PR / Broj 29 / Kolovoz / 2010.

Najveći problem kad se vratite sa Ebra je ponovo krenuti na Savu…

Piše: Ivo Begović

Kao što sam vam u prošlom uvodniku već napisao imao sam rijetku sreću da za relativno malo novaca dođem loviti na jedan od najboljih svjetskih revira za ribolov soma i smuđa. Lovio sam sa Sašom Valentićem koji trenutno radi kao ribolovni vodič na rijeci Ebro na akumulaciji Flix pokraj španjolskog mjestašca Riba Roja u Kataloniji.

Avionom

Kako vam je u prošlom broju popisao Marko Klarić on i ekipa su na Ebro išli osobnim autom. No tako dug put u dva smjera je financijski skup i dugotrajan i vrlo zamoran pa je mnogo ugodnije i brže taj put prevaliti avionom. Ako ne putujete sami (a najbolja je grupa od četiri ribolovca) prije puta rezervirajte auto u jednoj od mnogobrojnih Rent-a-car agencija koje ćete s lakoćom naći na internetu. Van sezone (a to je najbolja sezona za ribolov) koštat će vas od 20-30 eura na dan plus trošak goriva. Riba Roja je od Barcelone udaljena oko 180 km i ako imate mogućnost u prtljagu si stavite jedan navigacijskji GPS koji će vas sigurno dovesti do Ebra. Još jedan savjet – na tom putu postoje dva paralelna autoputa – jedan se plaća, a drugi ne – pa i tu informaciju ukucajte u postavke i idite ovim koji se ne plaća. Još je jedna prednost rentanog auta – ne možete sedam dana stalno loviti ribe – Španjolska je prekrasna i posebna zemlja i malo razgledavanja ili odlazak do gradića Flix u neki od restorana na ručak ili večeru (u pauzi ribolova) će vam goditi.

Dva kapitalca u jednom danu

Moj ribolov na Ebru je počeo oko 6,30 ujutro nakon što me Saša pokupio kod veslačkog kluba gdje sam se pješke spustio iz apartmana koji se nalaze u samom centru Riba Roje kod crkve. Krenuli smo odmah pod branu koja je poznata svima koji su na satelitu gledali Blafa i ekipu kako mlate somove i smuđeve. Saša mi je dao svoj pribor jer ja u avion nidsam htio ništa nositi. Štap Shimano Lesath Off Shore dužine 330 cm i akcije do 110 grama. Rola Shimano Stella SW 5000 i na njoj upredenica Rapala titanium braid na čijem kraju je Saša duplim Uni čvorom vezao predvez od fluorocarbona debline 0.45 mm (12.1 kg nosivosti). Preporučio mi je glave od 70 i 90 grama te Orka Shad twistere od 19 i 21 cm. Lijepo mi je opisao dno koje se od same brane gdje je dubina neki 11 metara diže na 5-6. Razlog zbog kojeg je ovo mjesto toliko lovno je u stvari brana koja iz gornjeg jezera na turbine „usisava“ veliku količinu vode a i dosta ribe. Baš ta omamljena riba je hrana brojnih somova i smuđeva koji tu dežuraju čekajući svoj obrok.

Prvih par zabaca sam bio malo prekratak pa mi varalica nije pravo ni dotakla dno, a već mi je jaka struja izbacivala varalicu radeći pritisak na špagu. Sa,mo za usporedbu – voda tu pod branom teče kao da sam stao na sredinu iza turbine HE u Dubravi kad je Dravski kanal na najvišem nivou. Strašno! No brzo sam se prilagodio i shvatio da nakon lagano uzvodnog zabaca moram malo otpustiti špage sa role dopuštajući varalici da dotakne dno, a zatim je laganim cupkanjem voditi uz dno pokušavajući imati kontakt sa dnom što je to više moguće. Već u prvom zabacu kad je varalica prošla kako treba na štapu sam osjetio poznati tup! Smuđ! Oko dvice. Svaki slijedeći zabac mi je donio barem udarac ili smuđa. A nakon par smuđeva stisnuo mi je i prvi som. Saša nije nimalo taktizirao odmah je upalio motor i odvezao čamac. Voda nas je nosila nizvodno dok je moj som kao lud udarao repom po špagi. Izvukao sam ga za oko 10 minuta, bio je težak oko 15 kg. Kako li tek vuku oni veliki? Slijedećih sat i pol ribolova bili su kao iz bajke. Gotovo svaki prolaz sam imao ili udarac ili ribu. Višec sam lovio smuđeve a manje somove stalno mijenjajući varalice. Smuđevi su nekako najbolje udarali na Orka Shad Twister bijelog trbuha i plavih leđa dok su somovi kupili crne i tamnije boje sa šljokicama. I sve dok mi u jednom trenutku (uvjek se to dogodi u jednom trenutku) varalica nije samo stala. Nije tu bilo nikakvog udarca ni velike kontre s moje strane. Varalica je sanmo stala, a zatim je moj zadjev divlje izvukao par metara špage sa Stelle i opet stao! Ovaj je veliki! Komentirao je Saša i odvezao se brzinom koju ja ne bih očekivao od njega. Dovezao je čamac točno nad ribu i zamaranje kje moglo početi. Slijedeća gotovo dva sata trajalo je dok se som nije predao, a samo Saši i njegovom velikom iuskustvu mogu zahvaliti što sam ga uopće izvukao. Naime cijelo je vrijeme savršeno vodio čamac omogućavajući mi da soma u svakom trenutku kontroliram. Ukratko kad je već izmorenog soma uvukao u čamac (pazeći da to učini po boku kako mu ne bi povrijedio unutrašnje organe) tek sam tada shvatio o kakvoj se ribi radi.

Desetak minuta plovidbe i povratak u Sašin kamp. Vaganje i mjerenje – 212 cm i 63 kg. Moj najveći som i još ulovljen na varalicu. Nakon slikanja i puštanja soma Saša me samo pitao – hoćeš da se vratimo pod branu i još lovimo? Pio što da se vratimo? Ja više na Ebru ne moram ništa uloviti – bio je moj odgovor.

Siesta

Zatim je Saša isfiletirao dva smuđa i pripremio nam odličan ručak i na motoru me odvezao do Riba Roje na popodnevni odmor. Naime Saša radi od 6 ujutro do 10 sati i od 6 navečer do 10 sati. A fantastičnu naviku popodnevnog odmora – siestu potpuno je preuzeo od Španjolaca. Naime u cijelom mjestašcu u to su vrijeme svi dućani u restorani zatvoreni a i na ulici se ne može vidjeti baš mnogo ljudi. Dogovorili smo se za ribolov navečer – uz moju opasku – ja od sad lovim samo smuđeve! Ruke su me boljele i u laktovima i u ramenima, a leđa da ne spominjem…

Na prvi zabac

Popodnevni ribolov na smuđeve mi se potpuno izjalovio! Naime čim smo došli pod branu prvi zabac sa crnom Orkom koja je ostala od jutrošnjeg ribolova na štapu rezultirao je udarcem i totalno ludim izvlačenjem najlona. Opet veliki! I opet dva sata izvlačenja uz Sašinu asistenciju. Njoš dok sam ga zamarao Saša je rekao – ovaj je još veći! Nemoguće – bio sam siguran da većeg od 63 kile neću uloviti. Som se nakon puna dva sata potpuno predao pa se nako što je prvi put prišao čamcu i potpuno podivlhjao kad ga je Saša dirnuo već nakon minute potpuno predao opustivši se. Saša ga je privukao rukom vukući špagu i predvez. Opirući se sa obje noge o bok čamca jedva ga je ubacio unutra. Vraćamo se u kamp i važemo ribu. Nakon što je odbio težinu vreće za vaganje Saša preračinava libre u kile: 79.5 kg točno i 230 cm. – Sigurni rekord jezera Flix na varalicu. Nisam mogao vjerovati! Slikanje smo obavili u par minuta – nismo ga htjeli previše mučiti. A to je tek bio prvi dan ribolova…

A kako ćemo ovog zakopati?

Da ni u Španjolskom ribolovnom raju nije sve kao bi trebalo biti saznao sam pričajući sa Sašom. Naime po Španjolskom zakonu bi se svaki ulovljeni som trebao ubiti i zakopati kako bi se unešena vrsta istrijebila iz Ebra. Slažem se da unošenje soma na mjesto gdje ga nije bilo i nije baš pametna ideja. No kad ga već imaju (a istrijebiti ga je nemoguće) zašto onda na ribolovnom turizmu ne zaraditi lovu? Dakle dok sam zamarao ove velike somove palo mi je na pamet: A što ako se sad pojavi policija i natjera nas da iskopamo rupu i zakopamo ovoliku beštiju? A sve oko Ebra je tvrda crvenica i kamen. Koliko će nam trebati – tjedan dana?

Kako izbjeći soma

Drugo me jutro sve boljelo! Na ribolov smo krenuli tek iza sedam sati – nije se imao smisla žuriti. Sa sve više zanimanja sam gledao Sašin sistem kojim je odlično lovio smuđeve i tek tu i tamo pokojeg soma. No moj je ribolov ipak varaličarenje – zbog toga sam došao. Varalicu koja je jučer ulovila somove sam ostavio na sigurnoj udaljenosti od štapa – u apartmanu. Nauživao sam se ribolova tog drugog dana. Većinu ulova su činili smuđevi od dvije do pet kila. Koliko sam ih ulovio? Ne znam, ali bilo ih je preko trideset i par lijepih somova. I tog drugog dana sam na udici imao dva velika soma ali su mi oba prerezali špagu na oštre školjke i prije nego se Saša uspio odvezati. Oba su prilično divljački krenula pod branu u samu turbinu… Trećeg i zadnjeg dana mog ribolova na Ebru sam ulovio još jednog velikog od 202 cm i teškog oko 50 kila (nismo ga vagali) i pred sam sumrak još jednog oko trideset kila koji je bio i moja zadnja riba sa Ebra. Za ovaj put…

Izbjegavanje soma ili odličan sistem za smuđa

Saša Valentić je izuzetan ribolovac koji se na Ebru nalovio velikih somova. Dok gosti pokušavaju upravo to – uloviti što većeg brkonju, on u čamcu krati vrijeme loveći smuđeve. Kako se loveći na varalicu som i ne može izbjeći, Saša je smislio ovaj način ribolova na komad kože sa smuđevog trbuha. Naime, u tijeku ribolova zbog vrlo mnogo uhvaćenih smuđeva redovno se dogodi da ponekog varalica toliko ošteti, da ga nema smisla puštati. Sa takve ribe Saša obično odreže jedan ili dva komada kože s trbuha (obavezno s ljuskom). Na ovaj mamac prezentiran na sistemu sa trostrukom vrtilicom (vidi shemu) odlično se lovi. Uspješnost ribolova u usporedbi sa varalicom na istom mjestu je 2:1, pa čak i 3:1 u nekim periodima dana. Naravno, u korist smuđeve kože. Pokušajte i vi tako loviti – za početak će vjerujem biti dobar filet sa trbuha svake bijele ribe.

Od kad sam se vratio još nijednom nisam otišao na Savu bacati varalicu. Lovio sam neke šarane i amure. Čak i deverike, ali varalicu izbjegavam – nekako stalno imam osjećaj da to i nema nekog smisla… E da mi je Ebro bar tu negdje… oko Varaždina.

Zamaranje…

Trajalo je preko dva sata, prvih sat i pol sam se držao, a onda sam ipak sjeo na čamcu – mislio sam da nikad neće odustati…

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2021 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana