Zig rig – moja priča

PR / Broj 40 / Srpanj / 2011.

Piše: Truli

• 

Nisam ni slutio koliko će jedan običan posjet vodi promijeniti moj način razmišljanja i okrenuti kompletan tijek zbivanja na vodi u potpuno novom pravcu. Cijela je priča započela u vrijeme odvijanja prvog kola Star Baits Kupa na jezeru Zajarki krajem svibnja ove godine. Otišao sam pogledati vodu i ekipe koje tamo love. Domaća ekipa, čije ime nažalost nisam upamtio, lovila je u dijelu separacije gdje sam i ja tjedan dana prije njih lovio pa me interesiralo kako im ide. Ono što me najviše iznenadilo bila je tehnika kojom su lovili. Koristili su vrlo dugačke predveze od fluorocarbona s plivajućim mamcem koji ga je podizao prema površini, mnogima poznatiji pod imenom zig rig. Za zig rigovu uspješnost čuo sam prošle godine, u vrijeme pripreme naše šaranske reprezentacije za odlazak u Englesku. Tada je Rista isprobavao ovu tehniku sa iznimno dobrim uspjehom na Blatu. Sve je bilo jasno, loviš ribu u gornjem sloju vode, osim detalja koji nikako nisam mogao shvatiti – na koji način zabaciš sistem dugačak 5 metara na 130 metara?! Osobno nisam vidio na koji način on to radi, a baš taj dio bio mi je totalna misterija. Bio sam veliki skeptik oko zig riga, nisam se niti trudio išta probavati. Ideja oko zig riga ostala je zametnuta u podsvijesti sve do onog trenutka kada sam vlastitim očima vidio svu jednostavnost i nevjerojatnu učinkovitost ovog sistema. Dečki su na tekmi lovili na daljini od 125-135 metara i zabacivali sistem na isti način kao i inače. Baš ništa se nije dogodilo od onoga što sam ja mislio da će se dogoditi. Posebna priča bile su ribe koje su toliko dobro reagirale na ovu tehniku da su do kraja natjecanja zadržali prvo mjesto i pobijedili sa ulovljenih gotovo pola tone šarana. Na tekmi su se skoro sve ekipe prebacile na istu montažu, pa je po završetku na jezeru postao trend lov na zig zig. I ja sam bio jedan od mnogih koji su jedva čekali prvu priliku za isprobavanje. Već slijedeći tjedan ukazala se prilika za testiranje. Lovio sam preko vikenda u separaciji na istom mjestu gdje sam lovio prije natjecanja, samo na dnu. Isto mjesto, druga prilika, druga tehnika. Izradio sam unaprijed kod kuće gotove zig rig predveze od 4 metra pa je sve bilo spremno za prvi probni zabačaj. Kako to uvijek biva, kad nešto radiš prvi put, ne pružaš 100% sebe jer te peglaju neki strahovi. Nakon 5-6 probnih zabačaja vrlo brzo sam shvatio da posebna filozofija ne postoji, sve je isto, samo je predvez „malo“ duži. Najvažnije je u glavi uopće ne razmišljati o dužini predveza i sve raditi kao i obično. Počeo sam dostizati daljine koje sam planirao, sve je išlo po planu. Nakon nekoliko raketa imao sam prvu ribu na zig rig. Do kraja vikenda ulovio sam devet riba na zig rig, od čega tri preko 18 kg. Bio sam super zadovoljan. No trebalo je ovu tehniku dovesti do savršenstva, napraviti „maturalni rad“, a za to mi je bila potrebna duža kampanja.

• 

Otkako je promijenjen izgled nove obale u separaciji, koji, moram priznati, sad izgleda mnogo bolje, ovaj dio jezera nije pretjerano privlačan većini ribolovaca iz nekoliko razloga. Mislim da je najveći problem nemogućnost prilaska automobilom pa se sve zasniva na nošenju stvari, ograničenom kretanju u vrijeme rada pogona separacije, buci strojeva, prašini, a ljeti i velikoj vrućini cjelodnevno osunčane strane. Meni je ta pozicija kao „goli otok“, i ovdje je samo kamen, sunce i voda. David i ja smo u jednom popodnevnom ribolovu lovili na „golom otoku“ na spod rig i fore radi zabacili svaki po jedan štap na zig rig. David je tada ulovio svoj rekord zig riga, šarana po imenu Disco teškog 23.40 kg, ja sam ulovio par lijepih riba na spod rig i jednog od 10 na zig. No odlučio sam sutradan doći testirati tehniku o kojoj sam imao samo 2% iskustva i odloviti dva tjedna punog pansiona na „golom otoku“. Nisam imao poima s kakvim će neočekivanim ishodom na kraju završiti ova moja avantura.

Prvi tjedan

Već po samom dolasku na vodu u subotu popodne dočekalo me iznenađenje, preostali dio separacije bio je pun, nas četvorica ribiča na prostoru od 150 metara. Oslanjajući se na vlastito iskustvo lova na ovoj poziciji otprije te iskustva ekipa sa tekme, znao sam da bi moglo biti dosta petljanja sistema. Riba se ovdje ponaša potpuno nepredvidljivo i često zna plivati lijevo-desno i po stotinu metara, a onda naglo krene ka obali i kupi sve sisteme redom. Drilati ribu na normalan predvez pri ovakvim uvjetima možda i nije problem, ali sa 4.5 metara dugačkim predvezom i nekontroliranim olovom nisam baš siguran. Još veći problem bio je taj što smo svi na tom dijelu jezera lovili na zig rig (dakle, ideja mi i nije baš bila originalna), a kako smo bili na istoj daljini i dubini zbog predveza koji je sezao ka površini, sve je slikovito izgledalo kao da svaki od nas u vodi ima po tri marker štapa. Ukupno 10 marker štapova u 150 metara, savršenstvo za zapetljavanje. Samo jedna, divlja, nekontrolirana riba, pokupit će ih redom i nastat će kaos. Odlučio sam se odmaknuti u lijevu stranu prema otoku koliko god sam mogao. Zabacio sam sisteme, nahranio i već za 10 minuta imao sam ribu, pa istovremeni griz na drugi štap. Srećom, do mene je navratio Dražen koji me je logistički opskrbljivao kukuruzom sve ovo vrijeme, (hvala Draž). On je izvadio 15 kilaša, a ja sam nakon 40 minuta drila izgubio veću ribu pred obalom. Kasnije sam dobio još jednog preko 16 kg. Bile su to lijepe ribe. Žalosno je kad vidim razočarenje na licima ljudi koji za ulov ribe od 15 kg ne osjećaju ama baš ništa, ako nema preko 20 kg, nema vrijednost. Nažalost, takvih je na našim vodama počelo biti jako puno.

• 

• 

• 

Dan za pamćenje

U nedjelju je navratio David. Planirali smo skupa loviti s četiri štapa na zig rig, to nam je bilo dosta, sve više je bilo previše. Da skratim priču, u jednom danu, od 7 sati ujutro do 21 navečer, David i ja uspjeli smo uloviti 308,50 kg šarana. Nevjerojatna činjenica: 24 šarana, od čega 18 težih od 12 kg, od toga 5 težih od 18.50 kg, a najteža riba je bila 19.750 kg. To je bio najlovniji i najluđi dan u lovu šarana otkad se bavim time. Bilo je trenutaka da smo imali samo jedan štap u vodi jer su na ostalima bile ribe, jedino na taj štap nismo imali zig rig, on je bio zabačen na dno i dobili smo na njega samo jednu ribu. Cijeli taj dan uspjeli smo baciti svega 30-tak raketa, htjeli smo mi više, ali fizički nismo stigli. Zabaciš jednu raketu i tras – griz na sva tri štapa u dvije minute. Srećom, nismo imali niti jedno petljanje. Izgubili smo svega 2-3 ribe. Tako je dobro primalo da je i Neno koji nas je posjetio bio prisiljen drilati dva puta na treći štap i tako izvadio šarane od 16.50 kg i 18.70 kg. Da se malo odmorimo i uspijemo nešto pojesti, morali smo izvući sve štapove van. Da to nismo uradili, uistinu ne znam koliko bi iznosila konačna kilaža, no znam da nas je riba doslovce rasturila, svaki dril u prosjeku 20 minuta pa i više. Kako kaže Žac: -Pa to te ftrgne!

• 

• 

Takav ishod događaja rasplamsao mi je maštu pa sam zabrijao da, ako se ovako nastavi, u tjedan dana ću uloviti tonu šarana. Znam da zvuči ludo, ali tada sam se baš tako osjećao, ludo…

• 

U ponedjeljak sam bio jedini ribič na cijelom dijelu separacije i taj dan sam ulovio 201.65 kg, 20 šarana, od čega 10 preko 12 kg, 2 preko 18 kg, a najteži 18.50 kg. U utorak sam bio sam i ulovio sam 168,80 kg, 17 riba, 9 preko 12 kg, najteži 17.50 kg. U srijedu sam dobio društvo – dva ribolovca s desne strane i taj dan sam ulovio 67.75 kg, 10 riba, 2 preko 11 kg, najteža 12.75 kg.

• 

• 

• 

Osjetio se veliki pad u odnosu na brojnost grizeva, ali i na veličinu ribe. Unatrag dva dana imao sam znatno manje ribe, koja mi je počela više primati u popodnevnim satima, dok sam ujutro imao svega par grizeva. Vodostaj jezera se od mog dolaska na vodu podigao za 20 cm. U prethodnim ribolovima trenutak podizanja vode, dakle nekih 2-3 dana, bude super okidač za apetit riba, sve nakon toga je sve slabije dok se on ne normalizira. Pad vodostaja je u obratnom redoslijedu, naglo opadanje nije dobro sve dok se ne normalizira. Naravno, sve ove vrijednosti odudaraju od sezone do sezone, godišnjeg doba te prethodnog stanja vodostaja i temperature vode. Moji susjedi su isto poput mene imali sporadične grizeve, nitko se nije posebno isticao pa sam zaključio da je to uobičajena promjena uzrokovana promjenom razine vode, mjesečevim mijenama ili možda pomrčinom mjeseca. U četvrtak sam ulovio 74.75 kg, šest riba, njih četiri preko 13 kg, najteži 18.700 kg, ali i šest izgubljenih riba. Izgubio sam dvije vrlo velike ribe pod samom obalom. Jedan od susjeda je otišao kući, a u petak u goste su mi preko vikenda došli kompići Grga i Sabi. Lovili smo zajedno na istom hranilištu sa samo dva rod poda. Imali smo česta petljanja, srećom, sve sa sretnim ishodom, mada je bilo par vrlo neizvjesnih situacija. Taj dan sam ulovio 123.20 kg riba, 11 šarana, sedam preko 12 kg, najteži 18.550 kg. Grga je dobio pet riba i prekrasnog ljuskaša od 18.500 kg. Sabi je imao, nažalost, samo nekoliko manjih, nije imao sreće. Kako se približavala subota, imao sam imao 976,33 kg ribe. Nedostajale su mi 2-3 ribe preko 10 kg da uspijem ostvariti taj novi rekord od ulovljenih tonu šarana u sedam dana i to sve na zig rig. U subotu je riba radila vrlo sramežljivo, sva akcija opet se odvijala u poslijepodnevnim satima. Pred mrak u tom kratkom vremenu ulovio sam 46,40 kg, šest riba, najteži 16.550 kg. Jupieeeee!!!! Prešao sam tonu i odmah skok u vodu. Nevjerojatan tjedan s nevjerojatnim rezultatima i ribama! Ludnica! Sedam dana ribolova i 1022,70 kg! Nisam to mogao nikad očekivati! Prethodni rekord za sedam dana bio mi je 750 kg, ali ovo sad je bilo totalno ludo. Onda mi je pala ideja da pokušam uloviti 2 tone u dva tjedna, to mi se činilo vrlo ostvarivim pa sam bio sav nabrijan za početak novog tjedna.

• 

Drugi tjedan

Krajem vikenda došlo je do najavljene promjene vremena. U nedjelju je temperatura pala za 10°C, došla je naoblaka i prohladno s kišom. Vjetar je stalno mijenjao smjerove ili bi puhao pa stao neko vrijeme. Kako je vrijeme zahladilo, nisam mislio da će riba biti pri površini tako da sam sve sisteme zabacio na dno. U prijepodnevnim satima dobio sam najveću ribu kampanje. Velikog i snažnog golaća po imenu Kratos. Riba je bila teška između 20-23 kg. Pokušao sam ga podignuti u podmetaču, ali mi je mrežica počela krckati. Potom sam pokušao mrežicu namotati na šipke podmetača, no opet isto. Onda sam ribu tako umotanu obuhvatio rukama i pokušao ju prenijeti do podloška, no čim sam ju podignuo 30 cm od vode, počeo se tako divlje bacati da sam ga morao spustiti natrag u vodu. On se i dalje divlje koprcao tako da mu je glava izašla van mreže. Dalje možete pretpostaviti što se dogodilo…

• 

• 

• 

I ribe možda znaju za „Zvjezdane staze“ jer je Kratos otplivao brzinom Warp 9. Nisam se ni snašao, ostala je samo zamuljena obala i prazan podmetač. Čudno kako se tada ribi ne upetlja peraja u mrežu, a kad ne treba – svaki put. Bio sam vidno razočaran gubitkom velike ribe koju sam izgubio na tako glup način (ako ništa drugo, učite iz moje greške). Svejedno, popodne je riba opet proradila, ali ne na dno nego opet na zig rig. Uspio sam uloviti 83 kg, sedam riba, četiri preko 14 kg, najteži 19 kg. No izgubio sam pred podmetačem tri ribe blizu 19-20 kg. Razlog?… moja greška. Previše sam ih stisnuo, jer je sam dril potpuno drugačiji od uobičajenog, a još kad sam sačiš ribu, ima toliko toga što može krenuti po zlu. Nastojao sam ribu, dok je još zbunjena i nesvjesna, ubaciti u podmetač pri prvom izlasku na površinu. No ova fora nije palila sa svim ribama, nisu se sve isto ponašale i jednako reagirale. Ako mi to nije uspjelo, slijedilo je minimalno 10-15 minuta drila pod špicama štapova s predvezom dugim 4-5 metra i olovom koje skače i lovi druge najlone poput magneta. Takav scenarij htio sam izbjeći jer mi je u nekoliko navrata riba u drilu pod obalom upetljala druge štapove, a dva puta potrgala predvez na drugi najlon. Čak sam dva puta u takvom zapetljanom sistemu imao griz tijekom drila. Vjerujte mi na riječ, to je tek prava noćna mora. Svaka vuče na svoju stranu, osjećaš da negdje zapinje, a nemoćan si, katastrofa. Srećom, ti moji slučajevi su riješeni s pozitivnim ishodom. U ponedjeljak je opet bilo sunčano i turbo vruće. Riba je radila od ranog jutra. Taj dan sam ulovio 163,40 kg, 12 riba, 10 preko 12.4 izgubljene, a najteža 21.125 kg. Tu ribu je izvadio Željko Nikić koji je navratio da me pozdravi, nije još nikad lovio na zig-rig, pa sam ga počastio drilom, ni manje ni više, nego najtežom ribom kampanje koji je postao njegov i moj osobni rekord zig-riga. Neke od svojih prijašnjih rekorda na Zajarkima izvadio sam upravo na Žacove štapove, pa sam mu to sad na neki način vratio!

• 

• 

Produženi vikend

Dolazio je produženi vikend, a s njim i još veća gužva na vodi. Imao sam 1269 kg, računao sam, ako svaki dan do nedjelje ulovim oko 120 kg ribe, imam šansu za 2 tone. No trebalo je svaki dan uloviti toliko. Riba mi je sve više i više primala isključivo samo popodne poslije 17 sati pa sve do 21. Sve ribe koje bih ulovio dobivao sam samo u tom periodu. Dobio sam novog susjeda s lijeve strane, a meni je sva riba išla lijevo, a on je imao i marker u vodi, još gore. U utorak sam ulovio 139,55 kg, 12 riba, sedam preko 13 kg, najteži 17 kg i tri izgubljene. U srijedu je puhao jak južni vjetar cijeli dan, bilo je nemoguće cijeli dan hraniti i zabacivati na lovne daljine. Dobio sam novog susjeda s lijeve strane. Predvečer sam ulovio četiri ribe teške 54.75 kg, tri preko 12 kg, najteža 19.30 kg, ali sam opet izgubio dvije velike pred obalom. Taj dan sam shvatio da je cilj od 2 tone pod ovakvim uvjetima nedostižan, ipak, za takvo nešto moraš imati najbolje uvjete, ovo nisu bili takvi. U četvrtak sam opet imao problema s vjetrom sve do 19 sati uvečer kada je prestao. U dva sata uspio sam uloviti sedam šarana teških 72.5 kg, tri preko 17 kg, najteži 17.40 kg i izgubio ribu oko 20 kg pred podmetačem. To je bio najluđi dan od svih, kako god sam zabacio, nakon dvije minute imao sam griz. Čak tri puta po dvije ribe na dva štapa. Sve sam to sam uspio usačiti. Riba me u dva sata totalno strgala, jedva sam čekao da odem spavati.

• 

Predvečer sam dobio još dva susjeda s desne strane. Počela je opet gužva pa sam odlučio sutra navečer otići doma i prekinuti kampanju dva dana ranije. Bio sam totalno iscrpljen od sunca, toliko sam izgorio da sam izgledao kao crvena paprika, sve me zatezalo, trpio sam bolove kod hranjenja i drilanja. Bio sam i svjestan da više ne mogu dostići 2 tone, bespotrebno sam forsirao nešto što se ne da ostvariti. Nalovio sam se riba kao nikad u životu, bila je ovo moja najlovnija kampanja ikad, ne samo zbog ukupne količine riba već i zbog njihove brojnosti. No najveći razlog odlaska bila je ovakva gužva. Ne znam kako neki ljudi vole loviti uz nepoznate osobe na svega 20 metara udaljenom hranilištu. Meni je riba proradila pred kraj dana, ali sve do jedne su petljale u najlone. Čak sam išao plivati da ih oslobodim, ali uzalud. Pod ovakvim uvjetima sam trebao loviti još dva dana, ma ni u ludilu. Više vremena bih provodio u vodi nego vani. Uspio sam izvaditi samo jednu ribu, 10.50 kg. Susjed s desne strane je isto lovio na zig, prvi put u životu. S premalo iskustva svoje ribe je vadio ispod špica mojih štapova, a jedna mu je prešla preko mojih štapova, zakačila i vukla jedan moj sistem te sve spetljala oko onog markera susjeda s lijeve strane. Eh, kako sam samo znao, srećom pa je gotovo. Jedinom ribom izvađenom u petak završio sam kampanju od 13 dana sa 137 ulovljena šarana, 72 preko 10 kg od čega 1 + 21 kg, 4 +19 kg, 6 +18 kg, 10 +17 kg, 6 +16 kg, 8 +15 kg, 17 +13 kg. Ove ispod nisam niti brojao, sveukupno su bile teške 1545 kg. Sve ribe sam ulovio na zig-rig. Izgubio sam 34 ribe, od toga su 70% bile velike. Čak da sam sve te ribe i uspio izvaditi, sumnjam da bih prešao 2 tone, možda bi bilo vrlo blizu. Možda je tako i bolje, kakav bi mi onda bio novi izazov?! U dva tjedna uloviti 3 tone?! Suviše bolesno!!!

• 

• 

Zig rig, moja iskustva

Osobno mislim da je ovaj sistem jedan od najboljih sistema koje sam ikad imao prilike koristiti. Iako krajnje neobičan, izuzetno je učinkovit pod određenim uvjetima na vodi. Iako sam mislio da ću po vjetrovitom vremenu imati manje grizeva, to se pokazalo totalno pogrešnim. Riba je sebi odredila dubinu kojom se kretala bez obzira na vanjske utjecaje. Najvažnije je bilo plasirati mamac i prihranu u zonu u kojoj se zadržavala riba, to je bilo na nekih 130 metara, ako je puhalo, bilo je vrlo teško tamo zabaciti i nemoguće kvalitetno hraniti. Ukoliko se prihrana plasira direktno iznad ili vrlo blizu udica, griz je istovremen. Samo sam dvije ribe dobio na zig rig u prvim satima mraka poslije 21 sat. Noću sam ostavljao zig rig u vodi, ali nisam nikad imao ribu.

Problemi kod ribolova zig rigom:

• Prilikom izvlačenja sistema cijeli predvez se na tanjim promjerima najlona zna uvrtati oko sebe pa se sve spetlja, neki se toliko uvrte da ih je nemoguće otpetljati, tad se mora raditi novi predvez
• Kod zabacivanja sistema sa ravne podloge treba paziti na rubove podloge jer ponekad udica zapne za rub pa cijeli predvez pukne ili se udica izravna
• Ukoliko se lovi na neravnom terenu treba pripaziti da se odstrane svi predmeti (veliko kamenje, grančice) oko kojih se može omotati najlon. Pri zabacivanju može doći do pucanja cijelog predveza ili jednog dijela. Ako sistem odleti dalje nego inače, vjerojatno je puknuo i odletjelo je samo olovo. Poželjno je pratiti kako sistem leti kroz zrak.
• Ukoliko se lovi u paru ribi je najbolje udicu skinuti u vodi. Ako se riba nosi na podložak namotavanjem mreže na šipke podmetača doći će do upetljavanja predveza i pojavljivanja neravnina na njemu.
• Nakon svake ribe potrebno je prstima prijeći po cijelom predvezu i pripaziti na nastale čvoriće. Ako ima neraspetljane čvoriće, potrebno je izraditi nov predvez.
• Svaku neravninu treba prstima ispeglati i izravnati, pogotovo dio oko udice i na sredini predveza
• Pri drilu ribe olovo skače na sve strane, pa je poželjno da se ne namotava skroz do špice jer lako može udariti u prsten i slomiti keramiku. Ovo je moguće riješiti i uporabom safety bolta bez gumice, no tad u svakom drilu gubite olovo.
• U drilu najlon je moguće namotati samo do početka lead corea. Ako je lead core dugačak 1 metar cijeli predvez će biti duži za 1 metar, 4-5=5-6 metara. Svaki metar dužine je kompliciraniji za drilanje, pogotovo ako sami sačimo.
• Sačenje ribe je iznimno opasno i za štap i za onoga koji sači ribu, pogotovo ako nemamo pomoćnika. Riba savija štap u kiflu pod obalom, olovo je vani, a riba je još 4 metra u dubini. Ako se riba naglo otkvači, a olovo je van vode, samo olovo može udariti u blank štapa, vodilicu ili glavu onoga koji sači, jer mu olovo baš skakuće u blizini glave i tu valja najviše paziti, to je najopasniji dio drila.
• Prilikom drila riba često zna zapeti olovom za drugi najlon ili ako legne iza spruda ili na dno, olovo zna zapeti između kamena
• Kod drila pri obali špicu štapa je najbolje potopiti u vodu da se olovo ne bi omotavalo oko drugih najlona
• Kod izrade predveza valja koristiti isključivo samo plivajuće najlone, jer tonući mogu potopiti predvez
• Kad lovimo na zig rig dobro je iskušati nekoliko različitih dužina predveza, dok se ne pronađe dubina na kojoj riba najbolje prima
• Ako loviš na zig rig i imaš susjede koji love na zig rig, očekuj petljanja, ako ih nemaš, imaš veliku sreću, nemoj ju izazivati…

U ovoj kampanji potrošio sam 150 kg kukuruza, 25 kg brašnaste hrane i svega 8 kg boila. Lovio sam samo na umjetni kukuruz MAD u bojama, probao sam i pop-up boilama, ali kukuruz mi je bolje radio. Najboljim su mi se pokazale kombinacije zeleno-žuto, roza-žuto i narančasto-žuto. Lovio sam na udice Korda Kurv Shank 8. Za predvez sam koristio najlon presvučen fluorocarbonom Pescatore. Prvi tjedan sam lovio na 0.25 mm, no on mi se previše petljao i uvijao, pa sam se prebacio na 0.30 mm i s njim sam bio izuzetno zadovoljan. Najbolje rezultate na zig rig imao sam kad sam koristio spomb pri hranjenju. Potrošio sam četiri spomba, tri su potonula jer mi je pukao predvez pa su pali ploštimice, a jedan se doslovce raspao. Napravio sam prihranu od 20% lomljenih boila, 40% kukuruza i 40% brašnaste hrane. Smjesa koju ja zovem blatnjača. Koristio sam Carp Zoom hranu arome jagode s crvenom bojom, koja kad padne u vodu radi veliki oblak, a komadići tvrde hrane polako propadaju na dno i ostavljaju trag. Prvi tjedan lovio sam samo na to. Kad sam potrošio svu brašnastu hranu i spombove, počeo sam ubacivao kukuruz, no bilo je vidljivo da nema isti efekt kao „blatnjača“.

Griz na zig rig je jedinstven, tri puta mi je riba po samom zabacivanju iz ruke vukla sistem. Grizevi su najčešće mala podizanja ili propadanja indikatora ugriza. Vrlo rijetko je pravi griz da riba vuče otprve. Kod samog griza ja čekam da ga riba potpuno povuče, tad primam štap u ruke i čekam da napne najlon i kad ga dovoljno napne tad zategnem. No isto tako u propadanju treba odmah zatezati jer su to uglavnom manji šarani pa znaju, ako se čeka potez, sve spetljati. Mislim da tu svatko treba pronaći svoj način i procijeniti što napraviti na temelju situacije. Zanimljivo je i to da nisam dobio niti jednog amura na zig rig.

• 

I za kraj, zig rig je sistem koji će svakom potpuno promijeniti pogled na šaranolov, iako je jednostavan, opet je kompliciran, pogotovo kod sačenja ribe. Najgore je kad si sam i dok se ne naučiš. I ovdje, kao i u dubinskom ribolovu, treba mijenjati mamce dok se ne pronađe na koje boje riba najbolje reagira. Ne rade sve boje jednako, u to sam se uvjerio. Mamce ničim nisam dipao. Bistro!