Feeder i bolognese tehnikom na Savi
8 min readLov kapitalne deverike na rijeci Savi
PR / Broj 20 / Studeni / 2009.
Piše: Ivo Begović
Da krenem od naslova! Ribolov deverike na bilo kojoj rijeci ili jezeru u Hrvatskoj se obično svodi na ribolov riba teških do pola kile, sa ponekom ribom od dvije kile. Rijeka Sava, nizvodno od Zagreba, ima ogromnu populaciju deverika, koje su u prosjeku teške od dvije do tri kile, sa ponekom ribom težom od pet kila. Znam da Dravom i Dunavom plivaju i veći primjerci. I sam sam ih lovio ispod dravskih hidroelektrana. No, ti su ulovi sve rjeđi, a i za svaku se ribu potrebno mnogo više potruditi. Dakle, vratimo se deverikom prebogatoj Savi. Kao i u svakom načinu ribolova, pravilno izabrana lokacija je pola posla.
Dakle, ako krenete terenima nizvodno od Ivanje Reke (sa terenima uzvodno se bolje pozabaviti u proljeće, kada ove ribe masovno migriraju uzvodno), svako mjesto koje vam se čini dobro za ribolov obično to i jest. Znam da će mnogi od vas željeti točnu kartu do mjesta gdje smo mi lovili, ali za tim nema nikakve potrebe, kada su deverike doslovno u svakom timplu na koji naiđete. No do njega sigurno nećete naići sjedeći doma na kauču. Mjesto na kojem su snimljene ove fotografije pronašli smo toga jutra jer se do mjesta na koje smo krenuli nije moglo, naime, cestu nam je prekopao bager.
Pronašli smo prvu kamenu babicu do koje smo mogli doći i odlučili loviti u mirnijoj vodi (timplu), koja se stvarala iza nje. Sava je bila povišena (Sava Zagreb -140), što je oko metar više od ljetnog vodostaja i u blagom opadanju. Odmah po dolasku i prije mjerenja dubine, dogovorili smo se da ću ja loviti na dijelu gdje se vrtložna voda iza kamenog špornja lomi i vraća unatrag u povratni tok, dok je Vlado odlučio pokušati bolognesom loviti uz sam rub mirne vode i struje, nizvodno od mene. On je odmah na početku u zonu ribolova bacio dvije velike kugle hrane, a jedini su nam mamac obojici bile velike kišne gliste.
Ja sam se sa feederom odlučio na malo škrtiji pristup i bez prethodnog hranjenja sam odlučio pokušati loviti samo sa hranilicom otvorenih krajeva, koju ću puniti hranom i češće prezabacivati. Predvez iza hranilice je bio dug oko 40 cm, a na kraju je bila udica Owner 50343 veličine 7.
Bolognese
Vlado je sistem prvo složio na način na koji smo to navikli, loveći na Savi u prethodnim godinama – plovak bačvica nosivosti 6 grama i jedna torpilla od 6 grama. Plovku je virila samo antena. Dubina na mjestu lova bila je mnogo manja od očekivane, no voda je dosta jako vukla sistem nizvodno. Nakon oko pola sata takvog ribolova i još par manjih kugli hrane, nakon onih početnih, bilo je jasno da nešto nije u redu. Vladi se prvenstveno nije sviđalo što je Sava iza ovog špornja napravila sprud na mjestu, gdje bi po svoj logici trebalo biti tri do četiri metra dubine, on je imao samo metar i pol. Malo dalje od obale voda je prebrzo tekla i bio je osuđen na ribolov u plićaku. Drugi, još veći problem bila je prezentacija mamca. Iako se odmakao nešto nizvodno od špornja, voda je još uvijek previše vrtjela i vukla, da bi mogao pravilno prezentirati mamac. Naime, na Savi (a i na svim drugim vodama), jedini način da ulovite veliku deveriku je da mamac potpuno smirite na dnu. Nakon lošeg početka podigao je plovak po najlonu i potpuno spustio torpillu, tako da legne na dno. Natjecatelji bi rekli „tunking“, koji je na natjecanjima zabranjen, ali je u ribolovu deverike itekako učinkovit. Uskoro je plovak zadrhtao i krenuo u stranu, no zatezanje mu je donijelo – praznu udicu! Treba čekati da se griz razvije. No riba je ipak tu, unatoč vrlo plitkoj vodi.
Nakon desetak minuta i još jedne manje kugle hrane, drugi je griz realizirao i deverika teška oko tri kile bila je u njegovim rukama. I tada je počeo loviti. No, struja vode je i dalje bila toliko jaka da bi često zahvatila plovak i povukla torpillu i mamac po dnu, kvareći prezentaciju. Svaki put kada bi voda, vrtložeći se iza špornja na trenutak stala i mamac se umirio, Vlado je uspio uloviti pokoju veliku deveriku. U tijeku te borbe, sa stalnim pomicanjem mamca, također mu je i zapelo, pa je ostao bez cijelog sistema. Dok je vezao novi, rekao sam mu da stavi torpillu, za gram težu od nosivosti plovka. Ali, onda će riba osjetiti težinu, bila je moja prva pomisao. Na moj argument da su to ribe od tri kile i da im taj gram otežanja ne značio ništa, poslušao me, no i dalje nije vjerovao da će to raditi. Nastavak ribolova bolognesom predviđate. Dodatni gram olova i plovak podignut tako da cijela torpilla legne na dno, donijeli su željenu prezentaciju. Vrtloženje vode iza špornja nije bilo toliko jako da bi stalno pomicalo sistem po dnu i Vlado je počeo loviti ribu za ribom.
Feeder
Ni meni sa hranilicom u početku nije išlo bajno. Počeo sam loviti na mjestu gdje se struja lomi i dio kreće u povratni tok prema špornju, a dio nizvodno. U stvari, malo „zrcalo“ mirne vode iza špornja bio mi je cilj, kojim sam gađao hranilicu. No, kako je ovdje dno bilo prilično neravno i nešto dublje nego kod Vlade, činilo mi se da je situacija uz dno bila mnogo drugačija, nego što se to činilo izvana. Iako se Vlado još mučio sa svojim prvim sistemom, on je ipak uspijevao dobivati ribe. A ja? Ni griza! Hranilica je bila dovoljno teška da drži dno, predvez je uobičajene dužine, sa kojim sam na Savi uvijek odlično lovio. Kada ne id treba nešto mijenjati. Ribe su očito bile tu na mjestu ribolova, a voda umjereno mutna. Problem može biti jedino pomicanje mamca. Ali, kako još smiriti mamac ako mi se hranilica ne miče? Ipak sam pronašao najtežu hranilicu otvorenih krajeva koju sam ponio i stavio ju na sistem. Imala je oko 50 grama olovnog opterećenja i bila daleko preteška za dva metra vode na kojoj sam lovio. Ali, želio sam nešto promijeniti. Predvez je ostao isti. Ni u slijedećih pola sata nije bilo nikakvog znaka da je riba tu.
U međuvremenu je Vlado promijenio sistem i počeo odlično loviti, što me učinilo dodatno nervoznim. Ako je turbulencija vode toliko jaka uz dno, da mi se mamac previše kreće, možda je rješenje u smirivanju mamca. Kod slijedećeg prezabacivanja, na polovici predveza, stisnuo sam jednu kuglicu olova veličine četiri. Hranilicu nisam mijenjao. Ova mi je promjena donijela griz i ribu, u svega par minuta ribolova. Za slijedeći sam griz čekao desetak minuta. Vlado je za to vrijeme počeo loviti svake minute, hraneći kod svake druge ribe sa po jednom kuglicom hrane, veličine mandarine. Dakle, ova moja prezentacija radi, ali ne kako bi trebala. U svim dosadašnjim ribolovima se pokazalo da je feeder učinkovitija tehnika, osobito kod lova deverike na tekućoj vodi. Vjerojatno mi je hranilica preteška. U ribolovu feederom, mnogo mi se puta dokazalo da je najbolja težina hranilice ona koja tek drži dno, osim kod lova sa method feederom, koji svojom težinom kvači ribu.
Bez prihrane nema ribolova
Ni rijeka Sava nije kao prije. Otkada je ugrađen pročistač otpadnih voda, i u Ivanjoj Reci se više ne ulijeva kompletna kanalizacija grada Zagreba (ne očiste baš sve, ali većinu da), postala je mnogo čistija i bistrija, a i prirodne hrane za ribu je mnogo manje. Zbog toga savske deverike sada mnogo bolje reagiraju na prihranjivanje hranom nego ranije. Mi smo u našem ribolovu toga jutra, i to za bolognese i hranilicu zajedno, potrošili jednu kilu Van Den Eynde Gold Pro Bream i jednu kilu Trapera Bream, koje smo zajedno pomiješali. Na mjesto gdje smo lovili hranilicom nismo bacali kugle. Dovoljne su bile čestice koje su izlazile iz hranilice da bi deverika pronašla glistu. Za ribolov bolognesom smo oko plovka bacali kugle veličine mandarine i nakon svake kugle bismo obično ulovili po dvije do tri velike savske deverike.
Odlučio sam opet staviti manju hranilicu, a predvez dodatno otežati još jednom kuglicom olova. Slijedećih sat vremena sam imao ribolov za pamćenje. Svaki zabac mi je u manje od minute donosio griz, a sve ribe koje sam ulovio bile su velike deverike. Napokon mi je tempo bio kao i Vladin. Odlučili smo zadržati par riba u podmetaču za slikanje, pa na slici vidite samo manji dio ulova toga jutra. Nakon što smo pustili ribe, odlučili smo uloviti svaki po još nekoliko, prije odlaska kući. Nakon prve sam čisto za probu skinuo kuglice olova sa predveza – bunar. Nevjerojatno kako mala promjena u prezentaciji na određenom mjestu može značiti razliku između uspješnog ribolova i čiste katastrofe. Potražite savske deverike i uživajte. I neka vas ne brine hladnoća. One su tu i jedu cijelu zimu, samo ih u hladnijem periodu treba potražiti na dubljim mjestima, kao što su veliki savski zavoji, gdje rijeka svojim tokom kopa rupu.
Mali vodič kroz oblike hranilica
Na tržištu danas postoji na desetke različitih hranilica i sve one imaju svoju namijenu i vrijeme kad se sa njima najbolje lovi. Koristeći bilo koju od njih pravilno ulovit ćete deverike na rijeci Savi. Ovo je naš mali vodič za korištenje hranilica.
Method hranilica
Ovaj tip hranilice se koristi tako da se oko nje stisne kugla ljepljive hrane i izbaci jakim feeder štapom na mjesto ribolova. Predvez mora biti kratak, a kao mamac je najbolje koristiti kratke mamce, poput kukuruza šećerca na dlaci. Naime, u ribolovu ovom hranilicom očekujete da riba usiše mamac i sama se ubode zbog kratkog predveza i težine hranilice. Ribolov sa glistom kao mamcem ne bismo preporučili zbog puno fulanja.
Hranilice za crve
Ovo je u stvari najjednostavniji tip hranilice. Prije zabacivanja se napuni živim crvima, koji onda na dnu izlaze van, a u blizini je vaša udica prepuna crvi. Na rijeci Savi obično treba neko vrijeme zabacivati ovu hranilicu punu crva i truditi se pogađati isto mjesto, dok deverike ne prihvate crve i počnu ih sakupljati. No, kada se to dogodi (a treba im obično nešto više od sata, sa ponovnim zabacivanjem svakih desetak minuta), obično imate ribolov života. Savjet: za jedan dobar ribolov ovim načinom treba vam oko kilogram crvi.
Flat hranilice
Rade na istom principu kao i method hranilice, ali su namijenjene za ribolov sa tanjim najlonima i finijim udicama. U svojoj sredini imaju gumicu za šteku koja čuva tanji predvez od pucanja.
Hranilice otvorenih krajeva
Hranilice u koje se utiskuje hrana smo i mi koristili u ovom ribolovu. Obično se hrana samo malo navlaži, tako da bude sposobna upijati vodu. Kada hranilica padne na dno, hrana počne bubriti i izlazi iz hranilice, mameći ribu u svoju blizinu. Obično se prvih par zabaca stavlja veća hranilica, kako bi se na lovnom mjestu napravio veći trag hrane, a zatim se nastavi loviti sa manjom hranilicom koja ne plaši ribu.
