BOJE I BOJANJE UMJETNIH MAMACA

21 min read

PR / Broj 43 / Listopad / 2011.

Još davne 1936. godine, tada nepoznat javnosti, Lauri Rapala u trenutku dokolice u ruke je uzeo komad drveta i nož, izdjeljao ribu i stavio udice na nju, a sve ostalo je povijest i priča o velikom poslovnom uspjehu u svijetu izrade umjetnih mamaca za ribolov… Veliki i bitan segment te proizvodnje svakako je finiširanje u smislu zaštićivanja voblera, odnosno umjetnog mamca, od zuba riba grabljivica, kao i bojanja svake varalice kako bi svojim dekorom dodatno potaknula ribu na napad.

Copyright by Nenad Barinić

U mojih preko 25 godina rada na likovnom polju kroz crtanje stripova i ilustracija i 18 godina rada tehnikom zračnog kista (airbrusha), rada na dizajnu i dekoriranju umjetnih mamaca razlog je zašto često dobivam upite kako bojati umjetne mamce. Crtanje, odnosno oslikavanje airbrush tehnikom, kada sam se istom počeo baviti u Hrvatskoj je bila dosta slabo korištena tehnika. Svoj prvi airbrush nabavio sam još 1992. godine. Bio je to BADGER „Single Action“ airbrush u kitu, namijenjen bojanju maketa, koji sam ja probao koristiti za slikanje. Uglavnom za vježbanje i savlađivanje tehnike. Kasnije sam ih nabavio još nekoliko, a trenutno imam jedan kojemu ne smeta ni bacanje u zid.

Složit ćete se sa mnom kako se sve tajne ne mogu i ne smiju otkriti, a veliku ulogu igra i sam talent i razvijanje talenta kroz aktivni rad. Međutim, većinu uputa za bojanje vaših vlastitih mamaca drage volje ću podijeliti sa vama, ostatak koji nazivam tajnom je zapravo dio podataka kojih se ne mogu sjetiti ili ih možda izvodim rutinski, ne razmišljajući da je nešto što je meni možda rutina, nekome zagonetka. Kako bi materiju što više uspio približiti potencijalnim majstorima, morao bih napisati obavezni uvod u tu materiju.

Nekada su osnovne boje varalica bile srebrna, bakarna i zlatna, u kombinacijama sa crnom ili crvenom bojom. Lovne nekada, lovne i sada. Međutim, danas ima jako puno prirodnih i futurističkih dekora u odnosu na nekad. Koliko boja varalice utječe na ribu, da li je vibracija varalice uspješnija od boje u primamljivanju ili ni boja ni vibracija neće donijeti ribu ako varalica (makar i prozirna), nije bila prezentirana ribi na pravilan način? Toliko puta je ova tema u raznim časopisima prežvakana a praksa je u svezi toga srušila teoriju i obrnuto!

Moje mišljenje i zaključak za varalice, samim tim i za njihove boje je – da će varalica veličine (veličine onih ribica kojima se u tome trenutku hrani grabežljivac kojeg lovimo), oblika (oblika one ribe koja je najzastupljenija na vodi u kojoj lovimo tj. kojima se u tome trenutku hrani grabežljivac kojeg lovimo), brzine (brzine kojom se uobičajeno kreće prirodni plijen kojim se u tome trenutku hrani grabežljivac kojeg lovimo, također zavisno od vremenskih uvjeta ili godišnjih doba), vibracije (vibracije kakvu pri normalnom kretanju ili pri bijegu širi ona riba koja je najzastupljenija na vodi u kojoj lovimo tj. kojima se u tome trenutku hrani grabežljivac kojeg lovimo), na dubini (na dubini na kojoj se riba koja je najzastupljenija na vodi u kojoj lovimo tj. kojima se u tome trenutku hrani grabežljivac kojeg lovimo kreće), realnosti izgleda (boje i šara na tijelu koje podsjećaju na izgled one ribe koja je najzastupljenija na vodi u kojoj lovimo tj. kojima se u tome trenutku hrani grabežljivac kojeg lovimo) i šoka (šoka koji će djelovati na grabežljivca jarkim ili strogo zatvorenim bojama, ukoliko se takva varalica naglo pojavi u vidnom polju grabežljivca za mutne vode ili na mjestu npr. gnijezda), mirisa (mirisa one ribe koja je najzastupljenija na vodi u kojoj lovimo tj. kojima se u tome trenutku hrani grabežljivac kojeg lovimo ili nekog drugog mirisa – npr. feromonskih svojstava) uloviti grabežljivu ribu!

Ova moja tvrdnja, ili mišljenje, temeljena je na višestrukim testiranjima raznih boja u raznim uvjetima i uspoređivanjem i još uvijek nisam načisto, niti ću biti, sam sa sobom. Tamniji dekori za sunčano vrijeme, prirodni dekori za prozirnu vodu, prirodni dekori za vedru noć, jarke boje za tamnu noć i mutne vode. Lovit će ribu oni dekori u koje vjerujemo i koje smo najpravilnije prezentirali.

Uz to se treba ravnati i zrelim razmišljanjem u ribolovu. Bez proučavanja vode na kojoj lovimo i uočavanjem pojedinih ribljih vrsta, usputnim pitanjem nekom domaćem ribolovcu, možemo saznati koja je riba većinom plijen grabežljivcima na toj vodi i koje je uobičajene veličine, na osnovu čega iz kutije trebamo izabrati varalicu. Osnovno je na vodi gdje je najviše uklije izabrati «S – Silver» dekor (srebrno sive boje s crnim leđima) uskog «Minnow» oblika dužine 7 ili 9 cm, jer su uklije obično tih dužina na većini voda. Na vodi gdje je najviše grgeča, izabrat ćemo vobler «shad» oblika, po mogućnosti debljih bokova dužine 10-ak cm, npr. u «P – Perch» dekoru. Normalno da nam ni to neće pomoći ako je voda uz samu obalu duboka 5 metara, a prvi vobler vodimo max. 1 metar pod površinom, a drugi max. 2 metra. Da bi ta boja imala učinka, morala bi biti na dubokoronećem, a ne na plitkoronećem vobleru. A i tada ne možemo znati da li našu varalicu grabežljivac vidi na toj dubini u boji grgeča. U tamnoj noći bez mjesečine nekoliko puta ulovio sam ribu na skoro potpuno crni vobler. Očigledno da je ulov omogućila pravilna prezentacija i vibracija, a ne boja. Drugom prilikom, na varalicu drečavo žute limun boje puno puta sam u istim prilikama ulovio ribu. Definitivno, boja je djelovala «okidački» na ribu.

Dokazano je u praksi, a mislim i znanstveno u što baš ne bih želio ulaziti, da više grabežljivaca raspoznaje bijelu, srebrnu, zlatnu, žutu, chartreuse, narandžastu, crvenu i zelenu ili plavu boju, kao i te kombinacije boja. Znači, nije ih malo. Na dubini od 3 metra nadalje tople boje (crvena, žuta, narandžasta…) nestaju, jer se sunčeva svijetlost preko te dubine ne može probiti i obasjati tijelo varalice svojom svjetlošću, temeljenom na spektru tih boja. Do 10-ak metara dubine najvidljivija je plava boja, a preko dubine od 10 metara vidljive su samo nijanse crne i sive boje, koje su u gornjim slojevima bile nijanse bijele, žute itd. boje. Tople boje, znači, uočljive su u površinskom sloju.

Pri spominjanju vidljivosti plave boje na dubinama treba istaknuti i da nakon prelaska dubine od 2 – 4 metra dubine, ovisno o godišnjem dobu i prozirnosti vode – bijela, zelena, žuta, crvena boja… postaju nijansa zelene pa plave boje, plavi film preko osnovnog dekora, a koja se daljnjim kretanjem u dubinu pretvara u sivocrni objekt. U toku zime, na stajaćim vodama koje se jako izbistre, tijekom dana i na 5 metara dubine ovisno o kutu loma sunčevih zraka u odnosu na varalicu, vidljiv je pogledom iz čamca osnovni dekor varalice i boja vegetacije dna. Znači, na velikim dubinama apsolutno je svejedno koja je boja varalice, jer ako na nju naiđe riba, vidi je u crnosivim kontrastima. Nebitno jel ima žuto ili crveno oko, crvene detalje oko škrga… važno da vibrira, nešto sjaji i eventualno širi neki miris.

Ali, činjenica je da boje varalica, bez obzira o kakvim se fantastičnim bojama radilo, ulovi i ribolovce – u trgovini pribora. Znači, bez raznih boja se ne može.

Varalice mogu biti kolorirane na više načina, sa blagim raspršujućim prijelazima ili sa naglim prijelazima, oštrih kontura (npr. Read Head dekor). Prve djeluju idilično i izrazito realno, pogotovo ako su dekorirane i crtežom ljuski, dok druge boje djeluju šokantno. Kod metalnih varalica osnovna boja tijela varalice može biti osnovna boja metala od kojeg je varalica načinjena (sedef – komponenta guanin, zatim bakar, mesing… koje vremenom upotrebe mijenjaju boju). Nadalje mogu biti kromirane, kromirane u kombinaciji sa osnovnom bojom metala od kojeg je varalica načinjena (vidljivo kod DAM Efzett žlica, koje na takvu kombinaciju sadrže i crveno obojani dio), kolorirane otpornom bojom, na način da je na plohe nalijepljena dekor obična ili holografska folija ili je dekor varalice otiskan tampon tiskom. Silikonski mamci koloriraju se miješanjem pigmenta boje u osnovnu smjesu za proizvodnju ili po proizvodnji štampom i zaštićivanjem tankim slojem silikona. I vobleri, bili načinjeni od drveta, plastike ili nekog drugog materijala, mogu biti kolorirani umakanjem u boju ili djelomičnim umakanjem u boju (tako da je vidljiv dio osnovne boje materijala od kojeg je izrađeno tijelo), plastificiranjem i kromiranjem površinskog sloja na koji se može na razne načine dodavati boja, tampon tiskom, umakanjem, tretiranjem ili špricanjem fluoroscentne boje…najcjenjeniji način koloriranja u varaličara ipak jeste koloriranje airbrush tehnikom. Kako bi koloriranje makar približno izveli, potrebno je znati raspoznavati načine na koji su pojedini modeli voblera bojani.

Malo ću se zadržati na nekima načinima bojanja i kod pojedinih boja i dekora.

«HOLOGRAFSKI DEKORI» su dekori koji na prvi pogled laika ni na što ne liče. Radi se o naizgled pogrešno kombiniranim bojama na uglavnom izgledom kromiranoj podlozi (točnije, nalik na kromiranu podlogu). Njihov izražaj dolazi tek pri površinama i u srednjim dubinama u bistroj vodi, kada boje pod snopom svjetlosti iz određenog ugla dobivaju drugi kolorit. Osobno nemam nekih pozitivnih rezultata s takvim dekorima, osim u varaličarenju bassa i štuke, što ne mora značiti da se holo-dekori neće dobro pokazati na nekim drugim vodama nekim drugim ribolovcima. Razlog je u tome što ih ja ne zabacujem jer ne volim takav dekor, a lovnost nečega počiva u određenoj minutaži na vodi.

Dekoriranje «TAMPON TISKOM» je puno jednostavnija tehnika. Izvodi se posebnim načinom tiskanja na prethodno zaštićena i pripremljena tijela varalica, dekor na bolji pogled izgleda kao opnica. Koristi se u masovnoj proizvodnji. Realistični uzorci dekora lijepo izgledaju, ali su puno, puno neotpornija na riblje zube u odnosu na varalice dekorirane drugim načinima. Već nakon nekoliko ulovljenih riba, postoji mogućnost da od početnih oštećenja nastaju ružna oštećenja na varalicama u vidu otpadanja pojedinih fragmenata obojane površine. Varalice dekorirane na ovaj način su puno jeftinije za izradu, ali nemaju draž kao varalice dekorirane «Airbrush» tehnikom.

UMAKANJE U BOJU – Kao što sam spomenuo, u upotrebi su i koloriranja sa «šok efektom» koja su u proizvodnji u odnosu na «Airbrush» tehniku jednostavna, a radi se o najobičnijem umakanju u obično dvije boje sa vrlo oštro razgraničenim prijelazima. Prvi sloj boje je obično osnovni sloj boje nanesen preko zaštićenog i pripremljenog tijela varalice, a drugi je završni sloj boje (uz dodavanje «ribljeg oka»). Jedan od očitih primjera je svakako «Red Head» dekor, koji svojim odnosom upadljivo bijele i upadljivo crvene boje djeluje izazivajuće u morskom i slatkovodnom okružju. Čisti odnos dvije totalno različito obojane površine dobiven je umakanjem varalice (obično voblera) prvo u bijelu boju, a zatim pod kutom u crvenu boju. Taj dekor iznimno je lovan u prijelaznim periodima godine: zima-proljeće, jesen-zima… Originalni dekor izvodi se prvo bojanjem u bijelu prekrivnu boju preko koje se nanosi sedef baza, nakon čega se uranja u crvenu boju.

FOSFOROSCENTNI (FLUO SVIJETLEĆI) DEKORI – Jedan od posebnih načina dekoriranja umjetnih mamaca je premazivanje raznim vrstama fosfornih boja, koje nakon izvrgavanja izvoru topline, odnosno jake svjetlosti, određeno vrijeme reagiraju na način da «svijetle» u mraku. Koriste se kao komponenta smjese za izradu silikonskih varalica i kao završni premaz na voblerima (uglavnom bez sjaja). Kao zamjena za fosforni premaz se na voblere umjesto očiju mogu zalijepiti svijetleće perle za dubinski morski ribolov a u silikonske varalice umetnuti štapić sa kemijskim svijetlom (tzv. starleta), kao i spomenute perle. Vobleri, žlice ili silikonske varalice s ovakvim premazom naizgled su bijele boje, dok se nakon izlaganja svijetlosti boja mijenja u blijedozelenu boju. Takva blijeda svijetlost donosi rezultat u mutnoj vodi i u tamnim noćima i po tmurnom danu. Do sada sam isprobao manju gomilu vrsta ovih boja i došao do zaključka da imam promašenu investiciju. Ove boje su preguste za airbrush i ne mogu se razrjeđivati, stoga se ne mogu ni špricati airbrushom. Nanositi se mogu jedino malim gumenim ili spužvenim valjcima ili „tapkanjem“ četkicom.

Bojanje umjetnih mamaca na koje se želim osvrnuti je bojanje zračnim kistom, poznatije pod izvornim nazivom umjetničke tehnike – airbrush. Što je zapravo airbrush?

Airbrush (zračni kist) je vrlo precizan alat koji datira s početka 18. stoljeća, svojim izgledom podsjeća na olovku, a u osnovi je šprica sa regulatorima prohodnosti zraka i boje te posudom za boju. Posude sa bojom nisu na svakom airbrushu na istom mjestu. Ako je posuda sa bojom gore i fiksna je uz tijelo šprice, to je “internal mix gravity feed airbrush tip“, meni ujedno i najdraži. Ako posuda sa bojom dolazi sa strane i s cijevi se odozdol spaja sa špricom, zapravo je pomična i predstavlja „external mix syphon (bottom) airbrush tip“. Posuda sa bojom u ovom slučaju je također metalna, ali može biti i staklena, većeg kapaciteta od metalne. U tome slučaju, postoji više staklenih bočica sa bojom koje se odvrću i navrću na nosač. Uglavnom se više koriste za rad na tekstilu. Ukoliko metalna posuda ulazi bočno u tijelo airbrush šprice, radi se o „external mix syphon (side) airbrush tip“-u. Vaša je mogućnost individualnog izbora….

Prvi airbrush na ovoj slici je „external mix syphon (bottom) airbrush tip“, jer mu posuda sa bojom dolazi sa strane i s cijevi se odozdol spaja sa špricom. Ostala tri airbrusha su “internal mix gravity feed airbrush tip“, gdje je posuda s gornje strane. Na slici 16 je prikazano više modela airbrusheva, te skrećem pozornost na tri šprice sa desne strane fotografije, odnosno na prvu odozgora i na prvu odozdol. Iako na prvi pogled ove šprice izgledaju kao šprice za lakiranje tzv. Spray-gun, one to nisu, već se radi o airbrushevima sa diznom 0,5 mm, koji se koriste za brže bojanje većih površina. Inače su namijenjeni oslikavanju a ne lakiranju, jer se ne mogu u potpunosti rastaviti i očistiti, o čemu će kasnije biti više detalja.

Airbrush omogućava precizno nanošenje raspršene (atomizirane) boje u vrlo tankom i jednolikom sloju koji dobro prekriva bojanu površinu. Nezamjenjiv je pri bojanju metalik bojama, kandy, sedef i perla bojama, kao i bojama koje inače imaju slabu pokrivnu moć (bijela, žuta, crvena, svijetlo plava itd.). Pravi airbrush vrhunske kvalitete, izrađen je od materijala visoke preciznosti izrade, što predstavlja jamstvo trajnosti i pouzdanosti. Minimalna debljina linije koju je airbrush sposoban proizvesti ovisi o otvoru dizne (manji otvor = tanja crta) i o igli koja ima vrlo fini, precizno izrađen vrh, prilagođen otvoru dizne. Variranje širine mlaza boje postiže se pomicanjem igle naprijed ili nazad u odnosu na diznu, otpuštanjem navoja na „Single-action“ modelima ili povlačenjem otponca naprijed-nazad na „Double-action“ modelima. Kada je igla u krajnjoj prednjoj poziciji, vrh igle ispunjava u potpunosti otvor dizne, i mlaz boje se ne može formirati, budući da boja (koja se dovodi uz tijelo igle) ne može proći. Ako pomaknemo iglu samo malo unazad (zaista malo, npr. 0.1 mm) boja će poteći i stvoriti će se vrlo fini mlaz boje pod naletom komprimiranog zraka koji će ju atomizirati. Što iglu pomičemo više unazad, mlaz atomizirane boje će biti širi. Hod igle od krajnje prednje pozicije do krajnje stražnje pozicije iznosi svega oko 4-5 mm. Da bi sve ispalo kako treba, boja mora biti pravilno razrijeđena, kako bi ju airbrush miješanjem zraka i boje mogao “atomizirati” (šprica ne smije „pljuckati“ boju). Osim što boja treba biti skroz pravilno razrijeđena, pritisak treba biti optimalan. Svaki airbrush sadrži interni ili eksterni spremnik boje veće ili manje zapremine. Na stijenki interne ili eksterne metalne ili staklene posude za boju kapljica pravilno razrijeđene boje lagano se slijeva niz stijenku i za sobom ostavlja ravan pravilan trag. Za potrebe bojanja više varalica u konstanti, preporučljivo je imati makar 3 airbrusha spojena na izvor zraka. Danas, u doba interneta, nabava airbrusha više nije nerješiv problem kao nekada. Ne želim favorizirati, ali Iwata je zasigurno po svojoj kvaliteti Best Buy izbor. E-Bay otvara mnoge mogućnosti, te samo treba znati što želimo i koliko smo novaca spremni izdvojiti. Za početnike se kineske kopije Iwate nađu na istoj stranici za 30-ak dolara. Pri kupovini je potrebno posvetiti pažnju samo na jedan detalj – da je airbrush, ukoliko ima brtve, opremljen teflonskim, a ne plastičnim, gumenim ili silikonskim brtvama, obzirom da se radi sa agresivnim otapalima. Lakiranje se ne smije izvoditi airbrushom, već špricom za lakiranje, tzv. Spray-gunom! Pri tome je potrebno razlikovati airbrush sa otvorom dizne npr. 0,5 mm i Spray-gun, zato jer airbrush 0.5, bez obzira što svojim izgledom podsjeća na Spray-gun, nema istu unutarnju konstrukciju kao on, te u slučaju da se sa airbrushom 0,5 nešto lakira, isti ubrzo možete baciti jer nemogućnost potpunog rastavljanja i pranja agresivnim otapalima kao što može Spray-gun, znači skupljanje i stvrdnjavanje 2-komponentnog laka.

Airbrush i njegovi dijelovi prikazani su na ilustraciji. Međutim, uz airbrush ide još puno dodataka koji su potrebni za bojanje voblera, što ću opisati kasnije. Airbrush se sastoji od više dijelova: 1. dio koji spaja crijevo za zrak i airbrush, u kojem se nalazi zračni ventil (isti dio se ne nalazi na fotografiji, jer nisam želio uništiti trajnu spojnicu za crijevo, na fotografiji se nalazi obilježeno mjesto spajanja istog dijela na airbrush), 2. držalo sa regulatorom količine puštanja zraka, 3. regulator igle sa oprugom, 4. završni stezni vijak, 5. igla, 6. prihvatno grlo posude, 7. posuda, 8. poklopac posude, 9. raspršivač, 10. štitnik vrha igle, 11. dizna, 12. gumena brtva, 13. tijelo držača, 14. trigger (otponac).

Međutim, moram odmah upozoriti da pri radu sa airbrushom morate biti savjesni i taj alat obavezno odmah nakon završetka rada bez odlaganja u potpunosti očistiti, pošto zbog fine konstrukcije ne oprašta greške tipa nepranja. Airbrush se čisti brzim i sporim načinom, brzi je ispiranje čitavog sistema propirivanjem razređivača uz površno pranje (koristi se dnevno, ako se prave pauze u bojanju duže od 10 minuta) a spori i potpuni način je potpuno rastavljanje i potpuno pranje i poliranje dijelova, te sastavljanje. Pri čišćenju posebnu pozornost trebate posvetiti pažljivom rukovanju sa iglom i diznom, jer se igla jako lagano savija i puca joj vrh, a dizna puca na grubost. Pojedini dijelovi airbrusha se periodično moraju podmazati silikonskim uljem.

Rastavljanje i sastavljanje airbrusha

Prilikom bojanja, ukoliko pravimo pauze (npr. za ručak), iz posude airbrusha treba izliti boju u posudu za odlaganje boje, te u posudu uliti razrjeđivač sa kojim inače razrjeđujemo i čistimo ostatke boje. Povećati pritisak preko regulatora zraka na 3 bara i propiriti diznu tako da razrjeđivač opere boju sa igle i dizne, skinuti štitnik igle, obuhvatiti palcem i kažiprstom i stisnuti na otponac (trigger), kako bi zrak ispirio isto. Ukoliko to pravilno radite, u posudi se prave mjehurići. Nakon toga, opet ispiriti malo razrjeđivača i ponoviti prethodni postupak, nakon čega se može napraviti pauza. Ukoliko to ne napravite, moram vas podsjetiti da set za obnavljanje airbrusha (dizna, brtva i igla) koštaju otprilike koliko i sam airbrush. Nakon bojanja, kada više nećemo koristiti airbrush, radimo kompletni prethodni korak, a zatim trebamo detaljno očistiti špricu.

Rastavljanje slijedi nakon opisanog propirivanja i ispiranja dizne. Prvo rastavljamo dio koji spaja crijevo za zrak i airbrush, u kojem se nalazi zračni ventil. Njega ne ispiremo u razrjeđivaču, već eventualno podmažemo gumicu i sklop sa pola kapi silikonskog ulja, obzirom da isparenja nitra suše gumicu i sprječavaju normalno klizanje triggera (otponca). Zatim rastavljamo držalo sa regulatorom količine puštanja zraka. Na taj način otkrivamo regulator igle sa oprugom, koji otpustimo na završnom steznom vijku kako bi se igla slobodno pokretala naprijed – nazad. Sada u posudu trebamo usuti malo razrjeđivača i štapićem za uši očistiti iglu kroz prihvatno grlo posude koliko možemo, pri tome pokretati iglu polako napred-nazad i vrtiti je oko svoje osi. Zatim odvrćemo posudu (ukoliko posjedujete model airbrusha kojem se posuda može skinuti). Tada skidamo raspršivač i štitnik vrha igle, te pažljivo skidamo diznu sa brtvom sa igle, a preporučljivo je iste dijelove odmah staviti na mrežicu posude za pranje kako vam ne bi ispali i nepovratno se izgubili ili oštetili. Nakon toga pažljivo izvlačimo iglu. Nakon igle odvijamo regulator igle sa oprugom i završnim steznim vijkom, kada se oslobađa i trigger (otponac). Kod nekih modela airbrusha trigger ispada sam već pri vađenju igle, obzirom da igla prolazi kroz njega.

Svi dijelovi se trebaju dobro natopiti u razrjeđivač i oprati uz pomoć papirnatih ubrusa i štapića za uši. Nakon toga sastaviti airbrush obrnutim redoslijedom.

Prikaz rastavljanja i čišćenja airbrusha

Rastavljanje airbrusha:

Za pogon svakog airbrusha potreban je izvor komprimiranog zraka (ili odgovarajućeg drugog plinovitog medija – npr. u sprayu, ukoliko se radi o maketarstvu), ali taj kompresor treba biti dovoljno jak da može brzo nabiti pritisak, te da ima bocu kao spremnik zraka, odnosno da je u stanju pružiti stalni pritisak do minimalno 3 bara bez oscilacija u trenutku paljenja motora ili pražnjenja boce i padom pritiska u njoj. Kompresori za samo bojanje airbrushom su zapravo tipa zubarskih – mali su, tihi i puno koštaju. Za bojanje airbrushom može se koristiti ručni rad sastavljen od motora hladnjaka, ali prvi problem nastaje pri potrebi lakiranja, kada rad sa većom špricom opskrbljenom lakom zahtijeva stalni zračni pritisak od minimalno 3 bara. Za kućne potrebe zato su idealni prvi izbor kompresori zapremnine boce 50 litara koji se u većim trgovačkim centrima mogu kupiti za oko 600-700 kuna. Ja za ove potrebe koristim tri: dva su mala i tiha, a treći je zapremnine 100 litara i stalnog pritiska 9 bara.

Bojanje «AIRBRUSH» TEHNIKOM vrši se raspršivanjem boje u sitnoj maglici, uz pomoć zračnog pritiska, na bilo koji medij, u ovom slučaju na tijelo umjetnog mamca, odnosno za primjer nadalje pod pojmom „umjetni mamac“ podrazumijevam – vobler.

Iznimno estetski dotjerani i detaljni djeluju vobleri ili neke druge varalice bojane ovom tehnikom koja omogućuje blage, skoro neprimjetne prelaze iz jedne u drugu boju. Airbrush tehnika omogućava bez štampe prikazivanje ljuski na tijelu, škrge i peraje, uz pomoć korištenja raznih šablona koji onemogućuju raspršivanje po cijelom tijelu. Tijelo se prije postavljanja boji osnovnom bojom, preko koje se uz pomoć zračnog kista u slojevima dodaju druge boje. Na primjer – na tijelo u potpuno crnoj boji, zračnim kistom se dodaje srebrna boja preko mrežice kao šablona preko bokova. To daje izgled ljuski. Na stomaku se dodaje tanki sloj bijele boje, a pod škrgama malo crvene boje. Vobler se prekriva šablonom, na kojem je izrezan oblik škržnih poklopaca, a zatim se to mjesto preboja crnom bojom. Samim tim s četiri boje uz pomoć šablona dobio se realističan dekor. Ovakav način koloriranja je sigurno najsporiji način, ali učinak je realistična kopija živog uzorka. Bez airbrush šprice, ne bi postojali tako divni dekori kao što su «FT», «GFR», «S», «TR», «B» itd.. Podrazumijeva se da se kod proizvođača koji boje voblere airbrush tehnikom odjednom boja više ili više stotina voblera po etapama – prvo osnovna boja na više stotina voblera, dodatna – prva boja (obično na stomaku voblera) na više stotina voblera, pa dodatna – druga boja (obično na leđima voblera) na više stotina voblera, zatim detalji (kao npr. peraje, šare, narandžasti uzorak na stomaku, oko, škrge) na više stotina voblera. Svaki detalj se pri bojanju odrađuje kao zasebna etapa u radu.

Jedan od efektnih načina dekoriranja varalica jeste nanošenje boje na prethodno „kromirane“ modele, o čemu je već bil omalo riječi, ili pak takvo koloriranje na modele tretirane fosforoscentnim premazom. „Kromiranje“ voblera se zapravo vrši bojanjem posebnim bojama koje u konačnici rezultiraju izgledom kroma.

Kako se vrše pripreme za bojanje i bojanje voblera? Ako ne volite komplicirane stvari u životu, sada je vrijeme da odustanete….. Sve ovo što sam nabrojao zauzima mjesta u radionici ili u stanu, pravi veliko smeće i traži znatno financijsko ulaganje, kao i puno sati vježbe i rada.

Kako bi sve to izgledalo u praksi? To je tema nastavka ovoga teksta, u slijedećem broju. Do tada, bistro iz Vukovara! Nenad Barinić – Bandar

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana