Dnevni boravak ili ribolov – pitanje je sad

PR / Broj 47 / Veljača / 2012.

„Vječito pitanje koje ponekad „muči“ i najzagriženije ribiče – ugodnost toplog dnevnog boravka ili hladnoća, snijeg i vjetar koji „grize“ do kosti… Ako ste pristalica dnevnog boravka i svih blagodati koje on pruža, možda je vrijeme da prestanete čitati ovaj tekst jer vam se zasigurno neće svidjeti moje „ideje“ u nastavku. A vi koji ste na „vagi“, svakako nastavite s čitanjem. Možda vas baš moj tekst potakne da odete na vodu, ostvarite ulove i naravno dobro promrznete!“

Piše: Mladen Pavlović

• 

Ako ste nastavili s čitanjem teksta, znači da postoji nada da ipak odete na neku rijeku prevariti kakvu ribu. Zagriženi „smuđaroši“ će se vjerojatno posvetiti smuđu u zadnjem mjesecu pred lovostaj. A ostalima koji vole loviti sve grabežljivce preostaje jedino som (ne zaboravite da je štuka u lovostaju). Budući da na dijelu Kupe na kojem lovim smuđa ima relativno malo, u veljači se 100% posvećujem somu. U nastavku teksta ću vam pokušati prenijeti svoja iskustva i približiti ovakav način ribolova. Nadam se da ću i pomoći barem onima koji se s ovakvim ribolovom susreću prvi put.

• 

Prvo i najvažnije je pronaći ribu. Možda se nekome ovo čini jednostavno, ali nije, vjerujte mi. Kad bolje razmislim, to je najteže u cijeloj priči. Klasična mjesta na kojima bi se som trebao zadržavati su riječni zavoji s većom dubinom, razni dubljaci koji su nastali iskapanjem pijeska ili pak zimovnici bijele ribe. Zimovnici se često poklapaju s dva prije spomenuta slučaja. To je nekakvo, moglo bi se reći, klasično razmišljanje koje je u većini slučajeva i točno. Ali s vremena na vrijeme ta „klasika“ne daje rezultate u vidu ulova, što se pak pripisuje slaboj aktivnosti ribe, što je opet samo donekle točno. Kako u životu, tako i u ribolovu, nije sve crno i bijelo, najčešće je sivo. U ribljem svijetu se za to brine priroda koja svojim uvjetima diktira ponašanje ribe. Točnije, ribe se prilagođavaju uvjetima koji ih okružuju. Ti uvjeti su često jasno „čitljivi“ ljudskim osjetilima i to su one situacije kad se riba ponaša točno onako kako smo predvidjeli. Isto tako se često događa suprotan slučaj, kad se iz ribolova kući vraćamo razočarani jer riba nije radila. Možda tada riba stvarno nije radila, a možda je i radila, samo trenutno nije na onom mjestu na kojem smo mi predvidjeli da će biti. U tom trenutku se možete pomiriti s lošim ribolovom ili nastaviti tražiti dalje, pronaći i uloviti soma.

Uobičajene i neuobičajene situacije za niski vodostaj

Uobičajena staništa soma po niskom vodostaju (kakav je ove zime) su naravno dubljaci u riječnim zavojima, različite jame i općenito bilo kakva duboka i skrovita mjesta u riječnom toku. Kako položaj soma ne ovisi samo o vodostaju nego i o dosta drugih parametara, može se dogoditi da na nekom naizgled savršenom mjestu jednostavno nema ribe, dok na nekom drugom pak sve vrvi od somova. Često se dogodi da se unutar jedne zime riba više puta seli, a ponekad i vraća na isto mjesto. Tu na red dolaze one „neuobičajene“ situacije za niski vodostaj. Zbog tih migracija ribe često se događa da se nalaze tamo gdje se ne bi trebale nalaziti u ovo doba, npr. na kojekakvim plićacima, brzacima i slično. E sad, jedini logični parametri koje sam uspio povezati s ovakvim ponašanjem soma su temperatura vode, bijela riba i kormorani. Zbog blage zime i relativno visoke temperature vode bijela riba se nije „pravo“ povukla u zimovnike već je kružila na bližim ili daljim relacijama oko njih. Ako pak takvu plovu u pokretu dograbe kormorani, u stanju su ju ganjati kilometrima do najpogodnijeg mjesta za „masakr“. O ovoj pošasti bi se mogle ispisati strane i strane, ali i tako nikakve koristi od toga. Vratimo se mi somovima – kakve to veze ima s njima? Pa bijela riba je glavna hrana kupskom somu i uvijek, ali baš uvijek se zadržava u blizini bijele ribe, tj. slijedi ju. Čak postoji i mogućnost da koriste kormoranske „gozbe“ kako bi besplatno omastili brk! Poznato je da kormorani omame i pobiju tri puta više ribe nego što mogu pojesti, a to je pravi švedski stol za našeg brkonju. Iz svega napisanog nije teško zaključiti da u ovakvom ribolovu treba biti mobilan, jer ako ste jučer dobro lovili na nekom mjestu, ne znači da ćete na tom istom mjestu dobro loviti i danas. Naravno da vrijedi pokušati, ali ako rezultata nema, treba tražiti dalje. To je jedini ključ uspjeha. Ohrabrujući parametri po niskom vodostaju su zatopljenje, pad tlaka zraka izazvan „južinom“ i bilo kakav porast vodostaja. Ponekad som reagira na bilo kakvu promjenu ova tri parametra i počinje se pojačano hraniti. Ponekad se dogodi i „kontra-efekt“ – ako dobro radi za stabilnog vremena, kad naiđe promjena, jednostavno se prestane hraniti. Doduše, ova druga pojava je znatno rjeđa, ali događa se.

• 

Uobičajene i neuobičajene situacije za visoki vodostaj

• 

Po visokom vodostaju je možda mrvicu lakše pronaći bijelu ribu nego po niskom. Kad rijeka raste riblja aktivnost se povećava, a bijela riba to pokazuje na površini rijeke. A gdje je bijela riba, tu je u blizini i brko. Druga mogućnost je ako znate mjesto gdje se dobro lovilo prije samog porasta vodostaja. Kad se voda digne somovi se motaju oko mjesta gdje su bili prije porasta. U ovom slučaju imamo jednu olakotnu okolnost, a ta je da ne moramo loviti baš na istom mjestu kao prije porasta vodostaja. Razlog tome je taj što se som sada više kreće i traži hranu pa će pronaći i naš mamac ako mu se nađe na putanji. Znači, ako ribolov na mjestu na kojem ste lovili koji dan prije porasta nije moguć zbog visine vode ili prejakih struja, nemojte se ustručavati zabaciti na prvo mjesto na kojem je ribolov moguć. Sada som vjerojatno ionako nije na mjestu gdje ste ga lovili pred par dana, već kruži oko tog mjesta tražeći hranu. Svako takvo mjesto ima određenu „rutu“ kojom se somovi kreću a na vama je da ju pronađete. Ako su struje jake, ponekad se riba kreće uz samu obalu pa se nemojte ustručavati jedan od pribora zabaciti „pod noge“. Naravno da u tom slučaju treba biti miran na obali. Kad se jednom pronađe ruta kuda se kreću, često slijedi pravi „rock’n’roll“. To se jednostavno mora doživjeti da bi se vjerovalo. Ja vam mogu pričati priče i pričice, ali svjestan sam da oni koji to nisu doživjeli jednostavno ne mogu vjerovati. To znam jer ni ja nisam vjerovao u priče o punom čamcu somova, o somovima koji idu kao „djeca iz škole“ i slično, sve dok se to nije i meni dogodilo.

Neuobičajenih situacija po visokom vodostaju ima vrlo malo, ali ipak postoje. Prva takva situacija koja mi se dogodila nekoliko puta je ta da je porast vode izazvao kontra-efekt. U nekoliko navrata se za niskog vodostaja prosječno lovilo, a željno očekivani porast vode je donio samo razočaranje u vidu prestanka bilo kakve riblje aktivnosti. Porast vode od kiše uz blagi porast temperature vode i povoljne ostale parametre, ali od ribe ni traga ni glasa. Još više iznenađenja mi je priredio jedan porast s hladnom snježnom vodom. Ribolov je bio prosječan kad je naglo zapuhao jugo i otopio velike količine snijega u gorju. Naravno da je voda počela divlje rasti i jako se ohladila. A somovi? Somovi su doslovce poludjeli i napadali sve što sam ubacio u vodu. Ni danas ne mogu naći neko logično objašnjenje za takvu reakciju. Ova posljednja situacija potvrđuje staro ribičko pravilo, a to je da pravila nema… Dok je udica u vodi – mogućnost da ju som pokupi postoji.

• 

Tehnika ribolova i mamci

Tehnika ribolova je vrlo jednostavna, s dva ili tri pribora se zabacuje odabrani mamac na različite daljine. Štapove treba postaviti u držače, napeti najlon i čekati griz. Štapovi trebaju biti pod kutom od nekih 60° iz tog razloga da nam što više najlona bude iznad vode, a time sprječavamo i djelovanje struje na najlon i zanošenje sistema u neželjenom smjeru. U slučaju jakih struja štapovi se mogu postaviti pod još većim kutom, ali tada je slabija indikacija griza a i teže je pratiti vrhove štapova koji su visoko u zraku. Grizevi su sada slabi i nemaju gotovo nikakvih sličnosti s „ljetnim“ grizevima, a na vrhu štapa se očitavaju kao lagano podrhtavanje. Nakon toga je potrebno pričekati da se griz razvije. Ako su somići raspoloženi, odmah nakon prvog podrhtavanja špice griz kreće u drugu fazu i vrh štapa se počinje lagano savijati. Tada je vrijeme za oštru kontru. Ako su somići „pipavi“, prva faza griza (podrhtavanje špice) se može ponavljati nekoliko puta. Tad je bitno ostati smiren i ne kontrirati dok se griz ne razvije. Ako niste dovoljno pažljivi, prvu fazu griza nećete ni primijetiti, a ako ne primijetite prvu fazu – vjerojatno ćete zakasniti s kontrom ili uopće nećete kontrirati. Ako niste primijetili prvo podrhtavanje špice, kasnije nježno povijanje špice izgleda kao da struja napinje najlon. Ako se to dogodi, ili opalite što bržu kontru ili čekajte daljnji razvoj događaja. Ako je u pitanju struja, vrh štapa će se lagano vratiti u početni položaj, a ako je u pitanju som, vrh će se početi naglo savijati ili naglo otpustiti i vratiti u početni položaj. Nemojte odmah izvlačiti sistem, ako je mamca ostalo na udici, som će se često vratiti i pokupiti ga. Ako se minutu-dvije ništa ne događa, izvadite sistem, nafilajte mamac i zabacite na isto mjesto. Često treperenje vrha bez daljnjeg razvoja griza znači da bijela riba „čisti“ mamce s udica. To je dobar znak jer, gdje je bijela riba, tu je i som. Tada treba češće kontrolirati i prezabacivati postave. Kad se napadi bijele ribe prorijede, a špice štapova umire, to obično znači da je brko u blizini i tada treba biti koncentriran. Ovo je često vrlo teško jer od silnog treperenja vrhova čovjek jednostavno „otupi“ na to pa se na prvi griz soma obično zakasni. Broj štapova na koji ćete loviti birajte sami, ali savjetovao bih najviše dva pribora. Osobno nikad ne koristim više od dva pribora (u ovakvom ribolovu), pogotovo ako sam sam. Ako je bijela riba aktivna i jako napada mamac, potrebna su česta prezabacivanja (nekad i svakih pet minuta), a sa tri pribora je to prava gnjavaža i teški fizički rad. A uz to ne možete biti ni koncentrirani na griz. Drugi razlog je ako dobijete veću ribu, a nema vam tko izvaditi preostala dva pribora, petljanje je neizbježno, a ulov upitan. Kao što sam već napisao, osobno lovim na dva pribora i to dok ne pronađem ribu. Kad somići počnu uredno primati na jednom mjestu, obično vadim i drugi pribor i lovim samo na jedan. Ako dobro grizu, vjerujte mi i jedan pribor je sasvim dovoljan. Na jedan pribor se lakše u potpunosti koncentrirati, pravovremeno uočiti griz i pravovremeno kontrirati. Ako pak lovite na dva pribora, pokušajte ih postaviti što bliže jedan drugome, tako da su im vrhovi u istoj ravnini, a oba štapa na dohvat ruke. Tako ćete lakše pratiti vrhove, na vrijeme detektirati griz i pravovremeno kontrirati.

• 

• 

Što se mamaca tiče, gliste su mamac broj 1., alternativni mamac su cijele lignje, a u određenim situacijama i sitni kederi donose odlične rezultate. Ako lovite na području KŠR „Korana“, ne zaboravite da je korištenje živog kedera kao mamca zabranjeno od 01.02. do 01.04. Ova zabrana je donesena jer su neki na račun soma lovili štuku u lovostaju. A mi pravi ribolovci smo „zakinuti“ za odličan mamac u određenim situacijama. No dobro, nećemo se previše zamarati onim što ne smijemo, bolje se pozabaviti onim što smijemo. Dakle – gliste! Gliste su najbolji mamac za zimskog soma i to po svim mogućim i nemogućim uvjetima. Jedina mana im je što ih je teško pribaviti po hladnom vremenu. Ako ih se ne pripremi na vrijeme i pravilno uskladišti, kad stisne prava zima, do njih je gotovo nemoguće doći. Ja koristim dvije vrste glisti – crne kupske i kišne gliste. Ako se odlučite za crne gliste, treba dobro „zasukati“ rukave i kopati! Nema drugog (dovoljno efikasnog) načina da se sakupi veća količina dostatna za hladni zimski period. Kišne gliste se lakše sakupljaju. U kišnoj (ne mora biti ni kišna) toploj i mirnoj noći one izlaze iz zemlje i pod baterijskim svjetlom se mogu lako sakupiti veće količine. Prikaz sakupljanja i skladištenja možete vidjeti u „praktičnom savjetu“. Vratimo se crnim glistama. One su teže za čuvanje i prije počnu ugibati od kišnih. Kad počnu ugibati, ugibaju lančano i ako tada ne odvojite žive od uginulih, ubrzo uginu sve. Zato je dobro (ako se odlučite za ove gliste) nakopati zemlje u kojoj su gliste iskopane i s vremena na vrijeme im promijeniti zemlju. Kao što sam već spomenuo, kišne gliste su jednostavnije za održavanje i bolje za ribolov pa njih i više koristim. Kišne gliste su elastičnije i bolje podnose jake zamahe ako je potrebna veća daljina izbačaja. Kod crnih se često događa da kad snažno zamahnete, jednostavno otpadaju s udice. Razlog tome je što su krute i lako pucaju, naročito po hladnom vremenu. Za kraće zabačaje su dobre, a u broju grizeva između kišne i crne gliste nisam primijetio razliku.

Lignju koristim kao alternativni mamac ili u kombinaciji s glistama. Ako su lignje manje na udicu ih stavljam cijele, a ako su veće režem ih po pola. Ne zbog toga što bi veća lignja somu bila prevelika, nego zbog uštede, a somu je potpuno svejedno. Zato preporučam kupovinu manjih lignji, a one su obično i jeftinije. Kad kupite paket (pogotovo ako je veći 1- 2kg) dobro ga je odmrznuti i „prepakirati“ u manje paketiće dostatne za jedan ribolov. Lignje dobro sakrijte u zamrzivaču jer se često dogodi da ih ukućani „drpe“ i ispeku. Ha-ha!

• 

• 

• 

Sakupljanje i čuvanje glisti

Gliste se najbolje i najlakše beru u kišnim i mirnim noćima. Tada gotovo cijele izlaze iz svojih rupa u zemlji. Mogu se brati i kad nema kiše, ali tada je puno teže jer im samo glave vire iz zemlje, pa ako niste dovoljno brzi ili ste previše bučni, brzinom munje nestaju u svojoj rupi. Po vjetrovitom vremenu se nemojte ni truditi tražiti ih jer tad ne izlaze iz svojih rupa. Kišnih glisti ima svagdje, po poljima i oranicama, okućnicama i vrtovima, ali najviše u gradskim parkovima. A najlakše ćete ih otkriti po malim nakupinama otpalog lišća, sjemenja ili sitnih suhih grančica koje navlače na ulaz svoje rupe. Mjestom branja se treba tiho kretati, najbolje s naglavnom svjetiljkom jer su nam tada obje ruke slobodne.

• 

• 

• 

Pribor

Mada se u ovakvom ribolovu love prosječno mali somovi pribor svejedno mora biti na razini našeg najvećeg predatora. Jer nikad se ne zna kada će naletjeti kapitalac života! Moj izbor za koji znam da me neće ostaviti na cjedilu je sljedeći: štapovi su Spro Triplexxx 3.20 m 300 grama bacanja, role Okuma, najlon Okuma Specialist 0.56 i udice Okuma Cutting Point 5/0, 6/0 i 7/0. Uz ovaj „teži“ pribor, koristim i jedan komplet malo lakšeg. Komplet sačinjavaju Shimano spod štapovi od 5.5lb 3.90m i Okuma Logbow role s namotanim Sufix 0.50 najlonom. Ovaj „lakši“ komplet koristim kad su potrebne veće daljine izbačaja. Doduše koristim ga relativno kratko vrijeme, ali zasad nije pokazao nikakve slabosti. Sistemi za ovakav ribolov su skroz jednostavni, a ujedno i najbolji. Sistem za dno- olovo na glavni najlon, vrtilica (virbla), na vrtilicu predvez od 20-30 cm i na kraju udica. Na ovom sistemu mamac miruje na dnu. Drugi sistem je s olovom na kraju, a predvez se veže na (jaku) trostranu vrtilicu na 0.5 – 1 m od olova. Na ovakvom sistemu mamac nikad ne miruje. Ako se i nalazi na dnu, kako struja pomiče glavni najlon, tako se pomiče i mamac. Oba sistema imaju svoje prednosti i mane. Sistem s mamcem na dnu daje manje grizeva, ali je realizacija gotovo 100%, dok sistem s trostranom vrtilicom daje osjetno više grizeva, ali je realizacija lošija. Kad se sve zbroji, po ulovima su podjednaki. Još jedan važan dio pribora su olova. Olova se prilagođavaju prema trenutnim uvjetima na vodi pa ih treba imati u velikom rasponu gramaža. Na vodu uvijek nosim olova od 50 do 300 grama, ali najčešće korištena su od 100 do 150 grama.

• 

• 

Za kraj

Zima je napokon stisnula (bilo je i vrijeme). Kad se uvjeti malo ustabile, bit će pravo vrijeme za zimske somiće. Ako vam se posreći i somići vas „napadnu“ kao ludi, poštujte mjere i dozvoljenu količinu ulova. Zbog zakona, ali i zbog sebe i svoje djece. Situacija na svim vodama je teška i svake godine sve gora. Sve se bojim da će me sin za koju godinu pitati: „Tata, a kakva je to riba som?“ A ja ću mu moći pokazati samo stare slike… Uživajte u ribolovu i čuvajte somove.
Bistro!