Jezerske pastrve iz Lokvarskog jezera – uzgoj i poribljavanje prirodnih potočara

8 min read

PR / Broj 47 / Veljača / 2012.

Lokvarsko jezero je zeleni dijamant Gorskog Kotara. Ljepota dubokog jezera i svježina okolnih šuma poput magneta privlače sve vrste ljubitelja prirode i vanjskih aktivnosti. S ribolovnog aspekta jezero je u zadnje vrijeme postalo poznatije po ubačenim ciprinidima poput šarana ili štuke, međutim, nema ribolovca koji nije čuo za orijaške jezerske pastrve uhvaćene prilikom pražnjenja jezera 1968…

Tekst: Dalien, www.dalien-fishing.com
Foto: Tomislav Šolić, Primož Butina-Pipo, Dalien

Pod pritiskom invazivne štuke i grgeča pastrva je pomalo pala u drugi plan i samim tim ju nije baš jednostavno prevariti, no u jezeru još uvijek ima velikih pastrva. Članovi ŠRK Lokvarka se iznimno trude kako bi populacija jezerskih pastrva bila što brojnija. Upravo me nevjerojatna ljubav ovih ljudi prema potočnoj pastrvi inspirirala za ovaj tekst u kojem ću objasniti zanimljiv način uzgoja prvoklasnog pomladka autohtone potočne pastrve kojim svake godine nasađuju Lokvarsko jezero.

Veliki ljubitelj Lokvarskog jezera i entuzijast Daniel i ja stupili smo u kontakt putem facebooka i skupa smo odradili prvi ribolov iz čamca početkom lipnja. Na sam upit o mogućnosti ulova jezerske pastrve Danielu su zaiskrile oči i uz težak uzdah mi je objasnio kako ih u jezeru ima, ali se treba dobrano pomučiti. Dan je prošao u bezuspješnom ribolovu štuke i gledanju mrijesta šarana u mnogobrojnim uvalama, no predvečer se vrijeme počelo mijenjati i iz prvog pokušaja smo na žlicu prezentiranu na 8 metara dubine uhvatili prekrasnu jezersku pastrvu težine oko 1,5 kg. Ovo nam je dalo podstrijeh i za dva tjedna smo opet bili na jezeru. Dan je bio vjetrovit i sunčan te nam osim par kila vrganja i neizmjernog broja malih grgeča nije donio uspjeh u ribolovu pastrve! Jesenski cug sam morao propustiti zbog prinove u obitelji tako da je cijela priča stala na ova dva lipanjska izlaska. Daniel me cijelo vrijeme obavještavao o ulovima i planovima za izlov početkom zime i kada se to dogodilo morao sam doći u Lokve i napraviti ovu priču.

Mrijest u pritokama

Jezerska pastrva je potočna pastrva koja životom u stajaćici i većim dubinama promijeni pigmentaciju i postane – jezerska pastrva! Ona se mrijesti tijekom zime (kada nadođu veće oborine) u potocima koji se ulijevaju u jezero. Nagon za produžavanje vrste ih tjera daleko u potoke gdje se mrijeste na plitkom šljunčanom dnu. Utjecaj čovjeka u ovoj situaciji je upravo u povećanju postotka preživjele mlađi s prirodnih 1% na otprilike 10% u roku dvije godine.

Cijela priča počinje s lovom matica koje ulaze u pritoke kako bi se mrijestile. Tajming je presudan i najbolji se rezultati postižu nakon oborina kada se potoci zamute i počnu rasti. Sam izlov se obavlja agregatom koji proizvodi struju od 110 ampera. Taj uređaj privremeno paralizira i privlači ribu sebi koju je ošamućenu lagano uhvatiti u podmetače. Problem je (usred zime) nositi agregat i svu logistiku u vidu posuda i bačvi kako bi se uhvaćene matice iz potoka usred šume neozlijeđene dopremile do mrjestilišta. Pojedinih godina zbog ekstremnih bujica ili suša izlov nije bio moguć.

Mrjestilište

Mrjestilište pastrva smješteno je u samim Lokvama i o njemu se brine gosp. Boris Crnković. Ono ima konstantan protok vode iz izvora temperature 7-9° C tijekom gotovo cijele godine. Uhvaćene matice i mužjaci se čuvaju u bazenima i svaki dan se isprobava spremnost matica za izbacivanje (muženje) ikre. Kada su spremne, ikra se odmah miješa s mliječi nekoliko unaprijed pripremljenih mužjaka kako bi se dobilo na raznovrsnosti genetskog koda. Nakon bacanja jajašaca (1000-1500 kom po kilogramu ribe) matice i mužjaci se vraćaju u jezero, a oplođena jajašca nastavljaju svoj život u „ormaru“ za inkubaciju jajašaca. Inkubacija traje 60-90 dana i može se točno izračunati umoškom broja dana i temperature vode. U tom periodu gosp. Josip svaki dan obilazi mrjestilište i pincetom vadi jalova jajašca koja svojim propadanjem imaju tendenciju da upropaste susjedna jajašca. Osim konstantnog protoka vode, ona se moraju i sterilizirati svakih nekoliko dana. Nakon 60-90 dana ribice se legu i u prvim danima se hrane iz žumanjčane vrećice koja im ostaje od jajašaca. U toj fazi trebaju biti u plitkoj vodi jer ih vrećice vuku na dno. Nakon što odbace vrećice gosp Josip opet mora svaku ljusku skupiti kako ne bi onečistile vodu. Nakon što potroše vrećice, 1-2 cm duge ribice treba polako učiti na umjetnu hranu (mljevene gammaruse). U ovom trenutku se u mrjestilištu nalazi oko 30 000 oplođenih jajašaca.

Uzgojni potoci

Uzgojni potoci ne smiju fizički biti spojeni s jezerom, već moraju biti zasebne (najčešće ponornice) izolirane cjeline kako bi se pastrvice nakon što su dosegnule 3-5 cm mogle pustiti u njih. Uzgojne potoke je prije puštanja mlađi potrebno „očistiti“ agregatom od većih klenova i pastrva koji bi mogli predstavljati opasnost za te male ribice. Pastrvice se puštaju po okvirnom načelu pet ribica po metru toka. Ponovni izlov tih istih riba i finalno puštanje u Lokvarsko jezero nastupa nakon dvije godine i one su tada velike oko 15-20 cm i teške 150-200 grama. Takve ribe su već dovoljno velike da ne budu meta baš svakog grabežljivca u jezeru, a opet su ribe odrasle u divljini i bolje se snalaze u novom okolišu za razliku od riba uzgojenih u ribogojilištima koje jadne često ne znaju kako doći do hrane u novoj sredini. Obzirom da je vrijeme odrastanja pastrva dvije godine, potrebno je imati nekoliko potoka u rotaciji kako bi se poribljavalo parne i neparne godine.

Prizor za pamćenje

Krajem siječnja smo završavali priču i obilazili neke od pritoka jezera. Po prijašnjim iskustvima mrijest je već odavno trebao biti gotov, međutim, Daniel je primijetio zanimljive valove u ono malo odleđene vode prije ulaza u Lokvarsko jezero. Šuljanjem smo primijetili kako se radi o paru pastrva koje su bile u jeku svadbenog plesa i po svemu sudeći ženka još nije ispustila ikru. Radilo se o stvarno lijepim komadima težine oko 3-4 kg. Josip je po dva ožiljka odmah prepoznao mužjaka koji je vraćen natrag u jezero nakon što je “odradio” u mrjestilištu prije mjesec dana.

Lovostaj na pastrvu traje 1.10-28.02. a na jezeru za pastvu vlada režim ulovi i pusti. Dozvoljen je ribolov iz čamca, ali ne i upotreba benzinskih motora. Dnevne karte po 60 kn moguće je kupiti na nekoliko punktova, u restoranu “Eva” i „Jezero“ te caffe baru “Gorica”. Više o informacijama i kontakt brojevima na http://www.tz-lokve.hr ili putem facebook stranice “Lokve Ribiči”.

Svijetla budućnost…

Najveći neprijatelji pastrve su ponajprije štuke kojima su pastrve prava poslastica i od kojih se ovi primjerci manji od kile teško brane. Nije čudna omraženost prema štuki i broj im se kontroliranim odnošenjem prilično smanjio posljednjih nekoliko godina. Sljedeći problem su naravno sami ribiči koji smanjuju fond riba u jezeru, no stvari idu nabolje i sve više ljudi shvaća koliko vrijede te prekrasne jezerske pastrve!

Možda je ipak najveći problem (nesavjesna) izgradnja brane i stvaranje akumulacije Mrzla Vodica na izvorskom dijelu Lokvarke. Lokvarka je bila najveći i glavni mrijestni potok koji se grana u mnoge manje pritoke idealne za mrijest jezerskih pastrva. Branom je sada taj put u pritoke jednostavno presječen. Ovakva situacija na neki način obvezuje ribolovce da pomognu pastrvi u reproduktivnom aspektu.

Članovi ŠRK Lokvarka godišnje uspiju uzgojiti 300-600 komada divlje potočne pastrve dužine 15-20 cm i po mojem mišljenju zaslužuju svako poštovanje u nastojanjima da održe i poboljšaju populaciju ove spektakularne ribe u jednom od najljepših hrvatski jezera.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana