LIGHT DRIFTING

PR / Broj 49 / Travanj / 2012.

Iskoristite morske struje

Piše: Dr. Antonio Varcasia
S talijanskog preveo: Marin Hlobik

• 

Na spomen driftinga gotovo svaki ribolovac pomisli automatski na ribolov plavorepe tune ili drugih manjih tunida s veoma teškom ribolovnom artiljerijom koja je u skladu s očekivanom veličinom lovine. No neki ribolovci sve više koriste isti princip ribolova koji daje zapanjujuće rezultate no s mnogo lakšim priborom da bi lovili ribe s dna poput orada, šaraga, arbuna i mnogih drugih riba, a isto tako i pridnenih predatora poput zubaca, pagra, kirnje i kantara no i pelagijskih riba poput lampuga i gofova iz jata. U ovom ćemo članku vidjeti sve što nam je potrebno za ovu tehniku koja nema određene sezone već možemo dobro loviti i u proljeće i zimi kada druge tehnike ne daju osobite rezultate. Neki ribolovci prakticiraju ovu tehniku zajedno s teškim driftingom jer im je zajedničko da se za brum kao i za mamac koristi srdela.

Bez srdele nema ribolova

Kontinuirano rezanje srdele i njeno bacanje glavna je ideja ovog ribolova. Jednako kao i u Big Game Fishingu. No cilj su manje ribe koje lovimo na komade srdele ili filete omotane s filo elasticom kako bismo bolje držali udicu.

• 

• 

• 

Gdje i zašto?

Princip driftinga je veoma jednostavan, riba privučena hranom zadržava se na tom određenom području zbog inače uobičajne potrebe za hranom. Najlakše je ovu tehniku prakticirati na prirodnim brakovima, kao i na umjetnim mjestima koja su nastala ljudskom rukom (gdje je izrazito uspješna). Gdje god nešto pokrene životni ciklus pokreće se i hranidbeni lanac, radilo se o potopljenom brodu ili nečem drugom. Na to mjesto prvo stignu mikroskopski organizmi i sitni beskralježnjaci, zatim rakovi i glavonošci, potom ribe koje se hrane algama i sitnim organizmima te na kraju predatori koje možemo podjeliti na bentonske i pelagijske.

• 

Znači, to je prirodni mehanizam i na ovakvim mjestima možemo loviti raznim tehnikama i to veoma uspješno ukoliko dobro poznajemo mjesto. No prateći ovaj hranidbeni lanac, čovjek je naučio kako da maksimalno iskoristi mjesto ribolova zahvaljujući tehnici driftinga. Uzmimo za primjer kaveze za uzgoj ribe koji se najčešće nalaze na pjeskovitom ili muljevitom sterilnom dnu na kojem se inače može uloviti poneki pauk i ništa više. No kroz nekoliko godina ova mjesta postaju staništa riba koja inače ne obitavaju na ovakvim terenima poput pagara, zubaca i kovača, ali i velikih pelagijskih predatora poput velikog gofa (orhan) ili plavorepe tune. To se događa iz dva razloga, prvi je činjenica da ti kavezi moraju biti usidreni pomoću teških betonskih blokova i lanaca što čini mali umjetni brak. Drugi razlog je hranjenje riba u tim kavezima koje se odvija svaki dan u gotovo isto vrijeme, na taj način je riba u kavezima naviknuta hraniti se u određeni sat ali isto tako i ribe van kaveza imaju naviku dolaziti na besplatnu hranu. To vam mogu potvrditi i ribolovci koji love pokraj ovakvih kaveza jer je činjenica da ribe doslovno polude u vrijeme hranjenja i u mnogim slučajevima tek ih je u to vrijeme moguće uloviti. Drugi primjer su navike nekih ribolovaca na plavorepe tune koji postavljaju bove ili druge signale na mjesta koja smatraju dobrima za ribolov. To označeno mjesto posjećuju za vrijeme lovostaja i hrane s mljevenom ili cijelom srdelom te na taj način održavaju mjesto uvijek ”spremnim” da mogu loviti s boljim rezultatom kada počne sezona ribolova. Ribe su sigurno navikle da na ovom mjestu imaju besplatnu gozbu, no u prirodi nema ničeg besplatnog zar ne? Naravno postoji još dugi niz faktora na koje možemo naići, ribe se mogu sigurno naviknuti na hranjenje no u moru nije ništa sto posto sigurno. Nakon uvodnih redaka shvatili ste da iskorištavanjem morske struje ( drifting na engleskom) i pridržavanjem nekih pravila ne lovimo samo tune i ostalu plavu ribu već i sve druge vrste riba ovisno o mjestu na kojem smo izabrali loviti. Loveći na brakovima na kojima znamo da ima ribe i zahvaljujući brumu u našem tragu moguće je ribe koje se inače drže dna namamiti u više slojeve. Naime, nisu samo plave ribe poput skuša i ostalih tunida lude za mirisnim tragom.

• 

Ješkanje srdele

Najbolje nam se pokazalo ako srdelu ješkamo cijelu bez glave. Obično koristimo sistem s dvije udice gdje je donja veća, a gornja manja. Gornja ide bliže repu srdele, a donja bliže glavi. Osim što cijelu ješku prije puštanja u more omotamo elastičnim koncem (filo elastico) dodatno ju kod repa osiguramo i lažnim čvorom.

• 

• 

• 

Kako i kada?

Dubine koje su nam najinteresantnije za ribolov kreću se između 20 i 70 metara. Naravno, prvo detaljno pregledamo poziciju pomoću ehosondera te ju izaberemo ovisno o smjeru i jačini morske struje, smjeru vjetra kojeg je najlakše otkriti kada se pustimo ugašenog motora i ustanovimo u kojem smjeru ”plutamo”. Moram priznati da upravo o sidrenju ovisi uspjeh u ribolovu te ”fulanje” od samo nekoliko metara može rezultirati lošim ulovom. Naravno, ishod ribolova ovisi i o meteorološkim uvjetima, a iskustvo mi govori da je lagano uzburkano more uvijek bolja opcija nego potpuna bonaca. Na terenu na kojem već neko vrijeme driftamo i znamo da se riba zadržava nije potrebno (kao kod ribolova tune) raditi mirisni trag brumanjem prije nego zaustavimo plovilo.

• 

• 

• 

• 

Ukoliko lovimo i nakon sat-dva vremena nema nikakvih uspjeha najbolje se premjestiti, to jest, potražiti ribu na nekoj drugoj dubini od one na kojoj smo prethodno lovili. Kada se jednom usidrimo u blizini braka i stjenovitih ”stepenica” moramo započeti s osnovnim principom ove tehnike. To je naravno brumanje koje mora biti konstantno da stvorimo mirisni trag koji će riba osjetiti iz velike daljine. Glavni mamac za brumanje je srdela, kako sam već spomenuo, svježa ili iz zamrzivača, neki ribolovci više preferiraju jednu, a drugi ovu drugu opciju. Osobno više preferiram svježu srdelu, a režemo ju škarama. Komadiće srdele moramo bacati kontinuirano tako da imamo stalni trag koji odlazeći od plovila i prateći morsku struju lagano tone prema dnu. Ukoliko želimo da trag bude i dobro vidljiv možemo namočiti u morskoj vodi stari kruh koji kasnije (kada omekša) drobimo rukama što u moru stvara velik oblak itekako zanimljiv ribi. Na kraju, od velike nam pomoći mogu biti i hranilice od inoxa s noževima koje spustimo sa srdelom na dubinu koju želimo. Potezanjem konopa noževi sjeckaju srdelu na komadiće kojima niti jedna riba ne može odoljeti, a sitni komadići ju neće zasititi što će ju natjerati u potragu za ozbiljnijim zalogajem. Oprema koju koristimo u light driftingu mora nam biti složena na način da našu nit s udicom i mamcem možemo što prirodnije prezentirati i spustiti u dubinu. Preporučio bih nešto kruće klasične najlone, znači, one koji imaju što manju istezljivost ne bismo li imali što bolji kontakt s mamcem, jer u ovom ribolovu imamo dosta ”trbuha”. Montaža sistema je veoma jednostavna, možemo loviti neotežanim sistemom ili s malo olova. U prvom slučaju na osnovni najlon veženo vrtilicu sa ili bez kopče a zatim predvez dužine 1.5-2 metra debljine maksimalno 0.35 mm, što ovisi o težini očekivane lovine i vidljivosti u moru.

• 

Moja je preporuka da za predvez upotrebljavate fluorocarbon. Ukoliko želimo sistem otežati olovom, preporučam malena in line olova od 0.5 do 10 grama težine montirana na glavnu strunu, to jest iznad vrtilice. Veličinu udice odabiremo prema vrsti i veličini ribe koju očekujemo, u svakom slučaju, sa sobom moramo imati udice u rasponu od veličine 2 do 2/0. Što se tiče mamca govorili smo o njemu već indirektno, srdela se nalazi dakako na prvom mjestu. Neki ribolovci love na komad srdele dok drugi preferiraju filet srdele koji dodatno učvrste elastičnim koncem. Alternativa koja daje uvjek dobre rezultate je svakako lignja, to jest, trakice lignje. Ukoliko se riba nalazi točno ispod plovila možemo koju pokušati prevariti s varalicom poput kabure ili nekakve druge imitacije u slučaju da naše ribe žele nešto teži zalogaj. Kada smo jednom spustili naš sistem u more i otvorili preklopnik role naša udica s mamcem lagano tone prema dnu, odnosno, prema gladnim ribama. Griz je ponekad teško osjetiti pogotovo ako je struja prejaka ili je more jače uzburkano. No nakon nkog vremena, ukoliko sve činimo kako treba, to jest brumamo istim tempom konstantno za vrijeme ribolova, često se dogodi da se riba odvoji od dna i dođe pod samo plovilo gdje započinje hranidbeno ludilo i tada je ribu veoma lako uloviti. Isto tako imajte na umu da omamljene brumom često plovilu priđu i zbilja velike ribe.

•