Mušičarenje podusta

PR / Broj 49 / Travanj / 2012.

Još uvijek friško nabrijan na ribolov muhom cijelu sam zimu patio u iščekivanju toplijih dana i drilanja na mušičarski pribor. Ciljana vrsta: sve što diše na škrge, kreće se vodom i moguće je prevariti na muhu – lijepo je biti skroman!

Tekst: Kristijan Pongerajter
Foto: Kristijan Pongerajter i Zdravko Šavor

• 

Nizak vodostaj Save ove je sezone omogućavao lijep pregled situacije na vodi, a i kvalitetna je insolacija još malo podebljala cjelokupan dojam: riba koja se ‘kvarca’ na površini vode u potrazi za toplinom savršen je prizor za svakog ribiča, a kada u ruci držite mušičarac i znate da ste u mogućnosti prevariti praktično svaku riblju vrstu – to pak nikako ne valja! Zašto? Tresete se od uzbuđenja, kopate po kutiji s muhama, mijenjate predveze i kad konačno složite neku ‘ubojitu kombinaciju’ – zabacite ekstremno loše i uništite si ribolov! Okrutna je stvarnost nabrijanog početnika u mušičarenju. Zapravo, nekako me podsjeća na onaj neki trenutak kada valja ‘namontirati’ tvrdoglavi kondom trenutak prije… ribolova?!

Konačno akcija

Prvi sudar s aktivnom ribom ove godine imao sam na jednom od klasičnih savskih plićaka jačeg štroma kojima riba rado patrolira za toplih, sunčanih dana krajem zime i početkom proljeća. Riba je skupljala nekakva čudesa pri samoj površini i ni meni ni Zdravcu nije bilo jasno o kojoj je vrsti uopće riječ. Bacakali smo svakakva čudesa dobrih sat vremena – riba je doslovce divljala oko nas, ali u brzoj i ‘hartavoj’ savskoj vodi nije bilo moguće razaznati o kojoj vrsti je riječ. Nakon mase promijenjenih muha, Zdravac je uz sveopće oduševljenje ulovio primjerak ‘nepoznate vrste’ koja se, čim je glavicu isturila na površinu vode, pretvorila u – čistokrvnog podusta! Puni oduševljenja, bacakali smo podustima kojekakve umotvorine još dobrih sat – dva, ali ništa se značajno nije dogodilo… Jedino što mi je preostalo za zaključiti nakon ovakvog ribolova jest da jednostavno nemam oružje za dotične poduste, jer riba se očito hranila, a mi smo teškom mukom zakvačili jednu jedinu ribu. Naravno da sam nekoliko (noćnih) sati istog dana proveo u vezanju raznih muha u nadi da će neka od njih biti upravo ona koju podusti traže – i naravno da sam ujutro bio na istom mjestu na Savi! Budući da (još uvijek) nisam neki entomolog, vezao sam sve što mi je palo na pamet uključujući i gluposti koje nikom ne bi trebale pasti na pamet jer npr. predstavljaju imitaciju nimfe kojom je Yeti davno lovio humanoidne tibetanske pastrve, gargantuarske taimene, mamute(?)… U svakom slučaju, prednost sam dao manjim bubama i nisam ni najmanje požalio – dapače, Fortuna me pristojno nagradila, a ruksak s prijenosnom stegom, svim alatom za izradu muha koje posjedujem, a bome i svim materijalima koje sam mogao dograbiti definitivno nije bila loša ideja! Ujutro sam na istoj poziciji temeljito odradio spremljene taktike i pristojno se nalovio – za moje standarde, naravno!

• 

Indikatorom bez indikatora

Ovo je prva taktika/tehnika kojom sam na Zdravkov savjet uspješno lovio poduste, a zapravo je riječ o prilično jednostavnom principu. Ideja je zabaciti muhu uzvodno i pustiti da ju voda prirodno spusti na dno, a potom malo ‘zaštopati’ žnoru i na taj način podići muhu (nimfu?) od dna i potaknuti ribu na hranjenje. Problem ove priče je očito indikacija griza koju nije moguće osjetiti na štapu, već je potrebno pričekati pohlepnu ribu koja će povući malo žnore za sobom i tako ribiču dati do znanja da je vrijeme za kontru. Ovo je tehnika koju sam prakticirao u ranoj fazi ribolova, čisto iz bojazni da bi moj ulazak u vodu prestrašio ribu. Problem indikacije griza pokazao se iznimno naglašenim budući da sam na ‘ubojitu muhu’ imao griz u gotovo svakom prolazu, ali se valjda devet od deset riba otkvačilo. Realizacija mi se nešto poboljšala kada sam skratio predvez (monofil promjera 0.14 mm) na nekakvih desetak centimetara i prije samog spoja s konusnim prevezom nasadio olovce – čvor je onemogućavao klizanje olova prema muhi. Ipak, ni ovaj potez nije bio zadovoljavajući, budući da je većina podusta i dalje ostala zakinuta za izlet na kopno i eventualni ‘foto-session’.

• 

• 

Češko nimfarenje

Ovaj korak dogodio se sasvim spontano i u skladu s mentalitetom nabrijanog mulca koji želi nasukati sve što prima muhu. Naime, polaganim ulaskom u vodu, primijetio sam da je riblje jato previše okupirano hranjenjem da bi se obaziralo na krkana koji polako ulazi u vodu u pokušaju poboljšanja realizacije grizeva i jednostavno sam se doveo do situacije koja mi je omogućila ležerno nimfarenje, preciznije rečeno – češko nimfarenje. Za ona tri ribiča koji se isto toliko dana bave mušičarenjem i nisu upoznati s opisanom tehnikom, moram ‘objasniti’ ideju češkog nimfarenja koja se otprilike svodi na ideju ribolova kedericom bez plovka. Naime, ribič je u pravilu za duljinu štapa udaljen od ribe što je dovoljno blizu da prezentira muhu praktično ne koristeći žnoru – dovoljno je ‘zabaciti’ uzvodno i održavati kontakt s muhom preko samog predveza (konusni predvez + tippet). Na ovaj način daleko je lakše osjetiti griz koji je zapravo sličan napadu ribe na kakvu varalicu tijekom špinanja budući da se griz osjeti ‘pod rukom’ i realizacija je već donekle pristojna. Naravno da se svaki griz ne manifestira povlačenjem predveza, ali i samo zastajkivanje muhe u (do tada) kontinuiranoj putanji dovoljno je dobar indikator i alarm za kontriranje. Osobno mi je ova tehnika podosta poboljšala realizaciju, ali se i dalje većina ribe uspješno riješila udice.

• 

Prava stvar

Ovdje je (naravno!) riječ o ribolovu na viđeno koji se opet dogodio spontano. Češko nimfarenje i drilovi polako su jato pomaknuli nizvodno u mirniji dio toka gdje je moguće vidjeti ribu, lijepo prezentirati muhu i još ljepše vidjeti kako ju riba sidri u usta. Ovaj pristup ribolovu jasno mi je prikazao kolikom sam broju ribe, loveći prethodno navedenim tehnikama, jednostavno dopustio da primi muhu, kulturno ju kuša i pljune iz gubice bez ikakve jasne naznake da je riba uopće bila u doticaju s mojom muhom. Naravno, ni ovaj pristup nimfarenju nije bez mane – čak i veće nimfe teško se vide u ne baš kristalno bistroj savskoj vodi pa se grizevi uglavnom registriraju praćenjem (zamišljene) putanje prezentirane muhe i ribljim pokretima koji ukazuju na primanje same muhe. Naravno da i sporiji tok rijeke te bolja vidljivost zahtijevaju i daleko pažljiviji pristup ribi i samoj prezentaciji muhe pa je sveukupan doživljaj na daleko višoj razini budući da šlampavo spuštanje muhe ili dizanje žnore s površine vode trenutno preplaši ribu. Ipak, ovaj pristup ribolovu osobno mi je daleko uzbudljiviji od prethodno navedenih i puno dublje u mušičarskoj domeni od opisanih ‘plovak-kederica’ tehnika.

• 

• 

Heureka

Kao što je vidljivo po samim fotografijama, riba je puna mrijesnih pjegica, a izrazita hranidbena aktivnost samo potvrđuje dobro poznatu teoriju o ribljoj tendenciji da se dobro ‘napuca’ prije samog mrijesta. Podnaslov se pak odnosi na moju osobnu ‘heureku’ budući sam siguran da je ostalih pet (Savi posvećenih) mušičara ovo gradivo odavno naučilo, položilo, doktoriralo… Riječ je definitivno o muhama tj. ‘onom nečem’ što su podusti pohlepno trpali u sebe pred sam mrijest. Otkrivenje muhe kojom su se podusti hranili bio je također slučajan zgoditak tijekom dolaska na ribolov. Naime, hodajući kroz nešto dublji dio vode (još sam uvijek bio uvjeren da je riba vrlo plašljiva) do same pozicije na kojoj su podusti trenutno obitavali skupio sam na čizmama pristojan broj nekakvih čudnovatih mušica – ni sad ne znam kako se ti mali žućkasti stvorovi zovu, ali znam da ću ih ubuduće rado vezati i nositi sa sobom. Na sreću, nisam imao potrebu odmah vezati ove muhe, budući sam sa sobom ponio nešto dovoljno slično – barem bojom i veličinom, jer silueta je već malo ‘felšala’, ali muha je odlično odradila posao (sjetimo se Fortune). Najgori dio ribolova bio je trenutak kada sam ostao bez svoje muhe i morao vaditi sav alat iz ruksaka te narednih pola sata vezati nekoliko primjeraka dok su podusti oko mene divljali. Mislim da je iz prethodnog teksta prilično jasno zašto je riba papala baš ovu muhu, stoga ju slobodno navežite, nađite poduste, probajte loviti i budite sigurni da će u tom trenutku veselo primati – nešto sasvim deseto!

• 

• 

Maslačak muha

Svi ćemo se složiti da je riječ o iznimno neuglednoj, zapravo ružnoj imitaciji, koja kad se namoči izgleda još ružnije (da, i to je moguće), no činjenica da se vrlo brzo veže i riba ju prima bez greške čine ovu muhu – prekrasnom!

• 

• 

• 

• 

• 

• 

•