Lagano na brancina

11 min read

PRM / Broj 13 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2016.

Prije nego se odlučimo na takav pothvat, u obzir treba uzeti nekoliko otežavajućih i ograničavajućih činjenica vezanih za UL ribolov brancina te kao i uvijek, odvagati prednosti i nedostatke prije konačne odluke…

Piše: Jurica Pokrovac

Posljednjih nekoliko godina ultra light i light ribolov doživio je neviđenu ekspanziju, kako na slatkim vodama, tako i na moru. Gotovo svaki pedalj naše obale krije obilje vrsta kao stvorenih za takav ribolov, a s obzirom na sve bolju ponudu varalica u našim trgovinama (koje kao i obično osluškuju potrebe ribiča), nijedna vrsta više nije neuhvatljiva. Kratki štapić male težine bacanja, lagana rolica s tankim najlonom ili još bolje upredenicom, vrećica-dvije silikonaca i pokoji voblerčić sasvim je dostatno za vrhunsku zabavu u svakom trenutku, a gotovo neprimjetno stane u svaki auto i za minutu je spreman za upotrebu. Ovisno o terenu, najčešća lovina su pirke, glavoči, pauci, razni sparidi, ušate, šaruni, iglice te konačno pokoji brancin, ali više kao kolateralna, rado viđena žrtva. Svoje prve ribolove brancina prije par godina sam odradio pastrvskim L i UL štapovima, jer sam se do tada jedino bavio varaličarenjem pastrve. Tada mi je jedan naš spin ligaš koji već dugo lovi brancine istim priborom kao i pastrve pomogao s izborom varalica i uputama gdje, kako i čime uloviti brancina. Prvi ribolov je bio jako uspješan, a sedam brancina tu večer potpuno me je „uzelo“ i drži me i dalje sve jače i jače. Tu jesen i zimu sve se vrtjelo oko fine prezentacije malih no-action silikonaca na glavicama 1 – 3 g na tankom najlonu 0,18 mm, a kasnije i još tanjoj upredenicii s fluorocarbonskim predvezom. Lovio sam na svega dvije pozicije, a ribe su bile do 2 kg.

Nijednom nisam bio u situaciji da sam zbog laganog pribora izgubio ribu. Kasnije sam počeo malo istraživati nove terene i igrati se težim varalicama koje su zahtijevale i jači pribor pa sam se nakon par godina traganja za univerzalnim rješenjem konačno zaustavio na tri kompleta sa štapovima od 6, 20 i 32 g težine bacanja i time pokrio sve situacije, ali i dalje mi je ovaj od 6 g najčešći izbor. Ultra light priborom rijetki ciljano love brancina, ali puno je razloga zbog kojih bismo ponekad mogli i ribolov brancina učiniti atraktivnijim. Zašto ga ponekad ne začiniti s malo uzbudljivijim drilom koji može priuštiti i manja riba?! U biti, finiji pristup često znači i koju ribu više. No, prije nego se odlučimo na takav pothvat, u obzir treba uzeti nekoliko otežavajućih i ograničavajućih činjenica vezanih za UL ribolov brancina te kao i uvijek, odvagati prednosti i nedostatke prije konačne odluke.

Ograničenja

Brancin je oduvijek bio cijenjena lovina, što zbog njegove lukavosti, što zbog iznimno ukusnog mesa, pa se malo toga prepušta slučaju kad je ribolov u pitanju. Još kad se uzme u obzir koliko može narasti i da se kapitalni brancin laganim priborom može izvući samo uz veliku dozu sreće, velikoj većini ribolovaca ta se opcija čini potpuno besmislenom. Tako nam se veličina brancina nameće kao glavni razlog protiv korištenja laganog pribora, ali realnost je uglavnom sasvim drugačija. Iako naraste do 10 i više kilograma, prosječna lovna veličina brancina kod nas, izuzmemo li neke lokacije poput ušća Neretve, uglavnom je oko 400-500 g, a ulovi riba od 3 ili više kg prava su rijetkost. Osim toga brancin i ne slovi za nekog borca u usporedbi s drugim morskim ribama. Razlog više da razmislimo o lakšem priboru.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Druga otežavajuća okolnost su uvjeti na poziciji na kojoj se lovi. Oštre stijene, konopci od brodica, betonski blokovi i razne prepreke koje bi mogle značiti gubitak veće ribe koju laganim priborom ne možemo kontrolirati i zaustaviti kad je potrebno. Na takvim mjestima ipak je pametnije odabrati nešto jaču opremu. Ipak, svatko tko lovi brancine zna barem nekoliko čistih pozicija koje dozvoljavaju malo „igre“ s ribom na udici. U takvim se okolnostima ne treba bojati veće ribe, dapače, veća riba znači i više zabave. U slučaju lova s povišenije obale, betonske rive i sl. gdje se ribu ne može prihvatiti rukom, a zbog slabijeg pribora nemoguće ju je dignuti iz vode, podmetač je od velike koristi.

Treća stvar na koju treba obratiti najviše pažnje je izbor varalica. Uvjeti na terenu i ponašanje ribe često diktiraju odabir varalica. Dvije su najčešće situacije kad zbog izbora varalica nema mjesta za slabiju opremu. Prva je kad se akcija odvija daleko od obale, kada u obzir dolaze samo dalekometne varalice, prvenstveno veći vobleri i površinci koje zbog svoje težine i otpora pri vođenju laganim priborom nema smisla bacati. Druga situacija je lov na dubljim mjestima s jačim kurentom gdje je varalicu potrebno spustiti do samog dna. Tada su najučinkovitije silikonske varalice na težim jig glavama koje najčešće isključuju sve štapove ispod 20 ili više g težine bacanja. To se donekle može kompenzirati korištenjem duguljastih no action silikonaca na dart glavama koje u istoj gramaži tonu puno brže od klasičnih glava na shad varalicama i neusporedivo se lakše vode zbog manjeg otpora. U svim ostalim situacijama varalice možemo prilagoditi priboru i nerijetko biti u prednosti s nešto finijom prezentacijom.

Bellyboat i UL – savršena kombinacija

Brancina najviše volim loviti na plitkim terenima iz bellyboata. Tada se doslovno mogu ušuljati među njih i u tim uvjetima prednosti UL pribora najbolje dolaze do izražaja. Kako nema opasnosti od raznih prepreka, a time ni nepotrebnog forsiranja kod izvlačenja ribe, kao ni potrebe za dalekim zabačajima, nesmetano mogu koristiti tanke predveze i male silikonce na worm udicama koje se takvim priborom puno lakše i življe vode. Osjetljiv štap detektira svaku promjenu u radu malih silikonskih shadova koja često znači pipkavi griz i u konačnici ribu. U takvim uvjetima ulov brancina od 1 – 1,5 kg uglavnom znači i odličnu borbu, a riba ponekad napravi i krug-dva oko bellyboata prije nego je dobijem u ruke.

Gotovo svakim UL štapom bez problema se može voditi i površince do cca 7 cm tako da je pokriven i taj, vjerojatno najatraktivniji, način ribolova. U svakom slučaju zabava je zajamčena. Važno je napomenuti da su takvi plitki tereni redovito jako zatravljeni i da je (zbog stalnog zapinjanja) često svaki pokušaj ribolova klasičnim jig glavama osuđen na propast pa su weedless montaže jedini izbor. U tom slučaju treba biti svjestan da kontra mora biti nešto jača, jer udicu skrivenu u silikoncu treba zakucati negdje u ustima ribe. Zato je poželjno koristiti nešto mekše silikonce i posebno oštre udice od tanje žice kako bi realizacija bila što bolja. Nedavno sam u jednom ribolovu ispipavao granice UL pribora s prevelikim silikoncem na većoj udici i upropastio potencijalno odličan ribolov. Svjesno sam UL štapićem bacao silikonski slug od 12 cm na wormici 3/0 jer ništa drugo nije radilo, iako sam uza se imao i rezervni jači pribor baš za takve situacije. Zbog malog otpora i tako veliku varalicu bez problema sam vodio pod samom površinom i imao barem 6-7 napada u pola sata, a od toga tri veće ribe, ali izostala je realizacija. Jednostavno štap od 6 g preslab je da kroz deblji silikon zakuca tako veliku udicu, tako da je vrlo važno osjetiti limite pribora kako se ne biste dovodili u slične situacije.

Šareno društvo

Osvjetljene rive i molovi također su idealno mjesto za noćnu UL zabavu. Obilje sitnog plijena podrazumijeva i brancina u blizini. Ipak, na takvim mjestima veća je i prisutnost drugih vrsta pa je gotovo nemoguće izdvojiti samo brancine. Takva mjesta često su pod velikim pritiskom ribolovaca pa su i najmanji brancini izrazito oprezni. Diskretan pristup u takvim slučajevima jako je važan. Često imate tek zabačaj ili dva dok riba ne skuži da ste tu i ako tad ne dobijete ribu zna se dogoditi da novu priliku dočekate tek sljedeći ribolov. Zato biram odlaske na takva mjesta u gluho doba noći kad se sve umiri i riba se malo opusti. UL pribor se u takve uvjete savršeno uklapa. Šuljanje i zabačaj malog silikonca iz sjene uglavnom odmah donosi udarac. Zanimljivo je da se riba uopće ne uplaši nakon što vas primijeti, već nastavlja s uobičajenim aktivnostima, ali, svjesna prisutnosti ribiča, uredno ignorira ponuđene varalice. Tada kreće nagovaranje na griz i mijenjanje varalica te prezentacija u nedogled. U tim trenucima kakav šarun ili ušata zlata vrijede. Jedno mjesto mi je posebno drago i ne mogu zamisliti ribolov tamo ničim drugim osim laganim priborom. Često posjetim svima poznat kanal pod mostom u Tisnom, unatoč velikom pritisku ribiča preko cijele godine. Tamo sam između ostalog ulovio i svoje prve brancine varalicom. Brancini su tamo iznimno borbeni i savršeno koriste jaki kurenat koji ponekad podsjeća na najjače brzake na rijekama. Izvlačenje brancina od 400-500 g UL priborom u tim uvjetima poseban je gušt, još ako zaluta kakav od kilo ili više, to je onda ozbiljna borba koja zna potrajati i korištenje jačeg pribora bila bi stvarno šteta. Iako sam u većini ribolova dobivao samo brancine, čest gost na varalici tamo zna biti šarun i iglica, ali bilo kakva akcija je dobrodošla kad mušičavi brancin odbija suradnju. Rado pribjegavam takvim mjestima, pogotovo u hladnijim mjesecima kad sam željan akcije, jer se mogu osloniti na više vrsta kao zamjenu za glavnu lovinu. Tu se jako volim igrati no action silikoncima na mikro jig glavicama te sitnim twitch voblerima.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Pribor

Odabir pribora, pogotovo štapa, često je stvar ukusa, ali u slučaju UL i L pribora postoje neki okviri kojih se treba držati.

Štap mi je najvažniji komad pribora bez obzira na vrstu ribolova, a kod UL ribolova, gdje je iznimno bitna prezentacija malih varalica, ponekad ne težih od jednog ili dva grama, to je posebno naglašeno. Da bismo kvalitetno animirali neku par centimetara dugu no-action gumicu, trebamo imati neki kontakt s njom, tj. povratnu informaciju o tome što se događa s mamcem pod morem i što dobivamo svakim laganim pokretom štapa iz zgloba. O tom „oživljavanju“ varalice uvelike nam ovisi ribolov. Zbog toga je prioritet brz štap s osjetljivim, malo mekšim vrhom i nešto rezervne snage u donjem dijelu – ipak je more puno iznenađenja. Deklariranu težina bacanja na današnjim štapovima često možemo poistovjetiti s onom „pisalo na plotu…“, no ako želimo ostati u nekim granicama L i UL pribora gramaža ne bi trebala ići preko 10-tak g, a duljina štapa 2-2,4 m, ali kako je izbor štapa individualna stvar, najbolja odluka se donosi kad se štap malo protrese ili još bolje, ako se može isprobati na terenu.

Osim što bi rola trebala biti lagana da bi osjećaj u ruci bio bolji, tj. da bismo više osjećali štap nego rolu, najbitnija odlika bi trebala biti da dobro slaže tanku upredenicu da bi se eventualno petljanje svelo na minimum. Česta petljanja znače i brzo trošenje skupe upredenice i fluorocarbona, a i dragocjenog vremena potrošenog na vezivanje predveza. Fina i pouzdana kočnica podrazumijeva se kod korištenja tankih najlona i upredenica. Veličina ne bi trebala prelaziti 2500 po Daiwi, tj. nema potrebe za većom rolom, jer s većom dolazi i veća težina, a širom špulom nećemo dobiti ni metra više u izbačaju kod tako kratkih štapova. Danas je u ponudi sve više takvih rola koje nude malu težinu, finu kočnicu i uredno slaganje upredenice, a opet su pristupačne cijenom.

Za varaličarenje uvijek biram upredenicu ispred najlona, pogotovo kad se radi o ribolovu silikoncima, jer zbog manje istezljivosti pruža puno bolji kontakt s varalicom, a s obzirom da je kvalitetna upredenica trajnija od najlona u uvjetima morskog ribolova, i nešto veća početna cijena svede se na nulu u usporedbi s najlonom. Danas se kod nas u gotovo svakom malo bolje opremljenom dućanu može naći kvalitetnih japanskih upredenica. Najuniverzalnija debljina kod ove vrste ribolova bila bi PE 0.6 po japanskim oznakama ili prevedeno u milimetre 0,13 mm. Japanske upredenice te debljine nerijetko nose 10-12 lb što je i više nego dovoljno. Varivas, Duel, Sunline, Daiwa, YGK i Gosen neki su od najzastupljenijih brendova kod nas i sigurno će svatko naći nešto za sebe.

Prednosti fluorocarbonskog predveza već su odavno poznate i dugo je redovito u upotrebi kod morskih varaličara. Jedino se o debljini i dužini predveza te o spoju s upredenicom uvijek raspravlja. FC predvez od 0,18 -0,20 mm sasvim je dovoljan za UL igrarije. Može i tanje, ali i deblje, ali uglavnom za tim nema potrebe. Ja obično koristim 2-2,5 m dug predvez kojeg s upredenicom spajam FG čvorom, a na kraju vežem pouzdane UL kopčice – širokom krugu morskih i kontinentalnih ribiča poznati ručni rad Gorana Abramovića poznatijeg kao Chelsea. Varivas Small Game i Sunline Siglon su fluorocarboni s kojima nikad nisam imao problema i toplo ih preporučam.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Na kraju, ako se niste okušali u ribolovu brancina laganim priborom, svakako probajte. Možda se u količini ulova neće ništa promijeniti, ali svakako će biti zabavnije, a užitak bi u ribolovu trebao biti na prvom mjestu. I pripazite na nedorasle branciniće koji su skoro stalno raspoloženi, dajte im drugu priliku!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana