PR / Broj 33 / Prosinac / 2010.

Od ovog broja, o ponašanju i ribolovu soma piše čovjek kojem je to zaista i posao. Saša Valentić je u sklopu svog posla ulovio na tisuće somova. Dio svojeg bogatog iskustva prenijet će vam kroz tekstove koji slijede. Pročitajte ih i saznat ćete mnogo o ponašanju i ribolovu ovog našeg najvećeg grabežljivca.

Piše: Saša Valentić, ribolovni vodič sa Ebra – Španjolska

Som je vrlo zanimljiva riba, o kojoj se razvijaju beskonačne ribičke priče i legende, uglavnom potkrijepljene „pouzdanim“ svjedocima. Ti obično žive u sedmom selu, iza trećeg brda. Svugdje su te priče iste i dogodile su se baš tu, kod vas – „Bio je toliki da mu se rep vukao iza traktorske prikolice, ronioci su u panici izranjali iz vode, guta patke, guske i pse…

Posebna tema bi bila o tome kako jedan ili dva soma mogu u kratko vrijeme pojesti pet tona šarana, kojima je poribljeno jezerce vašeg ribičkog društva. Naravno, uvijek ima ponešto istine u pričama. No, da bi se o ribama i ribolovu pričalo ili razvijale teorije, potrebno je provesti beskonačne sate u ribolovu i na vodi. To jedan prosječni, zaposleni ribič sa obitelj, ne može niti sanjati. Teško je i nekom prenijeti svoja zapažanja i iskustva, svi sve znaju, naučio ih susjed Đuro, uhvatio je soma od čak 20 kg!!

U ovom i u slijedećim tekstovima, pokušat ću vam prenijeti dio svog iskustva, stečenog u posljednjih pet godina, koliko sam vodič ribolovaca na španjolskoj rijeci Ebro. Sa svojim gostima sam do 2008.g ulovio 1000 (tisuću) somova, težih od 50 kg. Sada brojim samo one preko 70 kg, a još čekam svog prvog stokilaša.

Som je vrhunski predator

Po položaju usta i očiju svake ribe, može se vidjeti gdje ta riba uglavnom traži ili lovi hranu. Kod šarana, deverike ili mrene, na primjer, usta su okrenuta prema dolje i prilagođena skupljanju hrane sa riječnog dna. Kod uklije, bolena i soma, donja je vilica duža od donje i prilagođena sakupljanju (ili lovu) hrane, koja se nalazi iznad ribe. Pa zašto ga onda lovite gotovo uvijek na dubinku i na tri gliste, koje som sa svojim malim očima na gornjem dijelu glave ne vidi? Srećom, som se ne oslanja samo na vid u potrazi za plijenom pa ga se i na taj način ulovi.

Som je opremljen čulima bolje nego ijedna slatkovodna riba. Čulo mirisa mu pomaže da nađe hranu na velikoj udaljenosti. Nalazi se u dvije rupice smještene ispred očiju. Broj mirisnih stanica je deset puta bolji nego kod npr. bassa. Čula okusa se najviše nalaze u brkovima. Koliko som ima brkova? Mnogi ni to ne znaju. Pora za miris i okus ima oko 5000 po cm2, a nalaze se kod soma po čitavoj koži. Som osjeti ukus hrane i prije no što ju vidi. Kod ostalih ribljih vrsta čulo okusa se nalazi u ustima, jeziku i škrgama. Čulo sluha je, kao i kod ostalih riba, u mjehuru, s tom razlikom da nije povezano sa unutrašnjim uhom. Somov sluh je 15 puta bolji od sluha pastrve. Bočna linija mu prenosi vibracije do unutrašnjeg uha, a slična osjetila ima oko očiju, te na gornjoj i donjoj vilici. Savršeno čuje kretanje rakova po dnu, pljuskanje ili plivanje. Navodno osjeća vibracije nastale hodanjem po obali na pedesetak metara. Oči su mu sitne ali sigurno nije slabovidan, u bistrim vodama vid mu je glavna pomoć u lovu. Som osim toga ima i elektro-osjećaj. Na glavi i duž bočne linije nalaze se senzori pomoću kojih on otkriva prisutnost živih bića u okolini. Nešto slično kao kod morskih pasa. To mu pomaže u pronalaženju ukopanih školjki, rakova i larvi insekata.

Prvenstveno je predator i hrani se ribom. Vrijeme mrijesta bilo koje riblje vrste je prava gozba koju ne propušta. Ribe u ljubavnom zanosu su vrlo neoprezne i lako uhvatljive. Sve što padne ili preplivava vodu, somovski je potencijalni plijen. Insekti, puževi i gliste u poplavnom području, na meniju su svih riba. No, to još uvijek ne opravdava uporan ribolov naših somolovaca na gliste i rovce. Da mu je taj plijen prioritetan, priroda bi mu dala nos u obliku lopate, a ne tolika usta. Kad se zna što som većinom jede, treba tražiti mjesta gdje se ta hrana nalazi ili kreće. Nije li neprirodno da rovac koji ne može sam zaroniti, ruje na dnu sredine rijeke? Dno „ravno kao tepsija“ je gotovo uvijek bez ribe, ali ako postoji samo jedan kamen veličine košarkaške lopte, budite sigurni da je iza njega som ili smuđ. Treba tražiti stepenasto dno, pličine i udubine. Idealni su utoci rijeka i potoka, a pri povlačenju poplavne vode svaki, pa i najmanji kanalčić je hot-spot. Potopljeno drveće, podvodne kamene pregrade, a naročito dio iza riječnih otoka su idealna somovska mjesta. Kad pogledate ptice kako lete, minimalno mašući krilima, sjetite se koliko bi energije trebalo ribi da se zadržava u jakoj riječnoj matici. Som i smuđ nalaze se u povratnoj ili mirnoj vodi tik do matice, u zasjedi. Som većinom dočekuje hranu koju mu voda donosi. Somova prehrana tijekom godine ovisi o temperaturi vode. Što je voda toplija, som brže svaruje hranu i obrnuto. Rezultati istraživanja mađarskih stručnjaka na tu temu mnogima će biti zanimljivi (Fabian,Molnar,Tolg,1963g). Pri temperaturi vode od 5 C° somovi svare pojedeno za 206 h (8.5 dana), pri 10 C° za 86 h, pri 15 C° za 50 h, kod temperature vode 20 C° svare hranu za 29 h, a pri 25 C° za 20 h. Na dijelu Ebra gdje lovim, sezona lova počinje kad se voda ugrije na minimalno 11-12 c, a prestaje kad temperatura padne ispod 8 C°. Vrlo je loše kad temperatura vode, zbog topljenja snijega ili vremenskih uvjeta, naglo padne 2-3 C°u par dana. No, isto tako, blagi porast temperature će ga pokrenuti da jede. Som u prvim godinama života raste relativno sporo. Potrebno mu je pet godina u prosjeku, da dostigne dužinu od 674 mm i težinu od 2.230 kg. Sa deset godina trebao bi narasti do 1.2 m i težiti 14 kg. To ovisi o godišnjoj temperaturi vode i o količini dostupne hrane. Na Ebru sigurno rastu brže nego drugdje. U Ebru sam više puta ulovio žutog soma koji je imao jedan brk kraći, pa sam ga po tome prepoznao. Oba puta je bio vezan preko noći zbog fotkanja i izbacio je sve iz sebe. U godinu dana udebljao se 6.8 kg.(40,8kg-47,6kg, žao mi je što mu nisam mjerio dužinu).

Znam da bi mnogi htjeli znati kad najbolje grize. Po noći? U sumrak? Kad nema mjeseca? Kad je porast vode? Sve to ima svoje, no neku pravilnost, kad sigurno grize, ne mogu ustanoviti, jedino sam utvrdio da nakon punog mjeseca, tu na Ebru, obvezno puše jak vjetar.

Kako naći soma?

Promatrajte prirodu i promjene, uporna čaplja na obali ne čeka tamo autobus, bolen ne lovi bučno uzalud na istom mjestu. Sve se u prirodi svodi na lovce i lovinu, pa se i vi ponašajte tako. Iako mnogi misle da mi sa uporabom sonara tražimo ribu koju ćemo uloviti, istina je daleko od toga. Sonarom većinom kontroliram temperaturu vode, jer i jedan stupanj razlike puno znači. Obično sonarom tražim promjene i prepreke na dnu i sitnu ribu. Som ili smuđ koji leži na dnu se često uopće ne vide na sonaru.

Soma tražim tako da često mijenjam izgledna mijesta,15-20 minuta je dovoljno provesti na jednom mjestu. Ako je som tu i ako je raspoložen (gladan), obično će odmah primiti. A ako ne primi, bolje je varalicu ili mamac ponuditi drugom somu nego čekati da ovaj ogladni. Sreći u ribolovu pridajem 10%, znanju 50%, a ostatak je prikradanje i maksimalna tišina na obali ili u čamcu. Znači, ribu treba znati pronaći i uloviti prikladnim priborom, a tad i znati kako ju izvući na suho. Pri lovu kapitalnih riba, ne praštaju se greške i paničarenje, a moguće su i ozbiljne povrede i lom pribora.

Tehnika prva: Varaličarenje soma

Za varaličarenje soma treba prvo odabrati odgovarajući štap i rolu. Štap bi trebao biti vrhunski 100 gramac ili solidan 150 gramac, dužine 2.7-3 m. Ne bi trebao biti pretežak, da bismo komplet mogli izbalansirati rolom veličine 5000 ili 6000, po Shimanu. Dobro balansiranim težim kompletom je lakše varaličariti nego lakšim ne-balansiranim. U pravilu, varalice težine od npr. 50 grama se ne bacaju štapom od 30-60grama, već sto-gramcem. Pošto se som, a i svaka krupna riba vade i zamaraju štapom – pumpanjem, on treba imati i rezervu snage. Kod role je najvažnija dobra kočnica i solidna osovina. Rolom samo kupimo strunu pri pumpanju. Mehanizam trpi daleko više i stalno, vukući “velike” varalice, nego pri samom zamaranju ribe, te je potrebna kvalitetna rola. Ja koristim Shimano Stellu FA i odlične Pen Slammer 360 (te su malo male, no za ovu sezonu planiram kupiti za broj veće Slamerice). Čudo kako je Penn mogao napraviti tako izdržljivu rolu za tako malo love. Štap za blinkanje je Shimano Lesath 50-100gr, dužine 3.30cm i Shimano Lesath Of Shore 28-110gr, 3.30m. No i ostali štapovi akcije do 250 g i dužine 3 m će poslužiti. No, ne kupujte štapove ispod 100 eura, jer ta jeftinija klasa sigurno nije dovoljno snažna da pobjedi velike. A vjerujte mi, nema ništa gore kad napokon imate pravog brku, a pribor popusti u prvoj (ili zadnjoj) minuti borbe.

“Velike” varalice

Ovo „velike“ sam stavio pod navodnike, jer somu nije baš ništa preveliko. Idealna pomoć u traženju i zamaranju soma je svakako čamac. Iz čamca možemo idealno pretražiti duž obale, povremeno puštajući plivajuće voblere niz tok i puno tiše se kretati nego obalom. Ne treba predimenzionirati pribor, jer tad ribolov postaje mučenje koje brzo dosadi. Osobno koristim kvalitetnu pletenicu nosivosti 23.5kg, debljine 0.356mm (Rapala Titanijum koju kupujem na špulama od 1500 m). Obvezan predvez od monofila ili hard mono-a nosivosti 20-tak kg, dužine 70-tak cm. Hard mono ili monofil, naravno, mora biti manje nosivosti od upredenice. To je dovoljno za somove težine 60-tak kg, a bilo je i komada 70-75kg. Veće uopće i ne želim zamarati špinerskim priborom, za to postoje metode i pribor o kojem ću pisati uskoro.

Predvez od monofila, kao i najkvalitetnije kopče su vrlo važni iz više razloga, te tu nema mjesta štednji, jer poznato je da lanac puca na najslabijoj karici. Kopče koristim kupujući većinom one iz specijalnih programa Sangera i Mosele, namijenjene za ribolov soma, testirane i sa deklaracijom nosivosti na pakiranju. Skuplje su uvijek bolje. Nešine kopče su svjetska klasa i više mi je žao kopče nego izgubljene varalice, jer ih teško nabavljam.

Predvez vežem direktno na pletenicu bez vrtilice, duplim Uni čvorom (to je čvor koji često koriste i mušičari). Monofil je daleko otporniji na abraziju (habanje, struganje) od svake pletenice na sitnim, ali oštrim i bezbrojnim somovim zubima, te u kontaktu sa dnom i školjkama. Mono predvez koristim i pri jiganju smuđa. Drugi razlog je što želim da mi u slučaju zapinjanja baš tu pukne sistem. U protivnom, pri kidanju možete ostati bez polovice skupe pletenice. Treći razlog je što je monofil, a naročito hard mono, gotovo nevidljiv pod vodom. Pletenicu i predvez treba često kontrolirati i u slučaju i najmanjeg oštećenja promijeniti. Također treba paziti na stanje provodnika i vodilice na roli. U ribolovu krupnog soma svaka greška i nemarnost vodi gubitku ulova.

Kako voditi borbu?

Pri udarcu soma na varalicu, koji je u pravilu vrlo snažan, potrebno je ponoviti kontru. Naime, somovski zubi su tvrdi kao drvo i ukoliko je tupa udica na njima, gotovo ne postoji šansa da se zabije. Rolu uvijek treba držati u šaci između prstiju, da ne bismo ostali bez pribora. Kočnica, naravno, mora biti podešena, a ne zategnuta kliještima. To pišem jer sam već nekoliko štapova izvadio iz Ebra, a nadam se uskoro izvaditi Stellu i Sportex jednog neopreznog njemačkog ribiča. Krupan som se po kvačenju često ponaša kao da i ne zna da je na udici i nastavlja ravnomjerno svojim putem. To je trenutak kad treba brzo otpustiti sidro ili se pomoliti bogu da ne krene uz obalu, ukoliko ste na obali. Nakon prvog iznenađenja, krene kao brzi vlak i ako ste u čamcu pali se motor i pokušava smanjiti razdaljina između vas i soma. Ako ste tad na obali i imate samo 100 m pletenice, već mu bijesno spominjete porodicu.

Razdaljina se smanjuje da bi što je moguće manje pletenice došlo u kontakt sa dnom i preprekama. Kad ste prišli somu čamcem, zamarati ga treba ŠTAPOM pumpajući. To je trenutak kad će se som pokušavati osloboditi udarajući repom po pletenici. Ti udarci su vrlo prepoznatljivi, štap se savija i naglo ispravlja. Poželjno je tad umjereno pojačati pritisak na ribu. To je trenutak kad se najčešće gubi riba ili također som izbija udicu iz usta, ali se ona često zabija u rep. To se meni događa otprilike kod svakog petog velikog soma. Tada nastaje prava mora jer ovdje na Ebru ne koristimo kuku, već soma hvatam isključivo rukom za donju vilicu. A glava zamorenog soma je u tom slučaju dva metra pod vodom. U normalnoj situaciji, nakon udaranja repom, som se pokušava plivanjem osloboditi. Sada je 90% posla obavljeno, te pomaže samo strpljenje, dok pametniji ne popusti. Mjehuri su znak da se som zamara (ni vama nije lako), ali borba još može potrajati. Kad se som pojavi na površini, treba ga samo dotaknuti. Pokušat će još jednom povući svom snagom. To je trenutak kad se zna zabiti pod čamac i polomiti štap. Da bi se to izbjeglo, treba stajati u pramcu i pravovremeno prebacivati štap na drugu stranu. Stojeći na pramcu, štapom možete lako, zamarajući soma i upravljati čamcem. Treba paziti i gdje voda nosi čamac, ukoliko riba ide prema nekoj prepreci, vrijeme je za silu. U svakom slučaju, partner u čamcu mora biti dio ekipe i ulov je tad svakako zajednički uspjeh. Štap mora cijelo vrijeme biti savijen i pletenica napeta. Zamorenog soma hvata se radnom rukavicom za donju vilicu, ispod zubi ima udubina, kao pravljenu za četiri prsta, a palcem se prihvaća izvana. Maksimalnu pozornost valja obratiti na udice, a i som se može pokušati obrnuti i iščašiti vam ruku. Ribu treba podići iz vode i prebaciti glavu u čamac, pazeći da se želudac ne prevlači preko ruba čamca, jer može doći do pucanja žuči i smrti ribe. Tek sada, ako baš morate, možete se prepustiti navali panike, adrenalina i veselja.

Koja je varalica najbolja?

Varalice za ribolov soma moraju biti prvenstveno čvrste, jakih alkica i vrlo jakih i oštrih udica, bile to žlice, silikonci ili vobleri. Boja i modela, kao i proizvođača, ima bezbroj. Kako ovo nije tekst tipa IMT (ima li mene tu), ne želim hvaliti i reklamirati nikoga. Mene strašno iritiraju tekstovi koji čovjeka ništa ne nauče o ribolovu, osim da je baš taj proizvod ono što morate imati. Na inzistiranje urednika, ipak ću spomenuti varalice na koje lovim. Od silikonaca koristim Orke – Shad 14 cm, Shad twister 17 i 21 cm i Sirenu od 15 cm, Relax shadove od 14 cm, Stormove sve veće modele i Profi Blinker Atraktore, Voblere Rapala i Salmo, te mnoge ručne radove i prototipove. Osnovno je da su dovoljno jake konstrukcije. Rapalini drveni modeli sa lijepljenom lopaticom su vrlo lovni, no ne mogu izdržati većeg soma. (Kako li se lopatica zove na hrvatskom jeziku)? Pakta je glupost stoljeća. To bi bila tema za članak, usporediti naše ribičke nazive sa svim europskim jezicima. Na engleskom i njemačkom zvuči nešto kao roneća, zaranjajuća kašika ili lopata.

Som nije baš posebno izbirljiv glede vrste varalice. Potrebno ju je provući na dubini na kojoj lovi, bila to žlica, vobler ili silikonac. Na sve što mi daju na testiranje ili što dobijem od svih urednika novina, uvijek sam lijepo lovio. Svaka varalica je u danom trenutku na određenom mjestu primjenjiva, a na vama je da ju pravilno uporabite. Praksom se stječe vještina vođenja varalice, a iskustvom pravilan odabir. Još nije proizvedena magična varalica, a ni jedna se ne može usporediti sa živom ili mrtvom ribom na sistemu. Varalica nam daje komoditet da u svakom trenutku možemo otići u ribolov. Iz sličnih potreba nastala je i šaranska boila, da se veličinom izbjegne neželjen ulov. Kud to ide i do kad, pokazat će vrijeme. Skrenuh sa teme. Varalicu je važno zabaciti točno tamo gdje ste zamislili. Pod drvo, provući između trave i sl. I to od prvog pokušaja. Somu je poželjno zabac ponoviti još jednom i zabaciti na isto mjesto. Dobro je pričekati sekundu, dvije, povući metar i opet stati. Somu treba vremena da se iz dubine od 5-6 m podigne sa dna, do mjesta gdje je pala varalica. Dobro je da ta varalica bučno pljusne o površinu vode. Ne treba pretjerivati i bez prestanka bombardirati isto mjesto. Bolje je pretražiti što više izglednih mjesta. Gladan som se ne treba nagovarati da napadne sve što se kreće oko njega, dok sit ne reagira uopće. Na Ebru je ponekad voda vrlo bistra, promatrao sam puno somova. Bacao sam im kamenje i napadali su svaki bačeni, hranio ih tvrdo kuhanim jajima, spuštao živu ribu ravno pred usta i u nevjerici gledao kako ponekad ne reagiraju. Nekad napadaju na veslo, propeler elektro-motora ili sidrenu bovu. Svi moji gosti su u nevjerici, kad istovremeno vide desetine šarana u iskakanju. A bude i dana, kad riba naprosto ne jede, a pliva i skače svuda.

Vobleri su idealni jer se mogu provlačiti na željenoj dubini. Kruškasti za basa su odlični, ukoliko su dovoljno jaki. Zvečka je bolja ako proizvodi dublje tonove. Žlice su se dokazale nebrojeno puta, a ja ih koristim za lov u travi i bacajući iz čamca pod obalu. Moraju biti duge barem 7cm, a na njima obvezno mijenjam udice, vrtilice i prstenove. Sve su manje-više dobre, važnije je kako se vode kroz vodu. Silikonce na teškim glavama koristim u dubljoj i bržoj vodi. Ima jedna tajna kod varaličarenja, varalica ne treba biti u torbi ili na zidu, treba biti što češće u vodi. Nastavak slijedi u idućem broju… Hola!

Studeni na Ebru

Ulovili smo velike ribe, ali smo svaku pošteno zaslužili. Ebro se pokazao kao prilično težak za ribolov u ovo doba godine.

Ribe koje vidite uz Sašin tekst o lovu soma ulovljene su krajem studenog na Ebru. Naime naša mala ekipa skupljena je sa svih strana, nas ukupno pet fanatičnih ribolovaca odlučili smo zadnjih par dana studenog provesti na Ebru. To je dovoljno južno, pobjeći ćemo od zime i uživati u ribolovu. Dobar plan?! Možda!

Ekipu su činili Srećko (Procarper), Mladen, Goran, Vlado i Ivo. El Sale nam je mailom potvrdio da će po njegovom mišljenju ribolov biti dobar i da temperatura vode neće pasti ispod 14 °C. Putovali smo Srećkovim kombijem, a put je od Krškog trajao oko 20 sati. Kad sad usporedim gospodski let avionom kojim sam ovog ljeta prvi put došao do Saleta i ovo truckanje znam da je apsolutna najbolja opcija avion i nakon njega iznajmljivanje rent-a-cara u Barceloni.

Ribolov

Najveći problem u ovom našem sedmodnevnom ribolovu je bio vjetar. Naime svih sedam dana puhao je jak hladan vjetar najsličniji našoj buri. On nam nije dozvoljavao da lovimo žlicama pod obalom jer je stalno nabijao čamac u obalu, pravio valove od kojih se ni kroz polarizacijske nisu vidjeli buseni trave između kojih treba vući varalicu. Kad smo se pokušali usidriti, vjetar bi nas brzo otpuhao sa pozicije ili vrtio čamac ne dozvoljavajući ribolov. I na kraju činjenica da se voda svaki dan zbog vjetra hladila za pola do jedan stupanj što je utjecalo na apetit somova. Smuđevi su bili mnogo bolje raspoloženi za hranjenje no bio ih je problem locirati. Nisu bili više u velikom broju na brani i na brzoj vodi, a nisu se još sabili u dubine u donjem dijelu jezera. Pa gdje su bili? Najvjerojatnije u ogromnim količinama trave koje je puno cijelo korito Ebra i u kojem se skuplja sva bijela riba i grabežljivci. A u travi se ne može varaličariti…

Za vrijeme našeg boravka ulovili smo jednog soma od 230 cm teškog 74 kg, tri soma preko 60 kila ( 213 cm (nije vagan), 214 cm -61,6 kg i 215 cm – 62.9 kg) jednog od 48 kg te jednog od 32 kg. Sve somove smo ulovili isključivo pod branom na velike Orka Shad twistere na glavama od 60 g, a važno je spomenuti da je vrijeme hranjenja soma uglavnom bilo ograničeno samo na sat-dva nakon zalaska sunca, dok smo samo jedno jutro imali grizeve soma i u svitanje (i uspjeli uloviti dva komada). Po danu je pozicije bila praktički mrtva. Uz somove ulovili smo i oko četrdeset smuđeva što je daleko manje ako se usporedi količina smuđeva koju sam ja sa Saletom lovio u lipnju.

Jesmo li bili zadovoljni? Naravno da jesmo! Usprkos stvarno neugodnom i hladnom vremenu (zadnje jutro je bio – 5 °C) ulovili smo na varalicu somove za kakve bi na svim vodama u hrvatskoj trebali potrošiti dane i dane ribolova sa upitnim uspjehom.

Dobro smo se zabavljali, a desilo nam se i nekoliko neugodnih stvari. Naime primijetili ste da sam za jednog od velikih somova napisao – nismo vagali. Naime Srećko je četvrtog dana ribolova ispunio svoju veliku želju i ulovio kapitalnog soma. S njim u čamcu smo bili Vlado i Ja. Soma smo kasno navečer dovezli do kampa i izmjerili ga (otud mi točna mjera od 213 cm) te ga vezali samo karabinerom. Slikanje i vaganje smo ostavili za ujutro! Soma su ujutro vidjeli i Saša, Goran i Mladen koji nisu te večeri lovili s nama. No som je uspio nekako otvoriti veliki karabiner i izvući špagu iz njega (ni dan danas mi nije jasno kako) te pobjeći. Moram priznati da nikad nisam vidio tužnijeg ribolovca od Srećka, ostvario je svoj san i ulovio najvećeg soma u životu, a za uspomenu mu nije ostala nijedna slika.

Sale jel ti to bila baš pametna ideja?

U razgovoru sa Sašom tokom našeg boravka (i nakon odlične sarme koju nam je skuhao u kotliću) rekao mi je komentirajući novine da bi bilo pametno (po uzoru na neke njemačke) u našoj rubrici „Kuda na ribolov?“ uvesti ocjene za svako mjesto koje posjetimo. Ne znam da li ću to raditi i ubuduće, ali evo kratkih opisnih ocjena Saletove ponude koje će nadam se unaprijediti ponudu slijedećim grupama koje bude ugostio.

  1. Apartmani su odlični, moderni i vrlo ugodni, ali zvonjenje crkve stvarno iritira čak i kad ste jako umorni od ribolova.
  2. Uređenje kampa – vidi se da je Sale već predugo u Španjolskoj i da ga je bolest zvana „siesta“ totalno dotukla. Naime svi smo se u povratku složili da bi cijeli kamp mogao izgledati mnogo urednije i ljepše i bez ikakvih ulaganja sa samo malo truda (a tek da se malo i uloži).
  3. Čamci su odlični i vrlo lako upravljivi, ali zamarati soma bez rikverca na velikom čamcu u brzo terkućoj vodi i nije neki užitak.
  4. Željezna cijev nije sidro! Vladu i mene je vjetar toliko nosio da mjesto kod sajle (a gdje je grupa prije nas navodno dobro lovila glavinjarama) nismo mogli prebacati ni pet minuta normalno. Dakle zbog tog sidra mi i nismo imali alternativu ribolova osim bove pod samom branom.

Našlo bi se tu još par „sitnica“… No naravno zbog velikih riba koje smo uspjeli uloviti cijeli nam je boravak ostao u dobrom sjećanju i svi mislimo da je vrijedilo. Saša nemoj ovo shvatiti zlonamjerno. Ovo je mala kritika koja će ti pomoći da slijedećim gostima u boravku kod tebe bude ljepše i ugodnije.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana