Zubaci na vertical jigging
7 min readPR / Broj 48 / Ožujak / 2012.
Kad povučemo jig s dna, odjednom se u ribi budi instinkt baziran na strahu da će izgubiti mogućnost za lakim zalogajem ali isto tako i da neće uništiti uljeza ili je to jednostavan instinktivan refleks sličan onom kod mačke koja kad vidi nešto u pokretu ne može odoljeti da to zgrabi
Piše: Dr. Antonio Varcasia
S talijanskog preveo: Marin Hlobik
Zubatac je po definiciji pravi predator koji se drži morskog dna i veoma je tražen od svih sportskih ribolovaca. Navika da lovi na rubovima brakova nam pomaže da pomoću ehosondera otkrijemo jata zubaca te kad smo jednom otkrili zonu njegovog lova, neće ga biti teško pronaći na istim mjestima godinu za godinom. Zubatac preferira loviti svoju lovinu na ”čeku”, to jest, skriva se među kamenjem ili algama i kada uoči plijen napada brzo i eksplozivno, računajući na svoju startnu brzinu i faktor iznenađenja. Može dostići maksimalnu težinu od 15 kilograma pa čak i više, no to su kapitalne ribe, dok se srednja lovna težina kreće od 3 do 7 kilograma. Najčešće obitava na kamenitom dnu gdje ima i podvodnog raslinja (alge) i gdje je more iznimne čistoće. Veoma je agresivan no karakterom je ujedno veoma plah, jako znatiželjan i hirovit te se često ponaša van svih pravila. Voli mirna područja i osjetljiv je na ljetne aktivnosti kada na moru ima puno glisera i brodova. Zubatac živi u kontaktu s dnom no nerijetko se diže od dna da bi lovio u pola vode. Ne smetaju mu promjene u temperaturi vode, no veoma je osjetljiv na određena doba dana i lunarnu fazu (mjesečeve mijene). Možemo ga naći na jako udaljenim brakovima, oko stijena razbacanih na pješčanom dnu, uzduž kamene obale gdje se dno vertikalno obrušava u dubinu i na takvom terenu zubatac lovi usko vezan uz dno. Početkom perioda mriještenja u proljeće (od ožujka do svibnja) dolazi u pliće vode pa čak (ukoliko ga se ne uznemirava) i na 10-12 metara dubine. Iako je zubatac dnevni lovac, za vrijeme mrijesta najčešće lovi noću, zašto je to tako još nije otkriveno. Za vrijeme mrijesta do izražaja dolazi njegova teritorijalnost te brani svoje ljubavno gnijezdo napadajući sve uljeze. Upravo taj agresivan karakter čini ga jednom od najčešćih lovina tehnikom vertical jigging.
Gdje i kada ?
Zubatac je od svih mogućih lovina koje na Mediteranu možemo očekivati loveći vertical jiggingom riba koju se najprije lovilo ovom tehnikom i to zbog njegove naravi (koju smo malo prije opisali) ali i zbog činjenice da je to riba koju većina sportskih ribolovaca traži i pokušava uloviti loveći iz plovila. Njegova agresivnost i nagon da napadne varalicu brzo ga je svrstala u klasične lovine koje nikako ne možemo nazvati sporadičnim ulovima. Čak i u periodu mrijesta (kad je posebno ranjiv i jako teritorijalan te napada sve što se kreće) varalice imaju prednost nad prirodnim mamcima. Uz ovakvu lovnost, znajući da zubatac jako pati kod promjena tlaka, prilikom borbe, to jest, odižući ga od dna gdje se najčešće nalazi, neki su ribolovci nepravedno okrivili ovu tehniku za prekomjeran ulov no i ova, kao i sve ostale tehnike, služi samo za ribolov.
Ako zubatac napadne plijen i promašite ga, najbolje je odmah spustiti jig na dno i ponoviti jiganje. Vjerojatno će ponovo napasti. Zatezanje mora biti snažno kako biste probili tvrdu čeljust.
Odgovornost za ribolov i ulov u vrijeme mrijesta jedan odgovorni sportski ribolovac mora posjedovati. Korak naprijed za ribolovca koji prakticira tehniku vertical jigginga je da prestane loviti u periodu kad je riba najaktivnija (zbog već navedenih razloga) i lovi tijekom cijele godine pa čak i kad je aktivnost ribe najmanja. Ova je teorija razvijena od ribolovca Massima Sanne koji se posvetio konstantnom praćenju ulova i njihovom omjeru loveći na vertical jigging ili na panulu sa živim mamcem. Prateći zone udara ovaj inženjer iz Carbonie zaključio je da loveći sa živim mamcem stimuliramo na napad samo zubace koji su u lovu dok na vertical jigging na napad navedemo i letargične ribe koje nisu u lovu i isto tako napadaju naš jig čak i van područja na kojem obično love. Ovo nam istraživanje dokazuje da zubatac ne napada jig samo zbog prehrane već i iz nekih drugih razloga. Između ostalog, uspoređujući rezultate ovih dviju tehnika primijetio sam da su na istim pozicijama ulovljene ribe na vertical jigging puno veće, kao da su najveći primjerci iz jata opčinjeni jigom i agresivno ga napadaju bez pretjeranog opreza što u slučaju panule sa živim mamcem nije tako jer živi mamac najprije napadaju manje ribe koje nemaju toliko iskustva i opreza kao veće i starije ribe. Na nekim mjestima možemo pronaći zubace preko cijele godine. Makar su takva mjesta dosta rijetka, radi se o mjestima koja imaju razne dubine, naravno, radi se o velikim brakovima gdje imamo stepenaste ponore od 20 do 80 metara dubine. No brakovi se ne smiju previše naglo obrušavati u dubinu i odlično je ako u podnožju braka na mulju postoji kakvo izolirano stijenje u blizini. U protivnom se zubaci premještaju s mjesta na mjesto, ovisno o dubini, godišnjem dobu i drugim uvjetima. Nije uvijek lako prepoznati zubace na ehosonderu, pogotovo ako se nalaze priljubljeni uz stijenje i povratni signal sonde ih prepoznaje samo kao kamen. U tom slučaju poslije nekoliko spuštanja jiga jednostavnije ih je uočiti na sonderu kada su jednom već stimulirani i „dignuti“ od dna.
Sonar je jedno od osnovnih pomagala kod vertical jigginga. Bez njega je gotovo nemoguće pronaći podmorske grebene i nagle promjene dubine uz koje zubaci love.
Interesantne situacije koje potvrđuju složenu i nepredvidivu ćud kod sparida su situacije gdje zahvaljujući ehosonderu vidimo ribe daleko iznad dna gdje obično obožavaju obitavati. U tom slučaju se radi o jako agresivnim zubacima gdje markature na ehosonderu imaju izdužen oblik s inklinacijom što znači da se ribe vertikalno kreću. Dubine na kojima lovimo zubaca kreću se od 20 do 100 metara iako su prijavljeni ulovi i na 150 metara dubine, često uz ulove mačeva srebrnjaka.
Tehnika
Što se tiče opreme za vertical jigging na Mediteranu, najčešće odabiremo pribor koji odgovara jačinom za lov naše najjače i najveće lovine, gofa. Danas nam tržište nudi štapove za sve ukuse (no za zubaca nam je dovoljan štap jačine 30 libri) i role specijalno izrađene za ovu tehniku, radilo se o stacionarnim rolama ili multiplikatorima. Role naravno moraju biti robusne s pouzdanom i jakom kočnicom dok je preporučen prijenos role za ovu tehniku od 4.3 do 5.1. Moj savjet je da kupujete rolu od već provjerenih i pouzdanih proizvođača. Poznato je da nam je zubatac u ovim godinama pokazao da mu je ponašanje mnogo kompleksnije nego što se ranije mislilo i mogu vam reći da je tempo i tehnika koja daje najbolje rezultate srednje brz short jerk, da budem precizniji, dva trzaja u sekundi. Jig moramo privlačiti istim tempom bez velikih varijacija u trzanju i brzini privlačenja. Ovo se odnosi na ”normalne” situacije kada riba nije niti apatična niti pretjerano agresivna, naravno, kada riba ne reagira moramo eksperimentirati s brzinom i načinom jiganja ne bismo li potaknuli njen instinktivan nagon na napad.
Za zubaca je ključan prvi trenutak, kako znamo reći, kad jig odskoči, tj. u trenutku kada je jig stigao do dna i mi krenemo s povlačenjem. Upravo u tom trenutku zubatac munjevito napadne. Mehanizam napada, što nam je potvrdilo i praćenje ehosondera, izgleda ovako: riba vidi jig kako brzo dolazi odozgo, iz znatiželje mu lagano prilazi da ga pogleda, zatim ga prati do dna i sve više želi zagristi uljeza, misteriozan objekt, ranjenu ribu kojoj treba zadati udarac. Kada povučemo jig s dna, odjednom se u ribi budi instinkt baziran na strahu da će izgubiti mogućnost za lakim zalogajem ali isto tako i da neće uništiti uljeza ili je to jednostavan instinktivni refleks sličan onome kod mačke koja kad vidi nešto u pokretu ne može odoljeti da to zgrabi. Naravno da je teško potpuno ući u mehanizam napada kod predatora, no ”plesanje” i ostala kretanja predatora oko metalnih jigova koja sam uočavao na ehosonderu smatram da barem jednim dijelom potvrđuju moju teoriju. S vremenom i stečenim iskustvom porast će naše znanje i mogućnosti vođenja jiga te će tako porasti i ulovi čak i daleko od dna, znači, ulovi riba koje su više opreznije i vladaju situacijom, a to su ulovi koji daju najviše zadovoljstva, koji se najčešće događaju 10 do 15 metara iznad dna. Što se tiče jigova, u početku se zubatac smatrao tipičnom lovinom za kratke jigove i u toj kategoriji ima mnogo jigova koji su stvorili povijest ove tehnike. No iskustvo nam je pokazalo da ovaj sparid dobro reagira i na dugačke jigove svih boja i veličina, jedino što je bez sumnje bitno jest način povlačenja i ritam te kretnja našeg jiga. Kada imamo udarac, a ne kontriramo ribu, to jest, riba ne ostaje zakvačena, uvijek je najbolje odmah spustiti jig do dna i ponoviti privlačenje, jer zubatac (za razliku od drugih riba) najčešće ponovo napadne jig. Kada se riba zakvači najbolje je udariti jaku kontru, jer zubatac ima veoma tvrdu čeljust i udica teško penetrira, uostalom, potrebno je ne dozvoliti ribi da se negdje zavuče, pogotovo ako lovimo na nekim teškim terenima kao što su recimo vulkanska dna. Borba sa zubacem je odlična, pogotovo ako je zakvačen daleko od dna, on pokazuje enormnu snagu što potvrđuje njegovu titulu cara među ribama.
