Inchiku za škarpinu
5 min readPRM / Broj 10 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2015.
Piše: Giovanni Bianchini
Majka priroda nije joj podarila posebnu ljepotu ili izvrsne vještine plivanja, no dala joj je odlične sposobnosti kamuflaže, iznimnu prilagodljivost i (što nije dobro za nju) izvrsno meso. Riječ je, naravno, o škarpini. Crvena škarpina (Scorpaena scrofa) najveći je predstavnik obitelji Škarpinki (Scorpeniformes) u cijelom Sredozemlju, a može dosegnuti 50 cm te prosječno težiti 3,5 kg. Prepoznatljiva je u odnosu na sve ribe roda Scorpaena, jer na donjoj čeljusti, koja je izraženija od gornje, ima mesnate „privjeske“ i povećan dodatak na oku. Glava joj je masivna, možda u većoj mjeri nego kod srodnika, pokrivena šiljcima, brazdama i različito razvijenim kožnim privjescima. Rep je zaobljen i širok, kao i prsne te trbušne peraje. Leđna peraja i škržni prostor opremljeni su bodljama povezanim s otrovnim žlijezdama, tako da obratite pozornost prilikom rukovanja čak i kada je riba mrtva, jer otrov je još uvijek aktivan. Ukoliko ste zaradili ubod, sjetite se da je otrov crvene škarpine termolabilan, što znači da visoka temperatura dovodi do inaktivacije, tako da se preporuča zahvaćeni dio odmah uroniti u vruću vodu.
Leđna je peraja škarpine podijeljena u dva dijela; prvi dio je visok i dugačak, podržan bodljama, a drugi kraći i mekan. Tijelo je samo djelomično pokriveno velikim ljuskama, a boja je obično svjetlo crvena ili tamno narančasta, trbuh je ružičast.
Postoje male mrlje i tamne ili crne točke po cijelom tijelu, posebice na području peraja, koje imaju žućkaste rubove. Naposljetku, postoji velika crna mrlja na središtu leđne peraje.
Škarpina je riba dna tipično noćnih navika. Cijeli svoj život provodi na morskom dnu, uvijek čekajući nesretnu ribu, mekušca ili raka. Plijen grabi munjevitom brzinom na način da ga usiše u svoja ogromna usta, a potom se vraća na svoj stari položaj.
Malu i srednje veliku škarpinu možemo pronaći i u svega nekoliko metara dubine, dok je veće primjerke potrebno potražiti na nešto zahtjevnijim terenima i dubinama između 50 i 200 metara. Staništa koja preferira su stjenovita morska dna, napuštene olupine, ili pak, usamljene stijene „nikle“ usred muljevitog terena. Ukratko, sve stjenovite pozicije, koraljni grebeni ili pozicije s podvodnim pećinama i rupama u kojima riba lako može pronaći zaklon.
Olupine i izolirane stijene iznikle u muljevitom dnu odlične su pozicije, jer nisu prevelike, a često ih obilazi velik broj riba. Općenito se vjeruje da je škarpina usamljena i „mrzovoljna“ riba u odnosu na svoje „kolege“. S jedne strane to je činjenica, no, ukoliko je teren dobar te obiluje hranom i podvodnim spiljama, moguće naći nekoliko primjeraka na maloj međusobnoj udaljenosti, naročito tijekom mrijesta koji traje od svibnja do kolovoza.
Vjeruje se kako škarpina napada samo plijen koji dođe doslovno do usta, no stvarnost je sasvim drugačija. Naime, ukoliko nešto stimulira njezinu pažnju, a nadasve njezinu glad, škarpina će napasti i nekoliko metara horizontalno ili vertikalno. Stoga je sasvim jasno kako će inchiku s vijugavim i primamljivim pokretima biti idealno oružje za lov velikih škarpina na dnu.
Inchiku
Planiranje ribolovnog izleta koji bi bio fokusiran samo na ulov škarpine zvuči prilično drsko, no, istina je da je to u određenim područjima apsolutno moguće. Naime, kad jednom pronađete područje na kojem škarpine obitavaju, isto ostaje lovno i produktivno godinama (osim ukoliko riba s tog terena prije ne bude istrijebljena, a zbog toga apeliram na vašu savjest i osjećaj odgovornosti).
Škarpina definitivno nije „nemirna“ riba i obično ju možete uloviti dok ciljate druge vrste, no najviše ju privlači veličina mamca. Voluminozan će mamac, stoga, privući njezinu pažnju iz daljine te stimulirati njen apetit.
Odabir inchiku jiga koji teži između 130 i 200 grama u tom će slučaju biti pobjednički izbor. Isti će biti opremljen lignjicom izdašne veličine i raznolikih boja, po mogućnosti s fluorescentnim dijelovima, kako bi bio primijećen od riba iz daljine te predstavljao kontrast tamnoj pozadini velikih morskih dubina. Na udice proporcionalne veličini lignjice stavlja se i voluminozna sipa, krakovi lignje ili cijele kozice koje će prizvati ribe svojim mirisom i omogućiti da riba ustraje u napadu na mamac (ukoliko damo lošu kontru, no to je u slučaju škarpine uistinu teško).
Nakon što ste odabrali lovno područje, otvorit ćete preklopnik role i lansirati inchiku prema dnu. Po dosezanju dna, podići ćete ga najviše jedan metar te početi raditi spore i vijugave prijelaze na dnu. Kad se naviknete baratati štapom na ovaj način, podižete sistem pet do šest metara od dna i ponovite radnju. Nemojte se uzbuđivati zbog dubine, jer, kao što je već prethodno rečeno, škarpina će rado uzeti mamac koji je odmaknut i nekoliko metara od dna. Cijeli se proces ponavlja ciklički, dajući našem mamcu „odskok“, ali u isto vrijeme krivudav ples na morskom dnu. Na taj ćete način detaljno istražiti odabrani teren, a zvuk prouzročen sudarom inchiku jiga i morskoga dna također će privući pažnju naše mete.
Griz škarpine uobičajeno se manifestira s dva ili tri trzaja, nakon čega slijedi otežanje strune, na koje morate reagirati snažnom kontrom kako biste udicu pravilno zaboli u usta ribe. Borba s primjercima male i srednje veličine nije toliko atraktivna te se svodi na nekoliko trzaja glavom u samom početku, a potom se naprosto „objese“, dok je kod većih primjeraka priča drugačija.
U ranim fazama borbe velika škarpina radi snažne trzaje glavom i pruža kratkotrajne ali moćne bjegove. Ovo može potrajati tijekom cijele borbe, osobito u momentu kad škarpina ugleda brod, a zbog navedenog razloga (i kako bismo ribu sigurno izvukli) imat ćemo pripremljen adekvatan podmetač. Sjajan je osjećaj ugledati škarpinu kako se pojavljuje iz dubokog plavetnila, naročito ako se radi o velikoj ribi. Osjećaj je kao da na drugoj strani visi pretpovijesni zmaj koji se čini većim od njegove stvarne veličine, no najljepše će emocije zasigurno proizvesti u kuhinji. Tamo će njeno ukusno meso vratiti slavu njenom imenu, narušenom samo ružnim izgledom.
Bez sonara je gotovo nemoguće
Uloviti škarpinu na područjima koja svi poznaju je gotovo nemoguće. Naime, ona je prilično teritorijalna riba kojoj treba vremena da osvoji nova područja. Tako da standardna mjesta na kojima ćete često vidjeti nekoliko barki kako love sigurno nisu recept za uspjeh. Najbolje rezultate ćete imati na malim neucrtanim brakovima koje samo vi poznajete najčešće usred morskog plavetnila. Nije potrebno da brak bude velik poput nogometnog igrališta. Već par većih grota koje se izdižu iz ravnog okolnog dna bit će dovoljno stanište. Kada otkrijete ovakvu poštu zabilježite ju točkom na svom GPS-u i ne odajte nikome. Kroz godine ćete ih skupiti dovoljno da dan provedete obilazeći ih i prezentirajući svoje inchiku mamce.
