KAKO SE LOVE ŠARANI U AFRICI?

8 min read

PR / Broj 46 / Siječanj / 2012.

Šarani su ribe koje žive posvuda na svijetu. Pred desetak godina je jezero Bin El Uoidane sa svojom neobičnom i prekrasnom okolinom i velikom šaranskom populacijom postalo pravi svjetski hit. Ovaj od 3000 do 5000 hektara veliki vodeni rezervoar (ovisno o vodostaju), smješten usred Atlaskog gorja u Maroku na sjeveru Afrike, postao je prava ribolovna meka za ribolovce sa svih strana svijeta. Krajem prošle godine tamo je na ribolovu bio i Željko Capan pa smo odlučili s njim porazgovarati da iz prve ruke saznamo kako se love šarani u Africi…

PIŠE: KREŠIMIR KURI

PR: Željko, zbog čega je uopće zanimljivo loviti šarane u Africi?
ŽC: Afrika je drugi kontinent i jedna potpuno drugačija kultura od naše europske. Tamo su ljudi puno siromašniji, ali opet vedri i gostoljubivi. Priroda je posebno lijepa i gotovo nedirnuta. Šarani su vrlo borbeni i uloviti na tako velikom i divljem jezeru velikog šarana, poseban je užitak i izazov. Za mene je još jedan veliki magnet i njihova posebna kuhinja. Sve su njihove namirnice praktično ekološki uzgojene (bez špricanja) i posebno finog okusa. Sva se hrana priprema ispod posebne peke-tažina koja joj daje jedan specifičan okus i miris. Kad to sve skupa zbrojiš, dobivaš jedno jako lijepo iskustvo: lijepa priroda, borbene ribe, odlična hrana i gostoljubivi domaćini.

PR: Kako je najlakše doći do jezera Bin El Ouidane?
ŽC: Jedino avionom. Leti se obično preko Pariza, Milana ili možda još najbolje i najjeftinije preko Madrida. Ja sam išao preko Pariza. Let Zagreb-Pariz traje oko dva sata, a Pariz-Casablanca oko tri i pol. Kad smo stigli u Casablancu, tamo nas je dočekao vodič i šofer agencije Morroco Carp Fishing koji nas je terenskim automobilom za oko 4 sata vožnje prebacio do hotela blizu jezera. U hotelu smo prespavali do jutra da se odmorimo od puta, a onda krenuli na jezero.

PR: Kako se dolazi na jezero i kako ste odabrali pozicije za ribolov?
ŽC: Drugi smo dan u samo svitanje bili na jezeru, to je blizu i samo dvadeset minuta vožnje autom od hotela. Tamo su nas dočekali vodiči i brzim čamcima provozali po dijelu jezera na kojem Marc, vlasnik kompanije, ima koncesiju za ribolov. To je trenutno oko polovice jezera. Nakon tog razgledanja smo zajedno s našim vodičima odlučili na kojim ćemo mjestima loviti. Veliki čamac ima sonar, tako da smo tijekom vožnje mogli što prije i što lakše naći pozicije koje su nas zadovoljavale za ribolov. Po dolasku smjestili smo se na jednom otoku iz razloga da budemo što bliže sredini jezera. Tu je blizu prolazio stari tok rijeke koja je u prošlosti pregrađena velikom branom. Oko tog starog korita se uglavnom drže veći primjerci šarana i ako želite uloviti veći ribu treba se držati njega.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

PR: Kako ste odabirali pozicije za razvlačenje sistema?
ŽC: Najbolje pozicije za lov su ustvari potopljeni otoci ili sprudovi. Na njima je uglavnom dno kameno ili od one crvene zemlje. Šarani su se vrlo rijetko otkrivali skokovima, tako da smo uglavnom pozicije tražili na slijepo. Slušali smo i priče vodiča gdje su već prije nas drugi lovili, ali smo ih uzimali s rezervom.
Svatko od nas je imao po jedan gumeni čamac s veslom i sonar, pa smo mogli i pojedinačno do mile volje istraživati dno i tražiti zanimljive pozicije. Kako smo u ribolovu bili trojica i svaki je imao po tri štapa, krenuli smo svi zajedno taktički u istraživanje jezera . Za početak je svatko od nas pokušao loviti na drugoj dubini i na kraju svakog dana smo uspoređivali rezultate, izvlačili zaključke, odlučivali što dalje i pomagali jedni drugima.
Mjesta na kojima smo prvo počeli hraniti pa onda loviti bila su najčešće od 6 do 10 metara dubine. Iako smo pokušavali loviti na dubinama od 4 do 22 metra i na svim dubinama ulovili ribe, najbolja su se za velike pokazala baš mjesta uz stari tok, na onim prvim dubinama. Inače, jezero je jako bogato raznom prirodnom hranom, kao što su pužići, školjke i raznovrsna sitna riba.

PR: Na kakve ste mamce najviše lovili?
ŽC: Lovili smo na svašta. Probali smo s plivajućim boilama, dubinskim boilama, kukuruzom, grahom, tigrovim oraščićima… Od plivajućih su se boili najbolje pokazale one s aromom ananasa (Pineaplle od Mainlinea) i raka (Monster Crab od Rod Hutchinsona). Htio bih napomenuti da smo još lovili na jako velike boile (24 mm), ali i na običan samo zaslađen kukuruz bez ikakvih aroma. Ja sam dva najveća šarana cijelog izleta ulovio baš na balansiran kukuruz (dva zrna: jedno plastično plivajuće i jedno obično na dlaci).

PR: Na kakve ste sve sisteme lovili afričke šarane?
ŽC: Na iste kao i kod nas. Uglavnom smo koristili Gamakatsu Specialist udice širokog luka broj 2 i 4. Za predvez smo uzimali Fox i Sufix tonuće upredenice s omotačem, koji smo nakon vezanja udice dva centimetra od nje, radi bolje pokretljivosti, ogulili. Olova koja smo koristili za razvlačenje sistema bila su od 120 do 240 grama. Na kraćim lokacijama do 200 metara bila su dosta i od 120 (potkove od Carp Systema), ali na 500 i više trebalo je jače da se sistem nakon povratka čamcem na mjesto ne pomakne. Tada smo obično vezali po dva olova zajedno.

PR: Kakav ste pribor koristili?
ŽC: Koristili smo štapove duljine 3.90 m firmi Fox (koje smo posudili tamo ) i Rod Hutchinson (koje je Yury nosio iz Rusije). Tamo smo posudili i rod podove. Od rola sam koristio svoje Daiwa Infinity 5500, a od najlona Sufix 0.30 mm. Na većim daljinama (preko 400 metara) smo razvlačili sa Spider Wire špagom zbog manje rastezljivosti.

PR: Koje ste taktike za ribolov upotrebljavali?
ŽC: Kad lovite na tako velikim jezerima čovjek nikad ne smije biti brzoplet. Prvih nekoliko dana po dolasku samo smo tražili dobre pozicije i nakon toga 2 do 3 dana samo hranili. Loviti smo počeli tek nakon četvrtog dana. Hranili smo najviše s boilama, kukuruzom i tigrovim oraščićima. Ja sam iz Hrvatske sa sobom nosio 20 kg tigrovih oraščića, a Yury iz Francuske 20 kilograma Monster Crab boili promjera 25 mm. Još smo tamo od Marca kupili 20 kilograma njegovih Atlas boili promjera 20 mm. Zanimljivo je kako je manja riba više primala na boile, a veća na kukuruz. Ribe su jele sve redom. To znam jer sam veće šarane uglavnom ulovio po noći i kako sam ih u čuvarici do jutra čuvao za slikanje, vidio sam u njoj masu ostataka ljusaka školjki, puževa, ali i našeg kukuruza i boili.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

PR: Što ste sve ulovili?
ŽC: U ribolovu smo proveli 18 dana. Kad idete u ribolov na ovo jezero uvijek vam treba dosta sreće jer ne znate što će vas tamo dočekati. Za našeg boravka voda je na jezeru rasla, što je samo po sebi dobro za ribolov. Međutim, nesreća je bila što je odmah nakon našeg dolaska stigla jaka ciklona, oprala nas je kiša, a po okolnim je brežuljcima pao snijeg, što je ohladilo vodu i usporilo ribu. Prvo smo zasjeli na jedan lijepi otok i kad smo na njemu pronašli najbolje pozicije i počeli ih hraniti i loviti prve lijepe ribe, voda se toliko digla da nam je potopila kamp pa smo s njega morali bježati, mijenjati pozicije i sve ispočetka. U tih osamnaest dana ulovili smo preko 60 šarana, s tim da ih je većina bila do 12 kg. Puno je bilo i male ribe (do 4 kg), a ja sam dva najveća šarana (17.5 kg i 18.5 kg) ja ulovio tek potkraj ribolova. Vjerojatno bismo, da nas nije voda potjerala s otoka i da smo još mogli ostati u ribolovu nekoliko dana, ulovili još nekoliko lijepih riba, ali i ovako je bilo zanimljivo. Velike ribe su i tamo postale (zbog čestog ribolova na jezeru) jako oprezne i obično nisu prve na hranilištu. Čekaju negdje sa strane da se manje i srednje izredaju, pa tek onda kad se uvjere da je sigurno dolaze i uzimaju hranu. Zbog toga na ovakvim vodama treba biti konstantan i uporan, te loviti i hraniti na jednom mjestu dovoljno dugo, i konačno, imati dovoljno vremena da se dočeka lijepa riba.

PR: Što je važno znati ako se netko odluči za ribolov na ovom lijepom jezeru?
ŽC: Jedina agencija koja ima legalnu dozvolu lokanih vlasti je Morocco Carpfishing, čiji je vlasnik Marc Vergauwen. Njegovi vas šoferi pokupe s aerodrom u Casablanci i dovedu do jezera. On na jezeru ima kamp i poseban velik čamac kojim vas odveze na lokacije gdje se lovi. U sklopu svog aranžmana nudi vam sav ribolovni pribor i potrebnu opremu za posudbu, jer kad avionom idete tako daleko u ribolov obično se sa sobom nose samo vreća za spavanje, alarmi, kutija sa sitnim priborom i role. On nam je zajedno sa svojim ljudima kuhao i razvozio hranu svaki dan te donosio voće, vodu i piće. Na ovom se jezeru šarani mogu loviti tijekom cijele godine, a osim šaranima jezero je bogato štukama, smuđevima i pastrvskim grgečima. Šarana ima dosta, ima ih svakakvih: ljuskavih, golih i veleljuskavih, a ima i jako velikih. Najveći ulovljeni i pušteni dosad je imao preko 34 kilograma. Okolina jezera je posebno lijepa i čista i zbog toga je ribolov na njemu posebno lijep doživljaj.

Sve informacije i ribolovu na jezeru Bin El Ouidane možete dobiti na stranicama:
www.moroccocarpfishing.com , zatim direktno na Marcov telefon: 0(0212)668 10 00 065 (u Maroku), ili kod Željka Capana na telefon: +385 (0)98 206 674.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva
Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana