PR / Broj 40 / Srpanj / 2011.

Srpanj i kolovoz definitivno ne spadaju unutar definicije top-sezone špinanja smuđa, no riba je i dalje u vodi i intenzivno se hrani – sasvim dovoljni uvjeti za produktivan ribolov varalicom!

Piše: Kristijan Pongerajter

Ukoliko ste zagriženi špiner i redovito pohodite riječne obale, neovisno o godišnjim dobima, vodostajima i vremenskim uvjetima, nemoguće je ne uočiti neka pravila (kojih u ribolovu nema?!) vezana uz ponašanje ribe. Ljetni mjeseci također imaju svoj skup pravila kojima se treba prilagoditi i imati ih na umu tijekom ribolova. Poznata je činjenica kako sad nije vrijeme kada je smuđa dovoljno pronaći i provući mu ‘nešto’ ispred nosa, već se treba i ponešto potruditi, budući da ‘staklenooki’ ima prirodne hrane u izobilju i ponekad ga stvarno nije jednostavno natjerati na napad vaše omiljene varalice, unatoč očitoj aktivnosti.

Ribolov u jakoj riječnoj struji

Na Savi kod Zagreba koju karakteriziraju uglavnom manje dubine i jaka riječna struja, ponekad je izrazito važno prezentirati varalicu tik uz vodenu površinu. Naravno, radi se o situacijama u kojima je smuđ aktivan i ganja plijen pri samoj površini usisavajući kedere uz pratnju karakterističnog zvuka – naširoko poznatog ‘cmoktanja’. U ovakvim situacijama često ćete postići jako dobre rezultate i lijepo se naloviti smuđa na kojekakve varalice, no sigurno ćete se naći i u vrlo nezgodnoj poziciji kad jednostavno nećete znati zašto smuđ ne ‘gađa’ vašu varalicu unatoč iživljavanju na kederima. Jedan od mogućih razloga vašem neuspjehu je predubok zaron varalice, uglavnom voblera, koji se nekako nameću kao prvi izbor pri ljetnom ribolovu smuđa, posebice aktivnog smuđa. Naime, smuđ za ljetnih mjeseci rado patrolira jakom riječnom strujom koja brzo potapa voblere, a nekoliko dodatnih centimetara zarona može značiti razliku između vrlo uspješnog i potpuno promašenog ribolova. Osim pažljivog odabira varalica, možete napraviti još nekoliko stvari kako biste ostvarili bolje rezultate. Prva sitnica koju možete učiniti u svrhu ‘podizanja’ varalice je korištenje debljih upredenica koje će vaše varalo držati bliže površini, za razliku od onih tanjih koje su pogodnije za ribolov na većim dubinama i pretraživanje dna – neka vam ne bude neugodno namotati upredenicu debljine 0.30 mm. Iduća stvar koju možete napraviti jest ‘ultra sporo’ vođenje varalice čime ćete iz očitih razloga držati varalicu bliže površini, a sporo vođena varalica je ionako vrlo dobar ‘atraktant’ za smuđa. Pri tome možete i malo podići vrh štapa, no time si smanjujete prostor za kontru koja je za probijanje tvrde smuđeve gubice itekako važna.

NKR – Novitet iz kućne radinosti…

Zapravo i nije u potpunosti novitet, budući da tome slične kreacije redovito krase vrhove sistema mušičarskih pribora. No kada se NKR stavi na špinerski pribor, itekako je riječ o novitetu. Ideju za ovakvu kreaciju autor teksta je dobio (nespretno) držeći mušičarski štap u rukama i streamer od zečje dlake u vodi – zamamno, plitkoroneće lelujanje zečje dlake pri najmanjem trzaju i u iznimno slaboj riječnoj struji neodoljivo je bolenu čak i usred noći, pa zašto ne bi bilo i smuđu?! Jedini problem cijele priče predstavljalo je rješavanje problema zabačaja lagane varalice, a kako je riješen pogledajte i pročitajte u nastavku…

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Ribolov u mirnjacima i područjima slabije riječne struje

Ukoliko iz nekog razloga smuđevi šamaraju kedere u mirnjaku ili u jako laganom štromu, opet ste u poziciji gdje se morate prilagoditi ribi. Naime, nerijetko će smuđ ‘pogoditi’ i nešto brže ili ‘jerkovito’ provučenog plitkoronca – i vrapci znaju za Rapalin Shad Rap, Original, Smithwickov Rogue i sve ostale varijacije na temu. Pogodit će smuđ i suspend vobler u obliku kakvog Rapalinog Husky Jerka, Stormovog Thundersticka, Bomberovog Long A i sličnih čudesa koje isti oni vrapci također jako dobro znaju. No nije situacija uvijek tako jednostavna, a kad konvencionalne ‘baci-ulovi’ metode ne upale, morat ćete se dobrano izmučiti za kakvu ribu. Za početak mučenja predlažem otežavanje plutajućeg plitkoronca Stormovim olovnim naljepnicama koje se još uvijek mogu nabaviti u Internet dućanima, a nije ih problem ni napraviti: čekićem ili škripcem ‘sprešajte’ komad olova i jednostavno ga sekundarnim ljepilom pričvrstite na donji dio voblera. Ovako ‘frizirana’ varalica sporije će izranjati na površinu, a ukoliko i malo viri iz vode i radi brazdu na površini – još bolje! Samo se nemojte zaigrati sa otežavanjem varalice jer postoji šansa da će vam vobler postati jako trom ili uopće neće raditi, a to i nije neka velika sreća. Sljedeća stvar koju možete pokušati (ukoliko vam to teren dopušta) je pozicioniranje na mjesto s kojeg možete varalicu prezentirati nizvodno. Ovo je odlična fora za prezentaciju suspend voblera kojeg je dovoljno samo lagano cimati i usput namatati višak strune dok varalicu struja nosi prema vama. Ovako prezentiran suspend vobler zapravo roni jako plitko, a nošen laganom strujom i povremeno zaljuljan cimanjem vrha štapa djeluje kao keder koji je itekako spreman za parkiranje u smuđevu gubicu.

Ozbiljna modifikacija varalice

Jedna odlična fora koja podjednako dobro funkcionira i u struji i u mirnjaku jest malo brutalnije i bolnije modificiranje varalica – naime, riječ je o trganju kljuna na voblerima. Možda ovo na prvu loptu zvuči kao nešto krajnje glupo, budući da vobleri ipak pristojno koštaju, no razlog zbog kojih varalice kupujemo jest upravo činjenica da love ribu, a kako i smuđevi baš kao i ranije spomenuti vrapci već prilično dobro znaju popularne modele poznatih vibracija, zbunite im riblje mozgove nečim novim, barem malo drugačijim. Obično sa sobom imam dva voblera strganih kljunova – suspend i plutajući plitkoronac. Suspend vobler (Rapala X-Rap) prilično je precizno izbrušen kako mu iz tijela ne bi stršao kakav ostatak kljuna. Možda ćete pretpostaviti da ovako ‘podešen’ X-Rap ni najmanje ne vibrira pri povlačenju, no situacija nije takva. Naime, u jačoj struji u kakvoj tijekom vrućih ljetnih mjeseci volim tražiti ribu, ovaj ‘osakaćeni’ X-Rap blago leluja i daleko vjernije glumi kedera od standardnih varalica koje se u matici tresu poput kedera prikopčanog na 220 Volti, što baš i nije čest slučaj u prirodi. U mirnjaku ovoj varalici možete pripomoći laganim cimanjem vrha štapa, a ona i dalje neće duboko roniti.

Što se tiče plivajuće varalice koju rado riješim kljuna, to je Stormov Thunderstick. Razlika u ‘obradi’ Thundersticka u odnosu na X-Rap je kljun koji se u ovom slučaju ne brusi do kraja, nego se ravno prereže, odnosno, ostavi nekoliko milimetara kljuna. Naime, ostavljanjem komadića kljuna omogućava se plitki zaron varalice i njena vibracija ukoliko se prezentira u umjerenoj i jačoj struji, najbolje po principu neravnomjernog povlačenja – pustite varalicu da se digne na površinu, zatim ju ponovo potopite i tako do obale. Ova varalica nije u stanju zaroniti dublje od nekoliko centimetara tako da ćete griz ribe vjerojatno i čuti i vidjeti, a onda i osjetiti. Puštajte ribe!

Praktični savjet

Osnovnu ideju čini izrada varalice koja je bazirana na streameru i plitko roni, a moguće ju je zabaciti špinerskim priborom. Za realizaciju ove ideje potrebna vam je udica proizvoljne veličine, olovna žica, komad zečjeg krzna, pop-up spužva i konac za vezanje. Varalicu ćete lakše i brže napraviti uz pomoć mušičarske stege i bobbin holdera, no cijelu priču moguće je realizirati i golim rukama.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Problematika

Glavni problem izrade ove varalice jest balans, odnosno, omjer olovnog otežanja i spužve koju stavljate kako biste varalici pojačali uzgon. Malo (čitaj: podosta) muke je jedini način za postizanje željenog rezultata u obliku varalice koja roni tik ispod površine, dok zečje pero zatreperi u riječnoj struji ili na najmanji trzaj štapom. Kada dospijete do faze sa slike broj 9, stavite ‘kukuljicu’ u posudu s vodom, gurnite ju prema dnu i provjerite kako se ponaša. Ukoliko se varalica ne diže na površinu (a vjerojatno neće), razmotajte spužvu i odmotajte komad žice. Postupak ponavljajte dok kukuljica ne postigne balans koji ju polako diže k površini – dio ‘leđa’ ostat će izvan vode, a kad na kukuljicu dodate zečju dlaku, varalica će biti savršeno balansirana. Prije vezanja zečje dlake ne zaboravite razmotati spužvu i olovnu žicu te zabilježiti duljinu ili odmah izrezati više jednakih primjeraka kako u budućnosti ne biste morali ponavljati mučni postupak balansiranja.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana