Zubatac – ljetne navike i prezentacije

8 min read

PR / Broj 41 / Kolovoz / 2011.

Ulovio sam predivnog zubaca na nesvakidašnjem mjestu koje ni po čemu nije pozicija na kojoj bi se oni „trebali nalaziti“. Iskače iz svake sheme kada je car u pitanju. Mnogi će reći da je to jednostavno ”lucky punch” i donekle se s tim mogu složiti, no „čudna“ mjesta na kojima nalazimo zubaca imaju svoje zašto, stoga ću u nastavku teksta to malo pojasniti…

Piše: Marin Hlobik

Sam naslov vam govori o čemu je riječ u ovom tekstu, no to nije tema o kojoj sam prvotno htio govoriti u ovom broju Praktičnog Ribolova. No kako je ribolov vrlo nepredvidljiv, u zadnji tren sam vam odlučio servirati ovaj tekst u kojem ćemo se malo pozabaviti problematikom ljetne panule sa živim mamcem. Naravno, naša željena lovina je, a što drugo nego car od riba, zubatac, gotovo mistična ali prelijepa i dostojanstvena riba koja golica maštu svim ribolovcima zaljubljenicima u panulu ali i u druge tehnike ribolova. No da krenem otpočetka i pojasnim te prepričam događaj zbog kojeg sam u zadnji čas krenuo pisati ovaj tekst. Dogovorio sam se s dobrim prijateljem i kolegom u ribolovu da pokušamo uloviti koju strijelku koja je prvotno bila tema teksta za ovaj broj, no ono što je tada uslijedilo pamtit ću do kraja svog života. Kako je ciljana lovina bila strijelka, koristio sam lakši spin pribor, točnije 60-gramski štap i rolu s namotanim najlonom debljine 0.35 mm. Možda je ovaj pribor i predimenzioniran za strijelke čija je prosječna lovna težina 1,5 do 2,5 kilograma, no takav pribor koristim zbog mogućih ulova lice koja je u prosjeku mnogo teža. Za mamac sam koristio živu iglicu do koje je sad veoma jednostavno doći, a strijelke i ostali predatori ih naprosto obožavaju. Pozicija na kojoj smo namamčili naše iglice i krenuli s povlačenjem panule mi je itekako poznata i na toj sam poziciji već ulovio lijepe strijelke. Radi se o nešto isturenijem rtu sa blago položenim dnom miješanog tipa, ima nešto kamena, pijeska i algi. Ono što čini ovu poziciju veoma dobrom je jačina struje i nekoliko izvora slatke ali veoma hladne vode, što bi značilo da je more bogato kisikom i nešto hladnije, što mnogo znači svim ribama na ovoj pasjoj vrućini. Tu se u prvu ruku skupljaju gavuni, bukvice, salpice, šaruni, ušate i iglice, što je predatorima itekako zanimljivo i tu im je pravi hot spot, kao i nama ha-ha.

Dubina na toj poziciji je oko deset metara no sonar nam je pokazivao lijepe mrlje (čitaj ribe) na pola vode te smo upravo u tom pojasu potopili naše mamce pomoću olova s kopčom (sgancio rapido). Nije trebalo dugo da moja iglica izazove gladnog lovca i to mi je pokazala s par jakih pumpanja na vrhu štapa. Samo nekoliko trenutaka nakon toga uslijedio je griz od kojeg me još uvijek prolaze trnci. Odmah sam znao da nije riječ o strijelki, pomislio sam da se možda radi o lici no kada sam kontrirao u sekundi sam shvatio o čemu je riječ. Radilo se naravno o zubacu i to ne malom. Koljena su mi počela klecati i forsirao sam pribor do maksimalnih granica no riba je samo nastavila svojim tempom i smjerom kao da ja ne postojim. Nevjerojatno je koliko se čovjek izgubi kada je riječ o nesvakidašnjem ulovu, kada nas preplavi adrenalin, više nisam znao niti gdje je veća dubina da tamo zavozim plovilom ni ništa drugo. Srećom, kolega je odmah shvatio na kakvoj sam muci i on je preuzeo komande. Lagano sam, centimetar po centimetar, privlačio svoju ribu koja se nije imala nikakve namjere predati, no nakon desetak minuta ipak je posustala i kada sam ju ugledao na površini pored plovila obuzela me takva sreća da sam skoro vrištao. Kolega ju je prihvatio podmetačem i predao mi ulov. Te boje zubaca na jutarnjem suncu nemoguće je izreći i objasniti , osobno se uvijek nakon ulova cara (u ovom slučaju carice, radilo se o ženki) dugo divim njegovoj ljepoti, onaj koji je to doživio zna o čemu govorim, a oni koji još nisu sjetit će se ovih riječi. Sigurno se neki sada pitaju u čemu je poanta ovog uvoda? Ulovio sam zubaca, pa što? Poanta je u tome da sam ulovio predivnog zubaca na nesvakidašnjem mjestu koje ni po čemu nije pozicija na kojoj bi se nalazili zubaci i iskače iz svake sheme kada je car u pitanju. Sada će mnogi reći da je to jednostavno ”lucky punch” i donekle se mogu složiti jer je trebalo poprilično sreće da se izvuče takva riba na slabiji pribor no ova čudna mjesta na kojima nalazimo zubaca imaju svoje zašto, stoga ću u nastavku teksta to malo pojasniti.

Pa gdje su ti zubaci?

Zubatac je riba od jata i veoma je teritorijalan, što naravno ne znači da jato uvijek obitava na jednom mjestu, štoviše, ove ribe na jednom mjestu danju odmaraju, na drugom love a na trećem mjestu noće, to jest spavaju. Najvjerojatnije zubaci ta mjesta nikad ne bi mijenjali da nije nas ljudi koji ih ometamo. Naime, ukoliko na jednom mjestu, recimo, gdje zubatac lovi, ima mnogo mreža, vrša ili parangala, on se osjeća ugroženim i udaljava se s te pozicije u potrazi za mirom. Naravno, sad kada je turistička sezona u punom jeku i mnoštvo plovila neprestano juri po moru, sve to prilično uznemirava ovu ribu, kao što bismo se i mi ljutili da nam za vrijeme ručka nešto stalno zuji oko glave. Zato moramo zubace potražiti drugdje, na plićim terenima iako mislite da ih tamo nema. Zubatac u danu može prijeći popriličan teren, naime, on je lovac iz zasjede. Ponekad čak imam osjećaj da te ribe duže traže mirno mjesto gdje će postaviti zasjedu nego što love. Zabluda nas ribolovaca je ta da zubatac ne zalazi u pliće more od 18-20 metara no garantiram da je stvarnost mnogo drugačija. Kako sam i sam shvatio te neke nove navike zubaca, znao sam ih loviti i na dubinama od 8 do 10 metara a to su mi potvrdili i mnogi podvodni ribolovci. Čak i to da zubacu trebaju ogromne stijene kao zaklon za odmor ili lov nije istina, dovoljan im je jedan kamen ili busen posidonije ili neke druge alge. Gdje god se skupljaju jata sitne ribe tu je i gladni zubatac. Naravno, najbolja su mjesta i dalje istureni rtovi i otoci te brakovi koji se sa 30-tak penju na 15-tak metara dubine. Bitno je prelaziti što više terena, a svakako nam je od pomoći i fishfinder koji će nam prikazati što se nalazi ispod broda.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Što se tiče pitanja kada krenuti u ribolov, najbolje je loviti ranije ujutro dok još nema velikih gužvi na moru. Kao i u svakom ribolovu treba pratiti kada su izmjene plime i oseke jer je u tim periodima riba jako aktivna. To ne znači da se u drugim dijelovima dana zubatac ne može uloviti. Na moru vrijedi samo upornost i to je jedina garancija za uspjeh. Što se tiče meteoroloških prilika, najboljima su se pokazali lijepi dani s malo bure ili maestrala.

Nešto o priboru, mamcima i taktici ribolova

Iako je zubatac s početka teksta uhvaćen na vrlo lagan pribor, ne bih preporučio da to pokušavate kod kuće, ha-ha. Pribor za zubonju mora biti jak da bismo ga spriječili da se negdje zavuče, prekine najlon i dokopa se slobode. Osobno koristim štap i multiplikator za trolling jačine 20 libri na koji je namotana upredenica 30 libri. Naravno, imam i 20 metara klasičnog najlona od 30 libri kao shock leader i na kraju fluorocarbonski predvez debljine 0.62 mm sa udicama. Ne bih ovdje previše imenovao tvrtke čije proizvode koristim. U prijašnjim sam tekstovima puno o tome pisao, stoga ne želim biti dosadan. Isto tako smatram da je najbolje svakom ribolovcu da koristi onaj pribor u koji vjeruje jer nismo svi isti, ono što je meni ”mrak” drugome možda ne vrijedi ni pišljiva boba. Moram priznati da već duže vrijeme moji prijatelji panulaši i ja debatiramo o tome da li je efikasnije loviti štapom ili na ruku, recimo, viškom panulom. Nekako se ispostavilo da je lov na ruku ipak efikasniji, jer je puno bolji kontakt sa dnom, mamcem i samom ribom kada je ulovljena, kažu tradicionalni panulaši koji love na ruku. Ja osobno smatram da je to istina ali ne iz ovog razloga, već je ”kvaka” u udaljenosti mamca od plovila.

Naime, kod viške panule je razmak od mamca do plovila nekih 50 do 70 metara, ovisno o struji i brzini kojom se krećemo, što je odlično jer zubacu zvuk našeg motora sigurno nije prijatan. No što je sa štapom i rolom? Poznata su tri načina potapanja mamca, a to su pomoću downriggera, to jest, olovne kugle sa štipaljkom, pomoću monela, što je u biti upredenica sa olovnom jezgrom i pomoću olova čuvara koje je nekako najpopularnije te ga i sam koristim. Kad smo oko ribolova štapom pokrenuli raspravu koja ja tehnika najefikasnija, ispostavilo se da ribolov monelom daje bolje rezultate u usporedbi sa ostalim načinima. No malo ljudi se pita zašto je to tako, pa recimo da je razlog isti kao i kod ribolova iz ruke, razdaljina između mamca i plovila. Da pojasnim, da bismo potopili mamac na dva metra dubine moramo iz role pustiti deset metara monela, što znači da ukoliko lovimo na 20 metara dubine, imamo 100 metara monela u moru plus predvez za kojeg preporučuju da bude 20-tak metara dužine. Morate priznati da je to velika razdaljina koja bi meni osobno na nekim terenima čak predstavljala problem. Još je jedna sličnost kod uporabe monela i viške panule – panula je blago položena a ne pod kutom od skoro 90 stupnjeva, kao što je recimo slučaj kod downriggera. Ljudi rade grešku kada love sa olovom čuvarom te često koriste preteška olova te im se olovo nalazi direktno ispod plovila što je stvarno loše. Problem je u tome što se tada mamac nalazi svega 20-tak metara iza plovila i zubatac koji nije baš ekstra nabrijan neće se dati prevariti. Znači, moramo imati nekoliko različitih težina olova i ovisno o brzini vožnje, dubini i jačini struje reguliramo tu težinu. Idealno je da nam se olovo nalazi na nekih 50-tak metara od plovila, što bi u stvari značilo da nam olovo ne služi samo za potapanje panule već i za prezentaciju cijelog sistema.

O mamcima ne bih previše, već i ptice na grani znaju da su lignja i iglica broj jedan, možda veću prednost ima lignja, ali u ovo doba godine su u potpunosti jednake. Čak ljeti iglica ima prednost radi svoje dostupnosti i lakoće održavanja na životu, što kod lignje nije slučaj. Isto tako, iglicu možemo nešto brže vući, čak do 2 nmh, što znači prelaženje više terena. U nedostatku iglice ili lignje odlična su alternativa šarun, ušata, knez i još neke ribe, no o tome više nekom drugom prilikom.

To je to! Na vama je da potražite cara ili caricu, imajte na umu da na moru nema pravila i dok god je panula u moru i vi vjerujete u to što radite, garantiram vam da ulov neće izostati. A kada prevarite njegovo visočanstvo, poklonite mu se s poštovanjem jer to ova riba svakako zaslužuje.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva
Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana