Zdravko Jurjević Tiki – razgovor sa istinskim majstorom varaličarenja!
7 min readPR / Broj 33 / Prosinac / 2010.
“…svaki dan pokušam pobjeći poslije posla na sat dva u ribolov…”.
Razgovarao: Dalien
Poznajem mnoge odlične ribolovce i moram priznati da se ponekad osjećam sretan što uopće mogu sa takvim ljudima komunicirati i izmjenjivati znanje. Većina špinera lovi podjednako sve vrste grabežljivaca i solidno poznaju tehnike i mamce kojim se pojedine vrste love. Rijetki su oni specijalizirani za ribolov jedne vrste, a još su rjeđi oni koji koriste tek nekoliko varalica i konstantno imaju uspjeha na njih. Ovo je po meni važno za svakog ribolovca – da poznaje mogućnosti svoje varalice i da ima aposlutno povjerenje u nju! Malo kad razmislim, svi smo prošli fazu ruksaka prepunih varalica. Sa vremenom shvaćamo kako nam tolike varalice nisu potrebne pa sužujemo izbor i lovimo većinom sa prokušanim modelima (za nas!). U kutijama istinskih znalaca naći ćete malo varalica, ali ih zato poznaju “u dušu”! Jednog ili dva savska špinera smuđa smatram takvim majstorima, a odnedavno poznajem i Zdravka Jurjevića-Tikija. Brojni varaličarski kupovi koje je osvojio agrumentiraju njegovo impresivno znanje o varaličarenju. Neposredan povod za ovaj razgovor su netom osvojeni Piškor Ontario kup i kup na jezeru Drnić održan u listopadu. Moram priznati da je razgovor sa ovakvim znalcem bio užitak i u neku ruku privilegija, pa mi je iznimno zadovoljstvo podijeliti ovaj razgovor sa vama….
- Čim sam čuo da si osvojio Kup na Ontariu, odmah mi je postalo jasno da moram napraviti razgovor sa tobom za Praktični. Fascinantno mi je što si tamo lovio prvi puta i odmah osvojio kup?!
Preko 40 godina lovim štuke i neke stvari o toj ribi znam. Za ovo doba godine (20.11.2010) logično je da će štuka biti na dnu i tu sam vidio da su neki natjecatelji griješili jer nisu lovili dovoljno blizu dna. Što se tiče lokacije, čim sam došao na jezero, vidio sam aktivnost sitne ribe u kutu jezera i odmah sam znao da će kutevi biti ključni, pa sam se na tim pozicijama i zadržavao. Sve sam ribe ulovio na žlicu Effzet od 16 grama.
- Kako si vodio žlicu?!
Effzet je specifična žlica i ima nešto posebno u njoj što baš odgovara mom stilu vođenja. Niti jedna kopija mi ne daje rezultate kao orginal. Žlicu obavezno puštam na dno nakon zabačaja i tražim pojaseve trave. Kada pronađem dobar pojas trave i dobijem otprilike sliku kako izgleda mogu početi sa “ozbiljnim” zabačajima. Privlačenje počinjem sa blagim trzanjem prije nego žlica zapne u travu. Serijom od dva-tri blaga trzaja (da se žlica pomakne10 -15 cm) , bljeskom i promjenom ritma pokušavam isprovocirati štuku na napad. Napravim 3-4 serije takvih trzaja u prvih par metara i brzo vadim van za sljedeći zabac. Neki su mislili da nešto nije u redu sa mnom jer sam u tri njihova zabačaja ja zabacio trideset puta, no tih prvih par metara je ključno za griz i želim što više vremena biti u toj zoni. Eventualno usporim kada mi varalica dođe pod noge ili kada bacam paralelno uz obalu. Ponekad na isti način vodim i leptira. Trznem ga jedanput sporije, pa dva puta blago, nešto kao jigganje. Štuka reagira na promjenu vibracije!
- Osvojio si i kup na Drniću, kakva je tamo bila situacija. Ako se ne varam i tamo si prvi puta lovio i opet osvojio kup?
Tamo je presudna bila lokacija, jer imao sam sreću da mi je domaći ribolovac rekao za taj kut i veliku koja se motala na tom dijelu jezera. Doslovno sam se “sparkirao” na tu poziciju i nisam se micao dok nisam ulovio „mamu od 105 cm koja mi je donijela prvo mjesto.
- Na koju je varalicu primila?!
Izmjenjivao sam nekoliko varijanti, ali sam je na kraju ulovio na mog favorita. Leptir Idra Vitunj u veličini 4 u srebrnoj boji što dođe oko 12 grama. Jako je bitno što taj leptir ima olovno tijelo. Nisam siguran da li veličine 4 ima u slobodnoj prodaji, no meni je to izuzetno lovna varalica.
- Leptir je tebi donio puno štuka i na neki način varalica koja te obilježava, kako vodiš tu varalicu?
Leptira često smatraju varalicom za početnike koju samo baciš i motaš prema sebi, ali on ima puno više potencijala. Ja mu dodajem puno više akcije. Osnovni način prezentacije je praćenje konture dna, recimo 10 centimentara iznad dna. Model Vitunj je zato pogodan jer ima olovno otežanje pa brže tone. Svako malo mu razbijem ritam i napravim kratke pauze recimo svakih dva metra povlačenja. To radim sad već prilično automatski kratkim trzanjem ili opuštanjem vrha štapa. Na travnatim terenima ću ukoliko naiđem na rupu ili prijelaz pustiti da potone bliže dnu, pa ga naglije cuknuti – jiggati sa njime! Kod tog leptira je također bitno što se jako daleko može baciti, a daleki zabačaji su često presudni.
Ključnu ribu za osvajanje Team spin kupa na Trakošćanu 2009. – basa od 45 cm, sam ulovio opet malo drukčijim konceptom vođenja. Ulovio sam je u drugom zabacu iza jednog našeg bass reprezentativca koji tu ribu nije mogao uloviti pola sata. Vodio sam ga jako brzo tako da sam parao površinu (buldging op. uredništva). Tu sam prezentaciju namjerno upotrijebio jer su na Trakošćanu ribe vidjele sve i svašta i trebala mu je malo drukčija prezentacija kakvu nije do tada vidio.
- Da li više bacaš leptir sa širim krilcem ili vrbin list, zlatna ili srebrna boja?
Kada pričamo o štuki gotovo isključivo koristim širok (Indiana op. uredništva)) oblik krilca i srebrnu boju. Šire krilce daje jaču vibraciju i puno bolje se osjeti na štapu, štuka voli jaču vibraciju. Vrbin list volim na Dravi u bržoj i dubljoj vodi, no definitvno više vjerujem širem krilcu. Srebrno (nikl) krilce mi daje ribu u svim uvjetima. Leptir je toliko svestran mamac da ga štuka ponekad lovi zbog bljeska, a nekad zbog vibracije!
- Kakav pribor koristiš za ribolov leptirom?!
Upravo zbog dalekog izbačaja koristim tanku špagu Fireline 0,12 mm i na natjecanjima najčešće bacam puno dalje od drugih. Štap je Shimano Lesath 10-40 g., a rola Shimano Stella 4000.
- Kako spriječavaš uvrtanje špage i koju sajlicu koristiš?!
Uvrtanje sajlice baš i ne mogu potpuno spriječiti, nekad stavim duplu vrtilicu, ali svejedno nakon deset ribolova okrenem špagu na drugu stranu, a nakon još deset je bacam. Trošim dosta špage. Možda zvuči nevjerovatno, ali sajlicu ne koristim. Godišnje ulovim 300-500 štuka i jednostavno se ne sjećam kada mi je zadnji puta pregrizla. Većinu ih ulovim sa strane jer se leptir brzo kreće i gotovo ga nikad proguta. Nekad zna progutati kada jako dugo prati varalicu.
- Što je bitnije, lokacija ili prezentacija?
Bitno je jedno i drugo, ali je lokacija ipak na prvom mjestu jer savršena prezentacija neće uloviti ribu ako je na tom mjestu nema. Treba uvijek gledat prepreke u vodi i ponekad izgubiti koju varalicu. Ali treba osjetiti vodu i imati feeling za varalicu. Također se uvijek trudim prezentirati varalicu blizu trave, što bliže mogu. Štuka je uvijek u travi!
- Koji ti je najbolji period za ribolov štuke?
Poslije mrijesta je štuka jako letargična i miruje jedno 20-30 dana. Nakon toga slijedi period kada je jako agresivna i taj period ovisno o godini nastupa otprilike kada se prvi lopoč digne na površinu! Tada biram pliće vode, tad ih može biti puno na jednom mjestu. Sljedeći top period je od polovine osmog mjeseca do kraja devetog mjeseca, kada je ona potpuno predana hranjenju i radi u svim slojevima vode.
- Jel vjeruješ u onu staru izreku: gdje je jedna štuka, tu je još jedna?!
Da i ne, zavisi od jezera i doba godine. Obično se štuke istih veličina drže kao vukovi. Isto je jako bitan moment kada krenu u lov. Ekstremne su promjene u raspoloženju i često znam ne uloviti ništa cijeli dan i onda u 15 minuta uloviti tri-četiri štuke!
- Jel postoji mamac ili prezentacija za velike?!
I desetače sam lovio na male leptire broj 3. Leptiri i žlice su varalice koje najviše koristim. To su prokušane varalice i za kvantitetu i za kvalitetu!
- Loviš li radije u bistroj ili mutnoj vodi?
U bistroj vodi ne volim baš loviti jer štuka jako dobro vidi i tu je jako teško adekvatno prezentirati varalicu. Za uspješan štukolov definitivno volim špric vodu.
- Što napraviš kada vidiš da ti štuka prati mamac?!
Treba imati jako osjetljiv štap jer udarci znaju biti jako osjetljivi i često ih niti ne registriramo. A najčešći okidač za napad su upravo one mikro pauze tek toliko da izbacim leptir iz ritma na tren.
- Što je presudno za uspjeh na natjecanjima, što ti činiš drukčije od ostalih da si recimo Šćukijadu u Molvama osvojio šest puta ili kup na Šoderici četiri puta?
Često su presudne sitnice kao poneki trzaj u vođenju varalice ili malo imaginacije u vizualiziranju podvodne prepreke! Jako dobro poznajem svoje mamce. Ti trzajevi i promjene u dokazani okidači – nije to samo “malo si ga cimnul!” Bitna je i lokacija, jako dobro treba ocjeniti lokacije. Ja vidim dečke koji ne ulove ribu u prvih sat vremena i počnu se gubiti jer teorija je jedna stvar, a praksa je drugo. Nekad pobjedu nosi brzo mjenjanje strategije i prilagođavanje, a nekad baš suprotno treba biti jako uporan i vjerovati u mjesto ili varalicu sa kojom radiš. Treba donositi dobre odluke i osjetiti vodu i ribu u njoj.