ROD HUTCHINSON
12 min readPR / Broj 49 / Travanj / 2012.
Među ribolovcima uvijek postoje oni koji su iz ovih ili onih razloga malo poznatiji od ostalih. Ti razlozi nekad mogu biti neki posebno veliki ili vrijedni ulovi, velik broj kvalitetno napisanih članaka u kojima su s drugim ribolovcima nesebično podijeljena dragocjena iskustva, posebne zasluge zbog inovativnosti u proizvodnji mamaca i pribora, neke popularno napisane i korisne knjige o ribolovu ili jednostavno dobar „nos“ za ribu i šalu. Naš današnji sugovornik ima to sve. Lovi šarane već preko pedeset godina i to širom svijeta. Među prvima je još ranih osamdesetih krenuo preko „kanala“ u ribolov na velika jezera Orijent i St. Cassien, među prvima počeo proizvoditi specijalizirane mamce za ribolov šarana i visoko kvalitetan ribolovni pribor. Preko četrdeset godina je u ribolovnoj literaturi pisao izuzetno popularne članke o ribolovu šarana. Njegove se, kako stare tako i nove knjige i dan danas čuvaju kao suho zlato na policama ribolovnih sretnika koji su ih na vrijeme uspjeli nabaviti i nikome se ne posuđuju. Pokušajte kupiti knjigu „Šarani sada i onda“ (Carp Now and Then) na E-bayu, pa ćete vidjeti da po pitanju potražnje i cijene postoje dvije kategorije knjiga. Knjige Rod Hutchinsona i sve ostale… Naravno, radi se Rod Hutchinsonu. Čovjeku koji je svojim razmišljanjima i svojom ribolovnom i proizvođačkom karijerom, posebice po pitanju mamaca i pribora za lov šarana, obilježio i usmjerio današnji cijeli šaranski puk. Iako je danas u „zlatnim“ godinama i zdravlje mu ne dozvoljava da lovi ribe kao nekad, još uvijek je vitalan i kad god može je na vodi. Uspjeli smo doći do njega i postaviti mu puno zanimljivih pitanja. Pročitajte što nam je odgovorio.
Razgovarao: KREŠIMIR KURI
PR: Kako biste nekome tko nikad nije lovio šarane objasnili što je to šaranski ribolov?
RH: To je način života za ljude koji vole loviti ribe, živjeti u prirodi i spavati ispod zvijezda. Takve tipove ne treba puno nagovarati da odu na vodu i postanu prirodni dio svoje okoline. Lov šarana je prilika da se u nama probudi onaj stari lovac koji je već stoljećima zaspao. Često je predviđanje ribolova i sanjarenje o njemu veće od samog ulova. Meni je osobno najveće zadovoljstvo u ribolovu onaj trenutak kada vidim da je moj trofej neoštećen sigurno otplivao u svoje carstvo.
Rod Hutchinson je živa ribolovna legenda, čovjek koji već preko pedeset godina lovi šarane
PR: Kad ste počeli loviti šarane i kako je u to vrijeme izgledala tadašnja šaranska ribolovna scena?
RH: Svog sam prvog šarana ulovio sasvim slučajno dok sam lovio linjake, još davne 1959. U to vrijeme je u Engleskoj bilo samo nekoliko ozbiljnih jezera sa šaranima. Međutim, kako sam u nekoliko sljedećih godina jednako tako uspio uloviti još tri šarana, oni su mi postali sasvim realna meta i negdje od početka 1961 počeo sam se koncentrirati samo prema njima. To znači da šarane lovim već preko pedeset godina. U to je vrijeme u zemlji bilo samo dvadesetak ribolovaca koji su lovili šarane i to samo ljeti.
Ribolov u Francuskoj je sredinom osamdesetih bio fantastičan. Gdje se god okreneš sve puno lijepih i velikih šarana, a malo ribolovaca koji su ih dobro znali loviti.
PR: Koje su po vama revolucionarne promjene koje su najviše utjecale na razvoj ove grane ribolova?
RH: Pa svakako sistem lova s golom udicom koji smo mi onda zvali „dlaka-sistem“. Makar, današnji su sistemi potpuno drugačiji od prvog koncepta. Umjesto vrlo tanke niti (dlake) na koju smo nekad vezali mamac, danas koristimo špage nosivosti 25 do 45 lb, jednak materijal i za izradu predveza i za dlaku. Danas znamo da i oni jednako dobro rade jer je bitno da je udica slobodna i da je uvijek u mogućnosti da se u trenutku kad riba usiše ili ispljune mamac uvijek okrene i zabije u usta. Druga prilično velika stavka u ribolovnom napretku je upotreba ehosondera. Njihovim korištenjem možete vrlo precizno odrediti kako izgleda dno na mjestu gdje lovite bez previše truda. To je meni nezamjenjivo.
PR: Možete li nam reći nešto o otkriću ribolova na velikim europskim jezerima u osamdesetima?
RH: Prvog šarana na kontinentu sam ulovio 1976. u Portugalu, dok sam tamo bio na godišnjem odmoru. Otišao sam na veliko jezero u Algardeu loviti basseve i šarani su posvuda skakali. Na sreću uz sebe sam imao kanticu kukuruza šećerca. A svi znadu da je takav kukuruz instant mamac i da s njim nije potrebno prethodno prihranjivati. U kasnim sedamdesetima su me pozvali da idem loviti šarane u sjevernu Francusku. Makar smo tamo ulovili jako puno šarana, prosječna veličina riba bila je manja od one u Engleskoj. Tek nakon otkrića St Cassiena u osamdesetima shvatili smo kako Francuska ima strašne potencijale za ogromne ribe.
La Graviere, šljunčara u Francuskoj, posljednjih mi je godina jako draga voda
PR: Kako biste našim čitateljima najlakše objasnili razlike u ribolovu šarana u Engleskoj i u ostatku Europe?
RH: Ribolov je u Engleskoj uglavnom baziran na malim jezerima koja imaju puno pravila. Uglavnom je ribolov dozvoljen zabacivanjem s obale, dok čamci nisu dozvoljeni. Zbog toga je kod nas ribolov na velikim daljinama, hranjenje na velikim daljinama i slično, razvijeno do perfekcije. Zbog toga je engleski stil ribolova puno drugačiji od onog na kontinentu, gdje su čamci i ehosonderi u načelu gotovo uvijek dozvoljeni za upotrebu. Na ovaj način je puno lakše doći do ribe, ali i biti puno učinkovitiji na velikim daljinama nego što je to prosječni engleski ribolovac na prosječnom engleskom jezeru. Jednako tako moram napomenuti kako zbog puno toplije klime šarani u Francuskoj, Španjolskoj i Italiji imaju puno dulje hranidbene periode i zbog toga rastu veći.
Obično najveća razlika između ribolova u Engleskoj i na kontinentu je u tome što je u Europi na većini voda dozvoljen ribolov iz čamca i korištenje ehosondera, što je za nas ribolovce velika prednost 
Lijepo je kad možete čamcem otići i razvući štapove i sve posložiti baš kako treba
PR: U Engleskoj je ribolov šarana vrlo popularan već godinama, otkriće velikih šarana u Europi u osamdesetima je bio velik bum, što mislite, koji bi dijelovi svijeta mogli imati potencijal za sljedeće takvo otkriće?
RH: Mislim kako je velik broj zemalja koje imaju dobar potencijal za proizvesti velike šarane. To su sigurno sve baltičke zemlje, ali i zemlje oko Crnog mora. Jednako tako smatram kako je velik broj zemalja na sjeveru Afrike također u toj kategoriji. Gotovo svi otoci na Mediteranu također imaju mogućnosti za pripremiti novi šok našem ribolovnom svijetu, ali i neke zemlje na zapadu Afrike. Čak i na popularnim turističkim destinacijama poput Mallorce i na primjer u Turskoj, ukoliko se potrudite, možete naći velike šarane.
Za dobar je mamac nužna kvalitetna suha smjesa, a arome i atraktori samo su za nju još „dodatna etiketa“. Rod i Mally Roberts (njegov najstariji prijatelj i glavni tester) zajedno u ribolovu.
PR: Možete li nam objasniti kako ste proizveli neke od svojih najpopularnijih aroma kao što su na primjer Secret Agent, Scopex, Megasipce, Monster Crab, Mulberry Florentine?
RH: Svi su ti mirisi došli nakon velikog znanstvenog truda i pokušaja da se napravi ono što se prirodno događa u stvarnom svijetu. Uzmi jednostavan primjer. Životinje, ptice i insekte privlači voće kad je zrelo, a pogotovo u stadiju kad voćni šećer prelazi u alkohol. Sa začinima je slično, i oni su na svom vrhuncu uvijek u određenom periodu. Potrebno je pronaći trenutak kad je neka hrana na svom vrhuncu i onda pokušati stvoriti aromu koja ju predstavlja.
Monster Crab: kad se jedna aroma… 
…preko 30 godina uspješno… 
…održi na tržištu i dobro lovi… 
…onda možete biti sigurni da vrijedi
PR: Što mislite, mogu li neke od novih aroma koje ste nedavno proizveli, biti efektne kao ove koje smo u prošlom pitanju spomenuli? Koja je po vašem mišljenju najbolja Rod Hutchinson aroma?
RH: Ja nikad nisam mogao reći da je neki proizvod bolji od drugog. Svi su oni plod istog načina razmišljanja u trenutku kad su proizvedeni, jedino što su neki opravdali svojim uspjehom očekivanja, a neki ih strašno nadmašili. Secret Agent i Mulberry Florentine, baš kao i Scopex i Monster Crab, svakako spadaju u ovu zadnju kategoriju.
Fluorescentne plivajuće boile podignute nekoliko centimetara od dna moja su omiljena prezentacija
PR: Što čini dobar mamac i što sve on mora imati?
RH: Suha smjesa mora biti dobar izvor hranjivih tvari i kao takva mora biti prepoznatljiva i ribi. Arome i atraktori su samo još dodatna etiketa na sve to. Oni samo obično čine mamac bržim. Međutim, čak i bez njih, dobra suha smjesa sama može uloviti puno šarana, pogotovo ako njome nekoliko puta prethodno prihranite neko mjesto.
Nisu samo oni razvikani mirisi dobri …
PR: Koji je po vama najbolji sistem za divlje šarane, a koji za „školovane“?
RH: Ja nikad ne radim razlike među šaranima. Sigurno je da će svaki „divlji“ šaran biti ulovljen na sisteme koji su pripremljeni za „školovane“ šarane, ali isto tako ima trenutaka kada i one „opreznije“ šarane možete uloviti na poneki tradicionalni trik, kao što je na primjer ribolov slobodnom niti, s mamcem bez olova. Međutim, ja u ribolovu uvijek nastojim koristiti mamce i sisteme u koje imam najviše povjerenja. To su na primjer jedna obična plivajuća boila podignuta 3 do 6 cm od dna ili snjegović. Obadvije prezentacije su razvijene još davnih ranih osamdesetih na jezeru Savay.
Gotove boile manje veličine bolje su za vode gdje se učestalo lovi
PR: Da li više volite loviti uz prethodnu dugotrajnu prihranu mjesta ili bez nje?
RH: Nikad nisam imao mogućnosti provoditi dugotrajna prihranjivanja ili slične kampanje, jer je velika većina jezera na kojima sam lovio bila jako daleko od moje kuće. Međutim, ako prije ribolova imam mogućnosti jednom ili dvaput nahraniti sa svojim mamcima, potpuno sam zadovoljan.
Moje omiljene Grippa udice
PR: Jeste li se ikad osvrnuli iza sebe i pokušali sagledati što ste sve dosad od mamaca i pribora proizveli?
RH: Godinama nisam uopće. Međutim, u posljednje dvije godine prelistao sam dosta svojih starih kataloga i tek onda čovjeku sine koliko smo kroz sve ove godine doprinijeli šaranskom ribolovu. Međutim, kad to pogledate realistično, kompanija koja uspješno proizvodi i konstantno kroz 30 godina razvija nove proizvode, mora iza sebe nešto dobro ostaviti.
Rodov „Vodič za šaranske mamce“ mala je biblija ribolovnih mamaca iz osamdesetih godina prošlog stoljeća 
Knjiga „Šarani nekad i sad“ doživjela je puno izdanja i prodana je na tisuće primjeraka, međutim, danas ju je svejedno vrlo teško nabaviti, a ako i uspijete, ima „masnu“ cijenu.
PR: Kako ste u posljednjih nekoliko sezona lovili?
RH: Ribolov, nažalost, više nije tako intenzivan kao prije. Sustigle su me godine i one sa sobom uvijek nose i neke zdravstvene probleme. Pretprošle sam godine na samom početku bio na tri operacije oka i te godine zbog toga nisam mogao loviti sve do kolovoza. Na svom prvom ribolovnom izletu ulovio sam šarane do 19 kg. Sljedeći bolji ribolov bio je u listopadu i onda sam ulovio velik broj šarana, ali je najveći od njih imao 14 kg.
PR: Vi ste iz Grimsbya u Engleskoj. Možete li nam reći nešto više o vašoj povezanosti s tim gradom i ribolovom uopće?
RH: Taj je grad oduvijek vrlo povezan s ribama, ribolovom i njihovom preradom. Sva je moja rodbina oduvijek uključena u komercijalnu ribolovnu industriju, bez obzira jesu li odlazili na more u ribolov ili radili na dokovima čisteći i prerađujući ulovljenu ribu. Iako je ta industrija danas gotovo nestala, u onim danima smo uvijek uspjeli dokazati kako smo bili najveća ribolovna luka u svijetu. Osim toga, još sam ponosan što sam dugo igrao nogomet za momčad svog grada i često postizao golove.
„Šarani ponovo grizu“ vrlo je zanimljiva, poučna i zabavna u isto vrijeme. Prava poslastica za sakupljače knjiga o šaranima.
PR: Danas vas velika većina ribolovnog puka smatra velikim inovatorom. Što mislite, po čemu se razlikujete od ostalih ribolovaca? Tko je u vašem životu prije ribolova najviše utjecao na vas?
RH: Prije svega, u svemu što sam radio, uvijek sam imao veliku potporu obitelji. U svoje školske dane imao sam fantastičnu potporu svoja tri najdraža učitelja. Jedan me je stalno poticao da pišem. Da nije, nikad ne bih napisao toliko knjiga i sve te članke. Učitelji iz kemije i biologije su me također jako voljeli, jer su u meni vidjeli onu strašnu dječju znatiželju kako što bolje shvatiti na koji način funkcionira živi svijet. Zbog toga sam još od malih nogu vrlo strasno sakupljao znanja o biljkama, životinjama, pupoljcima. Puno sam čitao o svemu što sam oko sebe vidio. Zbog toga sam u vrijeme kad su me šarani potpuno zaokupili imao jako puno znanja o gotovo svim prirodnim znanostima na koje se ovaj ribolov oslanja. To mi je i u ribolovu i u poslu jako puno pomoglo.
PR: Što mislite, zbog čega ste postali tako popularni u Engleskoj? Da li ste to željeli i da li vam je ta popularnost uvijek odgovarala?
RH: Ja nikad nisam želio biti naročito popularan. Možda sam na početku svoje ribolovne karijere želio respekt među kolegama, ali ništa više. Međutim, u vrijeme kad sam pokrenuo kompaniju, popularnost mi je odgovarala. Lovio sam šarane preko dvadeset godina i na našem, tada vrlo malom engleskom tržištu, imao sam puno više ribolovnog iskustva od ostalih. Ljudi su uvijek s velikom pozornošću slušali što govorim, a slike riba s mojih putovanja po zemlji i inozemstvu vjerojatno su također napravile svoje. Neki su ribolovci ponekad pretjerivali. Došli bi me u ribolovu po noći u šator probuditi da me nešto pitaju, dolazili bi meni kući kako bi otkrili tajne šaranskog ribolova. To baš nije bilo ugodno. Da biste mogli živjeti tako lijep i ispunjen život kakav sam ja imao, morate uvijek pronaći vremena za obitelj. Ja sam uvijek nastojao odvojiti ribolov i posao od obitelji.
Šarani uz put (Carp Along the Way) prvi je dio ribolovne biografije i zapravo kolekcija u raznim časopisima objavljenih članaka tijekom sedamdesetih 
Šarani uz put (Carp Along the Way II) je nastavak prve i obuhvaća vrijeme osamdesetih. Vrlo poučno i zanimljivo ribolovno štivo.
PR: Jeste li ikad učili svoju djecu loviti ribe?
RH: Sva su moja djeca cure i samo sam svoju najstariju kćer Katheryn učio loviti ribe. Dobro je to savladala i znam da je ulovila šarana od 21 kg. Međutim, kao što sam to već prije rekao, uvijek sam nastojao odvojiti hobi i posao od obitelji. Kompromisi su dolazili jedino za praznike. Otišli bismo jednom godišnje svi na jug Francuske i dok bi moja obitelj uživala u suncu, ja bih uživao u ribolovu.
PR: Da li biste radije željeli da vaši unuci love šarane ili igraju Playstation kod kuće?
RH: Iako još uvijek nemam unuke, više bih volio da odu negdje u prirodu nego da bulje u monitor. Nisu mi jasni ni ljudi koji više vole gledati u kući druge da nešto rade (promatrači) nego da nešto osobno iskuse. Zašto u bilo čemu promatrati druge na ekranu, kad možete uvijek otići van, živjeti život punim plućima i sami otkrivati nove stvari?
PR: Imate li nekih neostvarenih želja u svojoj bližoj ili daljoj budućnosti?
RH: Za mene više nema dalje budućnosti. Sada razmišljam samo o onoj godini u kojoj sam trenutno ili eventualno o jednoj kasnije. Ono što bih želio je uloviti svoj novi osobni rekord po pitanju ljuskavog šarana i nadam se da će to biti u vrlo bliskoj budućnosti.
Novi Rod Hutchinsonov Team čini velik broj mladih test ribolovaca iz puno različitih zemalja svijeta, od najmlađih do najstarijih.
PR: Hvala vam na ovom vrlo zanimljivom razgovoru.
RH: Hvala i Tebi.
