POZNATI HRVATSKI NATJECATELJI

TEKST: SINIŠA SLAVINIĆ
FOTO: SINIŠA SLAVINIĆ

• 

ANĐELO ORAČ REPREZENTATIVAC U TRI DISCIPLINE

Dvanaest kila kedera – rekord Pogorelca

Da imamo ribolovnu kuću slavnih, poput npr. Engleza, vjerujem da bi u njoj već odavno bio i moj današnji sugovornik – Anđelo Orač. Višestruki reprezentativac Hrvatske, i to čak u tri različite ribolovne discipline, kapetan i trener reprezentacija (odnedavno i sa službenom diplomom s osječkog sveučilišta), sportski djelatnik, alfa i omega zagrebačkog Športsko ribolovnog kluba TPK. Suautor (s Irenom Orač) knjige „Mala škola ribolova plovkom“.

• 

Anđela sam upoznao sredinom devedesetih godina, kada sam kao novinar pratio nastupe hrvatskih reprezentacija u lovu ribe udicom na plovak na europskim i svjetskim prvenstvima. Orač je bio u sastavu tih repki, a kasnije sam imao čast i sam voditi Orača na jedno Europsko prvenstvo, kao kapetan reprezentacije, a kasnije i loviti s njim niz godina u pastrvaškim reprezentacijama. Orač još uvijek aktivno lovi i nastupa (ne smetaju mu te neke sedamdesete u životu) i jedan je od rijetkih „mladića“, koji se nedaju i koji još uvijek žustro „grizu“ na prvenstvima Hrvatske i pobjeđuje i daleko mlađe kolege.

Po struci je strojarski inženjer. Rdaio je na raznim poslovima u poduzeću TPK Zagreb više od 35 godina. Kraj radno aktivne karijere proveo je u Savezu sportsko ribolovnih društava Grada Zagreba i to deset godina kao stručni tajnik. U stvari pogrešno je pisati u preteritu, jer je Orač još uvijek itekao aktivan i „na obali“, kao menager lige, sudac, ali i natjecatelj.

• 

PR: Kada je krenula vaša ribolovna karijera i kako?

Moja ribolovna karijera je krenula u najranijoj životnoj dobi s nekih sedam, osma godina. Moj otac je bio strastveni ribolovac i tu strast je probudio u meni. Rekreativni ribolov vikendom bilo je teško dočekati, a tjedan je bio prekratak za pripreme. Spletom okolnosti počeo sam loviti na Savi pa na Lepenici, Kreševki i Fojnici da bi se ponovo vratio na Savu te jezera u Maksimiru, Jarunu, Savici…
PR: Kao natjecatelj i sportski djelatnik proveli ste najviše u TPK-u. Recite koju rečenicu o tome.

• 

Da, točno. Kad sam otkrio sportsko ribolovna natjecanja bio sam član ŠRD Pešćenica čija tadašnja uprava nije imala razumijevanja za natjecanja pa sam s nekoliko istomišljenika u tvorničkom krugu Tvornice parnih kotlova Zagreb osnovao SRK TPK kao suhu udrugu okrenutu prema natjecanju. Olakotna okolnost je bila što smo i kao suha udruga mogli obavljati rekreativni ribolov na teritoriju Hrvatske, a malo potom nešto “uže” na područiju današnje Zagrebačke županije i Grada Zagreba. Glede natjecanja nije bilo financijskih ograničenja jer uz prihod od članarina i ribolovnica imali smo materijalnu i financijsku potporu od poduzeća kroz odijel za sport i rekreaciju te kroz dobrovoljne članske priloge djelatnika. U to doba u sustavu HŠRS-a izvodila su se natjecanja u disciplinama lov ribe udicom na plovak (što smo mi preferirali), te lov ribe olovom na dnu i bacačke discipline, troboj i petoboj (što nam baš i nije ležalo). Dalje je sve raslo samo po sebi – kako moja sportska djelatnost u SRK TPK i HŠRS-u tako i moja natjecateljska aktivnost kad je u pitanju plovak te lov pastrva živim mamcima.
PR: U dugoj natjecateljskoj karijeri bili ste odlični u više disciplina. Osvrnite se posebno na rezultate svake od njih. Koliko ste puta bili na postolju u lovu ribe, koliko u pastrvaškim disciplinama?

U lovu ribe udicim na plovak bio sam član nacionalne selekcije na četiri SP i dva EP, a najbolji plasman mi je bio pojedinačno 29. mjesto na 40. svjetskom prvenstvu 1994. godine u Notthingamu u Engleskoj na veslačkoj stazi te pojedinačno 12. mjesto na Europskom prvenstvu 2000. godine u Notthingamu na rijeci Trent. Na Kupu HŠRS sam pojedinačno bio dva puta pobjednik i dva puta brončani. Pastrvaška svjetska prvenstva su poslije plovka najduže prisutna u okviru FIPSed i na njima su u početku nastupali plovkaroši koji nisu kroz majstorice bili plasirani u reprezentaciju pa sam tako i ja počeo loviti pastrve na brzim vodama kao član “B” reprezentacije. Na prvom nacionalnom prvenstvu u lovu pastrva na tekućim vodama 2001. godine postao sam prvi prvak, a što mi je do danas pošlo za rukom još pet puta. Više puta sam bio viceprvak ili trećeplasiran.
PR: Koliko ste puta nastupili za reprezentacije Hrvatske? Koji vam je bio prvi nastup na međunarodnoj sceni?

• 

Kao što sam već rekao za reprezentaciju Hrvatske u lovu ribe udicom na plovak sam nastupio na četiri SP i dva puta na EP dok sam za reprezentaciju Hrvatske u lovu pastrva živim mamcem nastupio na 22 SP. Moj prvi nastup u reprezentaciji izborio sam kroz majstorice na popločanom jezeru u Kutini, sjećam se, ja kao prvak Druge lige zapad, Štajduhar kao prvak Druge lige istok, te prvoligaši Heski, Grejs i Hegeduš. Nastupili smo 1994. na 40. SP u Notthingemu u Engleskoj na njihovoj veslačkoj stazi poznatijoj kao prolazna baza za polarne guske u njihovoj migraciji. Rezultati? Prema našim shvaćanjima katastrofa. Na A1 Slovenac Novak prvi dan je bio bez ribe, a ja sam valjda imao malo više sreće i ulovio oba dana. Prvi dan jednu žućku, drugi dan tri ostriža, tako da sam od naših bio najbolje plasiran – sveukupno 29. od više od 200 sudionika natjecnja.
PR: Koji su vam rezultati tu najdraži, na nacionalnoj razini, a koji na međunarodnom planu?

Među rezultatima na nacionalnoj razini pamtim ekipno osvajanje drugog i trećeg mjesta u Prvoj ligi, više puta smo bili pobjednici u Drugoj ligi, a u Kupu HŠRS-a pamtim posebno osvajanje kupa, te dva osvojena druga mjesta na Kupu HŠRS. Pojedinačno sam desetak puta osvojio plasman u majstoricama, bio među najboljima u Prvoj i Drugoj ligi u lovu ribe udicom na plovak, te sam više puta bio pobjednik, drugoplasiran ili treće plasiran u ligama lova pastrva prirodnim mamcima na brzim vodama i na jezeru. Na međunarodnoj razini uz već navedeni plasman na 40. SP nacija, draga mi je i uspomena na SP u lovu pastrva na tekućoj vodi u Sabugalu u Portugalu gdje sam osvojio pojedinačno deveto sveukupno mjesto na svijetu. No, najviše sam ponosan na rezultat koji je postigla reprezentacija koju smo vodili dr. Hunjak i ja, na SP u Parizu 2001., gdje je naša seniorska reprezentacija osvojila ekipno peto mjesto, a što je najbolji plasman hrvatske seniorske reprezentacije na SP do danas.
PR: Možete li se sjetiit svjih najboljih ulova? Gdje ste ih ostvarili i koliko ste ribe ulovili?

• 

Moji natjecateljski najulovi su sigurno oni koji su omogućili moj plasman na SP i EP pa tako pamtim jednog ostriža od 150 grama prvi dan, par žućkica i tri ostrižića drugi dan na EP 2000., a što je bilo dovoljno da pobjedim jednog profesionalca “diva” Alana Scothorna ili jedna pastrva prvi dan u Sabugalu, što nije pošlo za rukom ni svim nedodirljivim Francuzima. Među domaće najbolje ulove siguran sam spada moj rezultat na kolu lige u Sisku na Kupi -11.650 grama čistog kedera što je koliko znam rekordor Pogorelca. U kategoriji, kako ja to kažem “mesarskih rezultata”, pamtim šest amura na Jarunu teških više od 20 kg, te sedam amura i tri šarana u Poljanskom Lugu koji su težili više od 24 kg.
PR: Ima li koja disciplina da je više preferirate – volite i zašto?

• 

Danas mi je vrlo teško reći ima li koja disciplina koju više preferiram. U početku je to bio plovkaroški ribolov naročito kederaj, a s vremenom su izrasle pastrvaške discipline. Natjecati se ne samo sa ostalim natjecateljima već i sa ribom to je poseban izazov, što mi i danas u ovim mojim godinama još uvijek čini veliko zadovoljstvo. To je razlog zašto volim natjecanja I sportski ribolov.
PR: Koju tehniku ribolova bi posebno izdvojili?

Danas je to lov sa polagaljkom narodski rečeno sa štekom. Lov sa polagaljkom je sigurno tehnika ribolova koja omogućava ribolovcu korištenje tanjih najlona i predveza, korištenje manjih udica, bolju prezentaciju mamca i više ulova, a dril s primjereno odabranim gumama i puno adrenalina.
PR: Kad su u pitanju vode, koja vam je staza najdraža i zašto?

Naravno regatna staza na Jarunu iako u zadnje vrijeme ta staza na žalost rezultatski plaća danak zbog neodgovornog ilegalnog unosa bassa.
PR: Možete se pohvaliti i uspješnom trenersko/kapetanskom karijerom. Pogotovo s mladim uzrasnim kategorijama. Bilo je tu i svjetskih medalja?

Jako sam ponosan na rezultate kadetske reprezentacije koju smo vodili kolega Minanov i ja, a koja je u periodu od 2008. do 2012. osvojila ekipno tri srebrne medalje i dva četvrta mjesta te pojedinačno dva naslova svjetskih prvaka i jednog vice prvaka. U tom periodu je kadetska reprezentacija Hrvatske bila najbolja na svjetu po ocijeni FIPSed. “Moji kadeti” danas postižu u seniorskoj konkurenciji vrhunske rezultate. Alan Perko je postao seniorski svjetski prvak, Hrenar, Međimurec i Funess su svijetski prvaci u kategoriji U25 te će sigurno vrlo brzo postati okosnica seniorske reprezentacije.
PR: Još uvijek se akativno natjećete i to veoma uspješno. Eto uskoro slijedi novi ciklus prvensva Hrvatske u ribolovu pastrve prirodnim mamcem na brzim vodama, pa nastup u veteranskoj ligi u lovu ribe, nastupi na SP. Kakvi su ove godine planovi i želje?

• 

Da, još uvijek se aktivno natjećem pa ću tako i ove godine loviti za SRK TPK u Drugoj ligi zapad, Veteranskoj ligi, pastrvaškim ligama u lovu pastrva na brzim vodama prirodnim mamcima i na jezeru. Želja mi je da “odradim” sva kola korektno i to će već biti puno, a donjeti će rezultat sa kojim ću biti zadovoljan. Ne zaboravljam, ja da sam debelo veteran no možda potaknem kojeg mlađeg natjecatelja da se više potrudi i da me pobjedi.
PR: Hvala na razgovoru. Želimo vam puno uspjeha u veteranskoj i pastrvaškoj reprezentaciji Hrvatske ove godine, kao i u ligama koje lovite na nacionalnoj razini. Nema sumnje da će ta silna energija, dosadašnja karijera i rad biti poticaj mnogim mladim ribolovcima da ustraju i da vas stignu, kao učitelja i ribolovca.

•