarti…

Parangale smo imali mogućnost dizati kako smo ih i polagali (od sjevera prema jugu) jer je trajanje zmorašnjeg kurenta još uvijek bilo aktualno. Ovo je normalna pojava za kvarat miseca unatoč činjenici da je prošlo sat i po vremena od početka potapanja prvog parangala ove pošte. Naime, dan – dva prije kvarta, kurenat u odnosu na prethodni dan kasni više i ta se razlika svakog sljedećeg dana povećava tako da na kvarat bude veća od šest sati, a ponekad se dogodi da se cijeli jedan kurenat “preskoči”. To bi u prijevodu značilo, u trenutku kada bi trebao početi npr. južni kurenat, promjena se uopće ne dogodi nego ostane i dalje zmorašnji kurenat u vremenu kad bi trebao biti južni, pa se dalje nastavlja s vremenom kad bi i inače trebao biti zmorašnji, tako da ukupno trajanje južnog kurenta bude i po 18 sati. Naravno da je kurenat tijekom tih 18 sati slab jer bi u protivnom rezultiralo nastajanjem ogromne plime. Iza kvarta kašnjenje kurenta se smanjuje da bi nakon dva do tri dana stanje došlo u normalu, tako da svakog sljedećeg dana početak npr. popodnevnog južnog kurenta kasni 30 do 40 minuta u odnosu na prethodni dan.

Na otprilike tri udice prije spoja dva parangala osjećam ribu koja mi pomalo neobjašnjivim trzajima budi znatiželju. Dečki su na startnim pozicijama i prije nego što se Ratko sjetio spustiti voligu u more u brodu se našla prekrasna mačka. Nešto novo odvlačilo je pogled momcima dok sam ja za to vrijeme ovoj mačkici pridružio i mačora. E tu je nastalo opće narodno veselje! Kako je vrijeme odmicalo, hladnoća i mrak usporili su podizanje parangala što je rezultiralo ugorima na skoro svakoj udici (izuzev ogromnog pauka koji je malo razbio monotoniju).
Šećer na kraju bila je prekrasna tabinja na predzadnjoj udici zadnjeg parangala. Sretni i zadovoljni obilnim i uistinu šarolikim ulovom sidrimo se nakratko u uvalu gdje nakon okrijepe od dobre spize i onog muškata s početka priče krećemo put kući. Zaključili smo kako će lignje ipak malo pričekati do sljedeće ekspedicije ove strašno vrijedne i vesele posade.

Šalu na stranu, svi oni koji su polagali parangale, pogotovo u ovo doba godine, znaju kako je ovo zaista ozbiljna igra vremena, pravilnog i dobro planiranog pozicioniranja i poželjnog kvalitetnog timskog rada bez kojeg ovakav intenzitet ribolova iz gušta prelazi u napor. Mogu sa sigurnošću reći kako smo stvarno svi bili i jesmo zahvalni moru na prekrasnoj avanturi i osebujnom ulovu.

I zato ti more hvala!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana